U velikoj obitelji lokalnih radio-postaja u Hrvatskoj među najstarijima svakako je Radio Jaska, koja radi već punih 40 godina.
 U broju 1. od 31. siječnja 1969. godine tadašnje „Jastrebarske novine“ - glasilo SSRN-a, donose na 6. stranici članak pod naslovom „RADIO STANICA DA ILI NE?“ koji započinje riječima: „Već preko godinu dana čuju se razgovori, a pisalo je i u novinama o otvaranju lokalne radio-stanice u Jastrebarskom. Unazad nekoliko mjeseci slušamo je na našim radio prijemnicima…“ 

Ta novinska najava (pismo grupe slušatelja iz Zdenčine – Klinča Sela) jedan je od rijetkih pisanih dokumenata u kojima se prvi put službeno spominje radio-stanica u Jaski.
 No, prije toga, već u ljeto 1967. godine, zahvaljujući odašiljaču kojeg je sam izradio i instalirao radiomehaničar Božidar Baloban u onda još prilično tihom eteru (jer nije bilo mnogo radio-stanica) mogao se čuti naš lokalni radio i glas prvog spikera Damira Severinca.
 Zahvaljujući upravo njima, a danas ih možemo zvati utemeljiteljima radija u Jaski, i onima koji su im u tome pomagali: Branku Ringelu, Oliveri Jolić, Mladenu Pavliću i mladom sekretaru omladine Stjepanu Mataušiću, na tom su putu do cilja prevladane mnoge političke i druge prepreke, za što je bila potrebna velika upornost, pregovaračka domišljatost i višegodišnji napori.
 O tehničkim osobinama odašiljača otac jaskanskog radija Božidar Baloban kaže: „Bio je to eksperiment svoje vrste. Sâm sam izradio odašiljač iz dijelova elektronskih komponenata RIZ-ovog televizora. Antenu za prijem signala postavio sam na krov svoje kuće u Cvjetnom naselju 17, gdje je u predvorju, a potom u potkrovlju sve do preseljenja u jaskanski dvorac Erdödy bilo neslužbeno sjedište lokalnog radija. Signal odašiljača za emitiranje i prijem signala garantirao je doseg čujnosti za područje grada i tek najbližu okolicu. Valjda zbog slabe čujnosti nitko od mjerodavnih u gradu tim počecima radija nije pridavao osobitu pozornost.“
 Tadašnju vlast teško je bilo udobrovoljiti da odriješi kesu. Svi apeli bili su bez uspjeha te se radio nije mogao brže razvijati. Više se radilo o entuzijazmu i ideji mladih ljudi, uglavnom školaraca, studenata i radio-amatera okupljenih oko Božidara Balobana
 Trebalo je gotovo dva desetljeća da Radio Jaska dobije dozvolu za rad, jer postojeća oprema za emitiranje nije udovoljavala popisima. Trebalo je niz dugotrajnih i višekratnih razgovora u raznim društveno-političkim i drugim organima da se zauzme konačan i jedinstven stav da se ide na osnivanje radio-stanice.
 Kako se u našem gradu i okolici sve više širilo shvaćanje da lokalni radio nije luksuz nego potreba bez koje se ne može, kao ni bez novina, struje, televizora i sličnog, projekt je dobio podršku vlasti i krenulo se brže naprijed.
 Radio-stanica je iz kuće Božidara Balobana preseljena u dvorac Erdödy. U 56 m2 prostora, sa stotinjak gramofonskih ploča, dva stara gramofona, jednim prenosivim magnetofonom, običnim pojačalom te s dvije školske klupe umjesto režijskog pulta, nastavljeno je emitiranje preko dotadašnjeg odašiljača kućne izrade Božidara Balobana sa stanovitim poboljšanjem čujnosti.
 Građani su bili zadovoljni činjenicom da čuju zvuk svog radija, ne pridajući važnosti njegovoj čistoći, trpeći česte smetnje. Program se mogao pratiti na srednjem valu od 1.358 kiloherca dva puta tjedno: srijedom od 13 do 17 sati i nedjeljom od 9 do 18 sati.
 Datum koji se uzima kao službeni početak jaskanskog radija jest 26. kolovoza 1969. godine. Tog prijepodneva u dvorac Erdödy došli su naši suradnici, znanci i prijatelji. Došao je i Milan Kolarić, tadašnji predsjednik Općine, koji je i službeno označio početak rada i održao prigodni govor.
 Tonski zapisi iz tog vremena ne postoje. Emisije se nisu snimale. Njih se „proizvodilo“ za jednokratnu upotrebu.
