Ovo je priča o jaskanskom naselju Črnilovec za koje postoje dvije priče otkud mu naziv: jedna je da je navodno ime dobilo po črnom lovcu kojih je bilo u obližnjoj šumi „Dolanja“, a druga da je pak nazvano po županovom posjedu.
Črnilovec je naselje Grada Jastrebarsko u kojem je oko 130 vrijednih i društvenih mještana koji ulažu ogromni trud da urede svoje svakodnevno okruženje. Nositelj društvenog života je Dobrovoljno vatrogasno društvo Črnilovac. Ako niste primijetili mjesto nosi naziv Črnilovec, a DVD ima naziv Črnilovac. DVD je osnovan 1957. i u njemu će još kasnije biti riječi. Članovi DVD-a drže se Osnivačke skupštini na kojoj je zapisano ime Črnilovac i da će nove generacije to poštivati, a stariji mještani su tako svoje selo nekad i zvali. U starim zapisima je zapisano „da je Župan podgorskih jobagiona Dragan, prodao 6. prosinca 1345. jastrebarskim građanima svoju zemlju Černilevec (Chornylewa zela, Chernylowczy, Chernowlya zela, Cherniliewecz) koji su je pretvorili u posjed jastrebarske župne crkve sv. Nikole.“ Na ulasku u ovo naselje stoji tabla na kojoj piše Črnilovec. Što je pravilnije neka ostane za buduće istraživače, a ovaj uvod neka bude samo informacija budućim posjetiteljima.
Svake godine 19. ožujka i 1. svibnja kod kapele Svetog Josipa u Črnilovcu se održavaju misna slavlja, a tako je bilo i ove godine. Kapela sv. Josipa, zaštitnika radnika, u Črnilovcu je posvećena 11. listopada 1992. Sveti Josip je odlukom Hrvatskog sabora već davne 1687. proglašen i zaštitnikom hrvatskog naroda. U organizaciji misnog slavlja na Josipovo (19. ožujak) sudjeluje župna vijećnica Ljubica Pozderac, a prilikom mise na Svetog Josipa Radnika (1. svibanj) članovi DVD-a Črnilovac. Događanja u naselju Črnilovec odvijaju se u prisutnosti DVD-a Črnilovac na čelu s predsjednikom Bojanom Pozdercom.
Iz povijesti DVD-a Črnilovac
Na Osnivačkoj skupštini 28. travnja 1957. prisustvovalo je 20 članova. Prvi predsjednik društva bio je Nikola Novosel. Do novčanih sredstava dolazilo se krčenjem imovine poduzeća „Rasadnik-Plješivica“. Krajem mjeseca lipnja iste godine kupljena je truba od tvrtke „Melodija“ iz Zagreba da bi se trubnim znakom pozivalo na okupljanje članova. Trubač je bio Stjepan Celinšćak. Pamti se i prva vatrogasna zabava u Črnilovcu 28. srpnja 1957. Agregat marke „Savica“ sa pripadajućom opremom kupljen je 25. rujna 1958. od „Rasadnika-Plješivica“. Već 16. kolovoza 1959. u selu Črnilovec održana je prva vatrogasna vježba. Mjesec dana kasnije odlazi se i na prvo natjecanje. U 1962. odlučeno je da se iskopa 100 m³ za cisternu. Godine 1963. tadašnji predsjednik DVD-a Črnilovac, Ivan Mlinarić, predlaže izgradnju vatrogasnog doma u selu. Ubrzo je za gradnju doma kupljena dvorišna zgrada od Martina i Štefice Tomac iz Jastrebarskog. Godine 1965. DVD Črnilovac osigurava ekonomiji „Sljeme“ vodu preko vatrogasne pumpe i za to ima plaćene dnevnice. Sedmog rujna iste godine u jutarnjim satima postavljen je kamen temeljac današnjem vatrogasnom domu. Godine 1967. radovi na domu su kratko obustavljeni zbog izgradnje visokog električnog voda i ceste u mjestu. Tvrtka „Progres“ 1969. poklanja peć za grijanje vatrogasnog doma. Nakon toga je bilo manje događaja sve do hrvatskog Domovinskog rata. Godine 1994. DVD Črnilovac je udružen u Vatrogasnu zajednicu Jastrebarsko. Šest godina kasnije pribavljeno je kombi vozilo marke IMV od DVD-a Stankovo te prijenosna motorna pumpa marke Magerus. Već 2001. DVD je priključen na vodovod, a sredinom svibnja 2004. održana je pokazna vježba 3 OP-a. U razdoblju od 2005.-2008. član DVD-a Črnilovac sudjeluje na ispomoći u gašenju na priobalju kao vozač. Krajem 2008. nabavljeno je kombi vozilo marke Zastava od DVD-a Zdihovo. Naredne 2009. uređene su prostorije vatrogasnog doma. Tri godine kasnije uređen je plato ispred vatrogasnog doma, financiranjem grada Jastrebarskog. U toj je godini osmišljen amblem Društva uz stručnu pomoć Nine Škrabea, nabavljena je vatrogasna sirena koja se nalazi na domu i prva vatrogasna zastava (poklon Poglavarstva grada Jastrebarsko), a pamti se i intervencija na ribnjacima u Novakima Petrovinskim.
