Priča je originalno napisana krajem prosinca prošle godine, no u jeku katastrofe izazvane potresima, odlučeno je da se objava prolongira za mjesec dana.
Jaskanski planinari uživali na otoku Visu!
Voditelj sekcije umirovljenika Hrvatskog planinarskog društva Jastrebarsko Zvonimir Plantaš ove je godine s još nekoliko istomišljenika došao na jednu dobru ideju koja je imala vrlo dobar odjek među svim članovima jaskanskih planinara. Naime, HPD Jastrebarsko je počelo tjedno organizirati planinarenja i jednodnevne izlete za manje grupe. Većinom su to lagane i opuštajuće ture upravo prilagođene određenoj skupini planinara. Nakon nekoliko pokusnih izleta, sredinom rujna organiziran je trodnevni pohod na otok Vis. Pošto sam i ja tridesetak godina član HPD Jastrebarsko priključio sam im se i zabilježio zanimljivosti s ovog izleta. Kako nam je bilo saznat ćete upravo u ovoj priči.
Otok Vis kroz povijest!
Vis je od kopna udaljen 45 km, a vožnja trajektom traje oko 2 i pol sata. Otok je to koji je do 1990. bio zatvoren za mnoge posjetitelje, a posebno za strane turiste. Godine 1989. zabrana strancima je ukinuta. Otok zbog takve situacije i nema mnogo hotelskih kapaciteta. Vrijedno je spomenuti i da na otoku Visu danas živi nešto manje od 4.000 stanovnika, a u vrijeme Austro – ugarske je na otoku živjelo oko 10.000 stanovnika. Na ovom prekrasnom mjestu netaknute prirode postoji tek nekoliko hotela. Dva najpoznatija i najveća hotela su Issa u Visu i Biševo u Komiži. Neću se ovdje vraćati u daleku prošlost, već onu bližu. Krajem 18. stoljeća Vis je od Venecije prepušten Austriji, a zatim 1805. pripada Francuzima. Godine 1811. engleska flota je porazila francusko-talijansku flotu i okupirala Vis. Od 1814. do 1918. ponovno pripada Austriji, 1918. ponovno je talijanski, a Rapalskim ugovorom od 1921. pripada Kraljevini SHS sve do 1941. i talijanske okupacije. Kad su Talijani 1943. kapitulirali, postaje vojna baza Partizana. O drugom svjetskom ratu nam je poznato sve što se zbivalo na Visu. Poslije njemačkog desanta na Drvar u lipnju 1944. Tito se smjestio na Vis. Tom prilikom je na otoku smještena i saveznička vojna zračna luka, a iste te godine na otok dolaze i igrači NK Hajduk iz Splita i obnavljaju svoj klub. Poslije Drugog svjetskog rata u nekadašnjoj državi Jugoslaviji na Visu se nalazilo preko 30 vojnih objekata, podzemna vojna bolnica i tunel za zaklon ratnih brodova. Otok je tada gospodarski zaostao zbog nemogućnosti razvoja turizma, a poveći broj stanovnika se iselio. Jugoslavenska vojska je tek četiri i pol mjeseci nakon međunarodnog priznanja RH napustila otok – bilo je to 30. svibnja 1992. Godine 1997. sam ljetovao na otoku Visu i mogu dobro usporediti taj vremenski period i sadašnji boravak na otoku Visu.
Prvi dan, 15. rujna!