 Ostalo je sačuvano tek nekoliko požutjelih fotografija snimljenih u dvorcu Erdödy i tadašnjom radio-tehnikom. Jedna od tih prvih fotografija objavljena je u „Jastrebarskim novinama“ u tekstu pod naslovom „RADIO STANICA: DA“ u broju 4-5. od 23. svibnja 1969. na stranici 7, a ispod fotografije tekst: „Ovo je ekipa amatera koja sada emitira eksperimentalni program radio stanice Jaska.“
Na slici su Božidar Baloban, Damir Severinac, Stanko Hrković, Danica Ciban i Miljenko Svečnjak.
 Preokret u tehničkom i prostornom sređivanju prilika i napretka radio-stanice dolazi njenim pripajanjem Narodnom sveučilištu u vrijeme direktora Đure Ringela i predsjednika Općine Franje Mikulića, koji je svesrdno podržao zamisao da se radio-stanica iz dvorca Erdödy preseli na lokaciju Narodnog sveučilišta te kupi novi srednjevalni odašiljač snage 50 wata koji će pokrivati cijelo područje tadašnje općine.
 Novi odašiljač kupljen je u Ljubljani, bio je proizvod ing. Mohara, koji ga je osobno došao montirati i pustiti u rad.
 Antenski sustav od željeznih stupova visine 30 metara, razmaka 100 metara, postavila je Elektra Jaska u blizini gradskog groblja.
 Novouređeni studio bio je smješten u lijevom krilu prvog kata dvorišnog dijela zgrade Narodnog sveučilišta, obložen izolacijskim pločama radi akustičnog prigušenja. U susjednoj prostoriji bila je režija s režijskim pultom, kontrolnim radio-uređajima te regalom za gramofonske ploče. Odatle se pratio rad spikera i gostiju u studiju kroz dvostruko staklo kako zvuk ne bi prodirao iz režije u studio i obrnuto.
 Program je emitiran svakog drugog dana u tjednu (utorkom, četvrtkom i subotom u trajanju od 3 sata, a nedjeljom u trajanju od 6 sati). Vrlo se rado slušala emisija „Po vašim željama“ koja se jedno vrijeme ustalila u tjednom programu. Radio-stanica je emitirala i redovite jaskanske aktualnosti, nedjeljom jaskansku kroniku, a uključivala se i u Prvi program Radio Zagreba. Bila je i omiljeno glazbeno-informativno sredstvo mladih koji su rado slušali emisije „S domaćih i svjetskih top-lista“, „Glazbeni vremeplov“, „Zemlja hiljadu plesova“, „Zvjezdana prašina“, „Magazin 7“ i druge.
Iz tog vremena ostale su sačuvane i gramofonske ploče koje su se koristile u programu radija, ponajviše sačuvane u fonoteci današnje radio-stanice i raznim privatnim zbirkama.
 Ostala su sjećanja i na plejadu suradnika kojima je jedina plaća bilo zadovoljstvo što sudjeluju u stvaranju Radio postaje Jastrebarsko.
 Neki, kao primjerice skromni i dragi Stanko Hrković, Vlado Pintar, Josip Medur, Vlado Stinčić, Ivan Sertić i Mirko Sečen sada sigurno iz nekog drugog ozračja promatraju našu 40. obljetnicu rada. Ne znamo da li se i na nebu emitiraju i uređuju radio-programi, a ako je odgovor potvrdan, tada su oni sigurno urednici nebeskih radio-emisija. Ne smijemo ih zaboraviti, bili su život radio-stanice.  
 Ne smijemo zaboraviti ni mnoge druge koji su dali veliki doprinos u stvaranju jaskanskog radija, od kojih neke danas susrećemo na drugim životnim putovima i radnim mjestima. To su: Dragica Severinac, Ivica Krčelić, Ljiljana Borković, Dragica Maček, Ivan Strahija, Jadranka Preprotić, Barica Vine, Branko Fabijanić, Nino Škrabe, Mladen Lončarić, Biserka Hartman, Ivica Tadić, Želimir Sain, Čedomir Jakšić, Ivica Ribar, Stjepan Kokot, Tomo Rašić, Rajko Šimić, Branka Viljac…a molimo svakoga iz tog vremena koga nismo spomenuli da nam oprosti, jer pojam radio-stanice osim nabrojanih veterana obuhvaća i brojne slušatelje u bilo kojem svojstvu. Jer, Radio Jaska - to su upravo naši slušatelji i naši suradnici.

Jaskanske novine br. 203

Zanimljivo je napomenuti da su tek 1986. godine prelaskom emitiranja na UKV područje zadovoljeni zakonom propisani tehnički uvjeti i dobivena dozvola za rad.
 Nova UKV oprema te odašiljač od 500 wata zamijenio je srednjevalni odašiljač od 50 wata, pa je radio-stanica umjesto programa svakog drugog dana u tjednu emitirala program svakodnevno, osim ponedjeljkom, od 14 do 17 sati i nedjeljom od 9 do 15 sati.

   
TAKO JE TO IZGLEDALO I ZVUČALO U NAŠIH PRVIH 18 GODINA.........


  Pripremio: DAMIR SEVERINAC