Od 2013. godine kod kapelice Sv. Josipa tradicionalno se već za 1. svibnja održava misa za sve preminule članove DVD-a Črnilovac. Od te iste godine krenulo se i sa organizacijom malonogometnih turnira koji su do sada bili vrlo uspješni te se sudjelovalo na „Jaskanskim susretima“. Godine 2014. godine pribavljeno je 6 radio stanica od DUZZS-a, a na „Fašniku“ je osvojeno treće mjesto. Naredne 2015. po prvi puta samoinicijativno i vlastitim angažmanom radi se zajednička vježba s prijateljskim društvom DVD Malunje-Hrastje. Iste godine osposobljen je agregat marke „Savica“ iz 1958. godine koji je još i danas u funkciji. Sredinom ožujka 2016. dovezeno je kombi vozilo marke „Ford Transit“. Aktivnosti se nastavljaju i u pomoći u organizaciji utrke Orijentacijskog kluba „Jelen“ te posjeta spomen obilježjima u Vukovaru i odlazak na sportsko-edukativni izlet kod DVD-a Rakovica. U ožujku 2017. asfaltiran je prostor za kombi vozilo, tri mjeseca kasnije postavljene su pločice na domu, zamijenjena stolarija, a krajem te godine završena je adaptacija krovišta. Bila je to i godina donacije Florijana (donirao Stjepan Benko, jedini živući član DVD-a Črnilovac od osnutka). U listopadu 2018. društvo je osvojilo drugo mjesto na društvenom događanju u Jastrebarskom „Kotlovina show“. Iste godine nabavljena je vatrogasna oprema financirana od strane Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije, dovršena legalizacija doma i dobiven broj J1204 za kombi vozilo. Sredinom veljače 2019. u vatrogasnom domu u pogon je pušteno grijanje. U ožujku je osvojeno treće mjesto na „Fašniku“ u Jastrebarskom. Prvog svibnja iste godine postavljen je i blagoslovljen sv. Florijan, a 4. svibnja DVD Črnilovac sudjeluje u mimohodu kroz grad Jastrebarsko i svetoj misi povodom Florijanovog. U lipnju i rujnu 2019. pomaže se kod organizacije Europskog prvenstva u motocrossu. U srpnju se prvi puta sudjeluje na vježbi u Pribiću, a u kolovozu osvaja pehar za fair-play ekipu na malonogometnom turniru u organizaciji DVD-a Volavje. Sredinom iste godine sudjeluje se na svečanom mimohodu povodom obilježavanja 90. godina Vatrogasne župe Jastrebarsko. Sredinom siječnja 2020. DVD Črnilovac organizira Prvi turnir u kartanju „Bele“. Nekoliko dana kasnije zamijenjena su vrata na domu DVD-a i organizira se drugi kartaški turnir. Tijekom te godine išlo se na ispomoć gradskom Crvenom križu Jastrebarsko i Civilnoj zaštiti. Nakon toga članovi DVD-a Črnilovac sudjelovali su u Tijelovskoj procesiji, u rujnu je pribavljeno kombi vozilo marke „Volkswagen“ koje je i sada u upotrebi. Iste godine prilikom potresa na Banovini išlo se na ispomoć u Glinu. Krajem siječnja 2021. nabavljena je vatrogasna oprema od sredstava Zagrebačke županije. U travnju ove 2022. godine nabavljeno je vozilo „Mazda B 2500“ od DVD-a Donji Desinec.