Sekcija umirovljenika HPD Jastrebarsko na popisu s urednom plaćenom članarinom za ovu 2020. godinu broji 49 članova. Za jednodnevno, dvodnevno, ili kao u ovom slučaju trodnevno planinarenje zahvaljuje i Športskoj zajednici grada Jastrebarsko koja im sredinom tjedna može u najam dati kombi vozilo ili dva vozila, koja su vikendom rezervirana za natjecanja sportskih Udruga. Tu je pogodnost trebalo na najbolji mogući način koristiti i to je jedan od razloga zbog kojeg se Zvonimir Plantaš angažirao oko organizacija ovakvih planinarskih izleta. U razdoblju od 15. do 17. rujna 2020. organiziran je ovaj planinarski pohod na Hum (587 metara), najviši vrh otoka Visa. Osim planinarenja, ovaj trodnevni put zamišljen je i kao izlet i ugodno kupanje u moru, koje je ovdje zaista kristalno čisto i prekrasno. Krenulo se iz parkirališta na „Centrali“ u jutarnjim satima. Dva vozača, malo jača i bolja (Zvonimir Plantaš i Vlado Delić), ugodnom su vožnjom čak i prije planiranog vremena stigli u luku Split. Bilo je nakon toga i vremena prošetati po Splitu, a Juro Galović je s uličnim sviračima u Marmontovoj ulici i zapjevao.
Ukrcaj na trajekt i vožnja na gornjem nivou uz sunčanje i okolne poglede bili su posebna atrakcija. Nakon smještaju u hotelu Issa, opuštanja i jednosatnog odmora krenulo se na vrh Hum, točnije do kapelice. Od kapelice se pruža prekrasan pogled na drugu stranu otoka Visa i Biševo. Inače, na sam se vrh ne može jer je par stotina metara dalje i ograđen je vjerojatno za još neke potrebe. Nekad je tamo isto bila vojna utvrda s koje se kontroliralo more oko Visa prema svim pravcima. Lagani hod do vrha i kapelice, dokazna fotografija, pogled na sve strane i slijedio je odlazak prema nekadašnjim Titovim špiljama. Nakon pregledavanja Titovih špilja slijedi pravo planinarsko trideset-minutno strmo spuštanje prema plaži Stiniva i taverni „Peruka“, 500 metara udaljenosti od parkirališta. Stiniva je proglašena najljepšom plažom u Europi od čitatelja portala European Best Destination. Osvježenje koje je uslijedilo na ovoj plaži ostat će nam svima u sjećanju za sva vremena. Potom je slijedio pravi planinarski uspon od tridesetak minuta do našeg prijevoza s kojim se vraćamo u hotel na večeru nakon koje smo poneki još malo prošetali i umorni nakon cjelodnevne aktivnosti – zaspali. S prvim smo danom (utorkom) svi bili više i nego zadovoljni. Ovo je godina koju ćemo pamtiti po pandemiji korona virusa. Vrijedno je spomenuti da po mojim spoznajama na otoku Visu do tada nije bio zabilježen niti jedan slučaj zaraze. Uz to treba spomenuti i da je Upravni odbor HPD Jastrebarsko nekoliko dana prije odlaska umirovljenika na izlete odlučio da se ukidaju organizacije planinarskih izleta zbog pogoršanja situacije i na temelju preporuka Stožera civilne zaštite RH, osim ovog na otok Vis.
Drugi dan!
U srijedu 16. rujna nakon buđenja i doručka ekipa jaskanskih planinara – umirovljenika najprije je išla na plažu Srebrena (iako na tabli piše Srebrna) u Rukavcu, a potom je slijedila vožnja s dva kombija i razgledavanje otoka prema Komiži. Dolaskom u ovaj grad koje se nalazi na suprotnoj strani od grada Visa (udaljen 20 km po staroj cesti koja je izgrađena između polja – niži dio otoka), šetalo se i čekalo polazak na otok Biševo. Ciljevi su bili Modra špilja i plaža Porat. Konačno, krenulo se prema uvali Mezuporat. Jedna se ekipa vozila brzim gliserom, a druga malim brodićem. Imao sam sreću ili nesreću da sam bio na brzom gliseru.