DVD Črnilovac u današnje vrijeme ima sveukupno 45 članova, i to: 1 utemeljitelj/veteran, 8 pričuvnih, 16 operativnih, 2 mladeži, 3 djece i 4 pomažuća člana. Od toga je 16 vatrogasaca liječnički sposobno za pružanje vatrogasnih intervencija. Zvanje vatrogasac ima 11 članova, vatrogasac 1. klase 7 članova, vatrogasni dočasnik 4 člana, vatrogasni dočasnik 1. klase jedan član i vatrogasni časnik 1. klase jedan član. Od specijalnosti DVD Črnilovac ima 4 strojara, 4 člana osposobljenih za izolacijske aparate, 4 vozača „C“ kategorije i jednog člana sa ispitom za voditelja vatrogasne mladeži. Društvo je prisutno na svim vježbama OP-a, a tri člana su bila na dislokacijama na priobalju (1 u Kaštel Gomilici i 2 na otoku Visu).
Nekoliko povijesnih zanimljivosti
Naselje Črnilovec ima također zanimljivih povijesnih događaja, činjenica i situacija kao i brojna sela i naselja jaskanskog kraja. Po usmenoj predaji u selu je nekad postojala birtija, djelovao je i kovač, obični ljudi su seoski život provodili radeći, a zbog obližnje šume „Dolanja“ su vodili dugogodišnji sudski proces. Iz Črnilovca je Ivan Krčelić (1882.-1951.) koji je bio dugogodišnji predsjednik Zemljišne zajednice u selu te veoma inteligentan i napredan čovjek. Zahvaljujući njemu izgrađena je sadašnja cesta ulaska u selo od strane Jastrebarskog koja je prije toga išla uz bunar. Ta je cesta bila jako strma zbog čega su natovarena kola morala vuči četiri konja. Ivan je zajedno sa svojom suprugom Rozalijom Krčelić, rođenom Gojmerac, iz Zdihova, koja je za ono vrijeme kada je većina ljudi bila nepismena, bila izuzetno školovana jer je u jaskanskoj školi završila petovnicu (pet razreda škole), vodio Zemljišnu zajednicu. Rozalija je vodila arhivu i bilješke za Zemljišnu zajednicu Črnilovec. Imali su čak 11 djece, od kojih je većina umrla od „Španjolske gripe“ koja je vladala 1918. nakon prvog svjetskog rata. Samo je troje ostalo živih, najstariji Pavao, Dragutin, i najmlađa im sestra Ljubica. U kuću obitelji Krčelić je dolazio i Emilij Laszowski, hrvatski povjesničar koji mu je ispričao kako njegova loza Krčelića dolazi u ove krajeve nakon Krbavske bitke u rujnu 1493. Tada je turska vojska porazila hrvatsku vojsku bana Derenčina gdje je stradalo oko 15.000 Hrvata, a poginulo je i nekoliko braće Krčelić, ali nije im se zatro rod. S narodom izbjeglim iz juga neke od porodica Krčelića nastanile su se u jaskanskom kraju, a većina između Sutle i Krapine odakle potječe najpoznatiji i najslavniji, Adam Baltazar Krčelić, pisac-povjesničar, svećenik i političar, autor čuvenih povijesnih kronika “Annuae” i utemeljitelj ondašnje Akademijine knjižnice, sadašnje Nacionalne i sveučilišne biblioteke.