Poskakivanja i „razbijanje“ valova ostat će nam u dobrom sjećanju. Skiper je uživao u našoj radoznalosti, vrisku, strahu, smijehu, hrabrosti, odvažnosti, ali na kraju i atrakciji. Dolaskom u uvalu Mezuporat slijedi ukrcaj na male brodiće koji mogu ući u Modru špilju. Pošto sam pred 23 godine bio u Modroj špilji znao sam kakva me ljepota očekuje. Za sve one koji nisu bili – to je pravo čudo prirode. Naš vozač brodića je bio vrlo iscrpan i zanimljiv prilikom vožnje kroz unutrašnjost špilje tako da mi je ponovno sve bilo zanimljivo, lijepo i nezaboravno. Uz to smo mnogo toga i saznali o povijesti i značaju Modre špilje. Puni dojmova odlazimo na kupanje u Biševsku luku (uvala i plaža Porat). U poslijepodnevnim satima vraćamo se opet brzim gliserom do Komiže (nešto manje od 1.700 žitelja). Kad smo i to uspjeli, ostalo je još malo vremena za šetnju po tom gradiću i povratak u grad Vis (nešto manje od 2.000 žitelja). Prilikom ispijanja kave u Biševu primijetio sam na vrećici šećera vrlo zanimljive poruke koje se zovu Viške govorojke i neke od njih navodim: „Jubov ni juha ol spuži!“, „Sve vonjo po litu i kuponju. Živilo lito!“, „Beleca u žmulu, alegrija u salcu!“, „A moremo svega ako nos je voja!“.
U povratku do grada Visa smo se vratili po novoizgrađenoj cesti koja po hrptu (viši dio otoka Visa) povezuje gradove Komižu i Vis, duljine 10,7 km. Vrijeme do večere je iskorišteno za osobne potrebe svakog pojedinca. Jedan dio ekipe u kojoj sam bio i ja se uputio na imanje OPG Vidović i degustirao autohtona vina. Vrijedno spomena je da je upravo to kuća u kojoj su Šubašić i Tito potpisali sporazum 16. lipnja 1944. godine. Taj je sporazum legitiman dolazak komunista na vlast. Poslije degustacije pitkih vina slijedila je večera u našem hotelu Issa i slobodno vrijeme.
Treći dan!
U četvrtak 17. rujna ranojutarnja ekipa je išla u razgledavanje i pregledavanje okolnih plaža, uvala i nekih zanimljivosti vezanih za otok Vis, a druga je ekipa još spavala i tek se budila se za doručak. Poslije doručka je trebalo malo i danju pogledati sam grad Vis, upoznati neke građevine i znamenitosti, otići u neku uvalu na kupanje te posjetiti i tvrđavu Fortica (Fort George), kako ju nazivaju Višani. Ubrzo je stiglo i rano poslije podne i povratak trajektom za Split. Nakon dolaska u Split, par minuta prije 18.00 sati, uslijedio je put do našeg Jastrebarskog u koje smo stigli tridesetak minuta prije ponoći. Poslije ugodna i prekrasna tri dana može se jednostavno zaključiti da je ovakav izlet za sekciju umirovljenika bio pun pogodak, naročito za one koji nikad nisu bili na ovom prekrasnom otoku, a takvih je među ovim planinarima bila većina.
Na kraju, moram još dati svoju usporedbu na vrijeme od prije 23 godine. Vis se puno izgradio i promijenio. To je vrlo poželjan otok za odmor i istraživanje mnogih prekrasnih dijelova, uvala, znamenitih građevina, a oko kojeg je vrlo čisto more. U svakom slučaju, toplo preporučam svakom znatiželjniku da jednom otputuje na ovaj otok koji će ga očarati. Osim kupanja, tu ima sportskih, kulturnih i mnogih drugih sadržaja za koji samo trebate pokazati interes. Usput, nemojte se iznenaditi kad za vrijeme odmora sretnete nekog iz naše Jaske. Jaskanskoj obitelj Bašić je to domaći kraj u blizini gostionice Aerodrom koja se nalazi u Pliskom polju, a kod obitelji Bašić nerijetko zna biti Jaskanaca!