Dragutin Krčelić (1919.-1999.), Ivanov sin, autor je glazbe Žumberačke himne. Dragutinu je glazba od malena pa sve do kraja života bila velika ljubav. Devet godina stariji brat Pavao bio je također vrstan glazbenik, jedno vrijeme ponajbolji violinist amater u jaskanskom kraju. Kao mali dječak, Dragutin se hvatao violine svakog trenutka kada mu se pružila prilika. Tadašnji učitelj u školi u Petrovini, koju su polazila sva djeca iz Črnilovca, nagovarao je njegove roditelje da ga pošalju u glazbenu školu. Budući da nisu imali novaca za njegovo školovanje u Zagrebu, predlagao im je vojnu glazbenu školu u Srbiji, na što njegova majka nije htjela pristati pa je završio na školovanju u Zagrebu, ali za mesara. Zajedno s bratom Pavlom i braćom Pozderac svirao je po svadbama, veselicama i proštenjima širom jaskanskog kraja. Osim violine izvrsno je svirao bugariju i bas, a pred kraj života naučio je svirati i harmoniku. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je obiteljski sastav u kojem su svirali njegovi sinovi Franjo (gitaru) i Ivica (kontrabas), te brat Pavao prvu violinu, a Igor Vlaisavljević harmoniku. U to vrijeme njegov susjed Marko Radelja napisao je stihove “Divan je Žumberak kraj” i došao s idejom da bi to bilo dobro uglazbiti. Nije dugo trebalo i ova dvojica romantičara stvorili su pjesmu koju danas znaju svi Žumberčani i koja se pjeva na gotovo svim njihovim skupovima kao žumberačka himna te obavezno na svim veselicama. Slučajno je i ostala zabilježena jer je 1970. ili 1971. snimljena na magnetofon u izvedbi obiteljskog benda Krčelić. Inače, Dragutin Krčelić bio je aktivan i u KUD-ovima Seljačka sloga iz Donjeg Desinca i Sveta Jana, za što je primio i nekoliko priznanja. Potomak obitelji Krčelić je poznati jaskanski novinar, urednik novina i internetskog portala Jaska.hr, Ivica Krčelić.
Osim nekoliko glazbenika, Črnilovec je bio poznat i po sportu. Godine 1977. osnovan je NK Črnilovac koji je nastupao u Općinskoj nogometnoj ligi. Mještani su izgradili nogometno igralište, a presvlačili su se u postojećem zdencu. Nogometni zaljubljenici imali su i uspjeha u natjecanju, a k njima su redovito dolazili i mnogi mladići iz okolnih sela i Jastrebarskog da se zabave na nogometnom igralištu. Igrali su nogomet za svoju dušu, a ponajbolji igrači su znali otići i u klubove okolnih sela koji su imali veće ambicije i financijske mogućnosti. Igrali su dečki iz Črnilovca i za klubove poput Jaske, Volavja, Cvetkovića, Krašića, Prigorca iz Plešivice i još nekih klubova. Klub je prestao djelovati 1996. godine. Naselje Črnilovec ima također još mnogo događaja, raznih prigoda, situacija, anegdota koji bi sigurno pronašli mjesto na jednom širem prostoru, publikaciji. Nekad je vrlo dobro djelovao Mjesni odbor i njegovi predsjednici. Bilo je kroz povijest i zanimljivih pojedinaca koji su ostavili traga u jaskanskom kraju, a u nastavku ću se dotaći samo nekih.
Istaknutije osobe
Nikola Novosel (1950.-2021.) je bio slikar amater. Nikola je bio osoba koja je u svakom dijelu prirode vidio nešto što bi mogao nacrtati. Uvijek spreman za svaku akciju, bila ona fizičke prirode ili humanitarne. Volio je pomagati ljudima. Izuzetno je bio ponosan prilikom sudjelovanja na brojnim kolonijama širom „Lijepe Naše“ gdje je prezentirao svoj umijeće i svoj Grad Jastrebarsko. Pripremio je pedesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i bio sudionik na oko stotinjak skupnih izložbi u inozemstvu. Jedan je od osnivača Amaterskog Likovnog društva „Ljubo Babić“ Jastrebarsko. U društvu je obavljao dužnost, zamjenika predsjednika i predsjednika, a u USŽ „Plavo svjetlo“ dužnost tajnika. Par je godina bio vlasnik likovne radionice i obrta u Jastrebarskom. Rođen je u okruženju šume koja mu je bila posebna inspiracija za slike. Njegove slike krase nekoliko prostora u našem gradu i pravo su umjetničko djelo. Nedavno je u Gradskom Muzeju Jastrebarsko održana izložba slika Nikola Novosel: In Memoriam prilikom koje se mogla vidjeti sva raskoš prirodne ljepote koju je Nikola vidio na svoj način i ovjekovječio za sva buduća vremena i generacije. Mišljenja sam kao i brojni naši sugrađani da je Nikola za svoja brojna kreativna djela zaslužio jednu od nagrada Grada Jastrebarskog koju bi mu trebalo dodijeliti posthumno.
Franjo Novosel Frenky (1956.-2020.).
Franjo je bio baš prirodan i opušten čovjek. Izuzetno je volio svoje selo, kraj, žitelje cijele bivše općine Jastrebarsko i kasnije grada Jastrebarskog. Štovan i cijenjen od rane mladosti među prijateljima i poznanicima, u mladosti je uređivao i vodio emisije na Radio Jaski, jedna je bila posvećena poljoprivredi, a zabavna je nosila naziv „Mješana šalata“. Jedno vrijeme je i konobario po svadbama i tada je došao na ideju za uređivanjem sala za svadbene svečanosti. Franjo je bio umjetnička duša i izvrsno je stvarao kreacije od cvijeća, jednostavno imao je viziju. Potom je otvorio salon cvijeća kojeg mnogi Jaskanci pamte pod nazivom Galerija cvijeća. Prilikom ulaska u njegov salon uvijek je bilo prekrasnih aranžmana i raznog cvijeća kojeg je Franjo volio i obožavao. Bio je veliki vjernik i u vrijeme Velike Gospe u Svetištu Majke Božje Volavske kitio je oltar i postavljao prigodno cvijeće. Tu je tradiciju nastavila njegova kćerka Irena.
Ruža i Stjepan (1943.-2019.) Novosel
Ruža Dumić je na Japetiću pomagala majki Anastaziji zvanoj Tažica oko poslova u kuhinji. U to je vrijeme domar na planinarskom domu Japetić bio Stjepan Novosel zvan Štefac. Stjepan stariji je imao sina kojem je također dao ime Stjepan. Prilikom rada na Japetiću Ruža i Stjepan su se upoznali i oženili. Početnih 70-tih godina preuzimaju planinarski dom na „Žitnici“. Iako im je početak bio težak, s vremenom su postali izvrsni domaćini. Ruža je odlično kuhala i pripremala brojna jela, a Stjepan mlađi je vodio brigu oko doma. Brojni planinari iz tada cijele Jugoslavije rado su dolazili na Japetić, gdje su ih uvijek dočekali veseli i radišni domaćini, Ruža i Stjepan. Uvijek su svima bili na pomoći i svi ih se rado sjećaju i što je najvažnije opet su se zbog njih vratili u naš kraj i s užitkom penjali na Japetić. Ruža i Stjepan su bili i ostaju zauvijek zaštitni znak planinarskog doma na Japetiću, Črnilovca i grada Jastrebarskog i „Lijepe Naše“. U rijetkim trenucima predaha Stjepan je znao zasvirati i zapjevati, a Ruža je s gostima znala izmijeniti tople riječi koje su goste jednostavno privlačili.
U novoj i sadašnjoj generaciji naselja Črnilovec ima mladih potencijala koji žele i mogu nastaviti razvoj svojeg mjesta. Uključuju se u društveni život i pribavljaju financijska sredstva iz raznih fondova javljajući se na natječaje da bi mogli uljepšati boravak svakom gostu koji navrati u Črnilovec. Odnedavna je u Črnilovcu otvoren ugostiteljski objekt gdje u miru i na čistom zraku svaki posjetitelj može dobro jesti i osvježiti se uz omiljeno piće. Braća Domagoj i Dominik (koji je aktivan i član DVD-a Črnilovac) Pozderac pozitivni su primjer da na mlađima svijet ostaje. Odlični su natjecatelji brojnih kvizova i novi su val te putokaz nadolazećim generacijama kako treba voljeti svoje mjesto i svoj kraj.
Za ovu priču koristio sam literaturu: Po dragome kraju – Područje Jastrebarskog, „Kaj“1-2/1975., a dio podataka ili fotografija sam dobio i od Stjepana Benka, Marijana Vulje, Stjepana Pozderca, Nade Pozderac, Irene Novosel, Ivice Krčelića, Bojana Pozderca, Stjepana Volarića, a koristio sam i arhivu Radio Jaske.
