Jaska i okolicaVijesti

Kako se nositi sa stresom u kriznim situacijama

Piše psihologinja Ivana Garašić

Kako se nositi sa stresom u situacijama u krize?

Tek što smo se počeli privikavati na osjećaj smanjene slobode djelovanja i straha za vlastito zdravlje i zdravlje vlastite obitelji, dogodio se novi događaj koji na zajednicu, a i na svakog pojedinca, djeluje traumatično. Ono što ove dvije krize imaju zajedničko jest činjenica da su nevidljive, nepredvidive i da u velikoj mjeri ugrožavaju naš osjećaj za sigurnosti.

Najosnovnije ljudske životne potrebe su one za zadovoljavanjem fizioloških potreba. Koliko nam se god činio kaotičnim postupak velike većine naših sugrađana, a možda i nas samih, prilikom gomilanja zaliha u kućanstvu – to je postupak koji je prema hijerarhiji potreba sasvim logičan – u situaciji u kojoj nismo sigurni u stabilnost našeg svijeta biološki smo ponukani osigurati ostvarivanje potreba za hranom i osnovnim potrepštinama za sebe i svoje najmilije.

Odmah iznad zadovoljenja fizioloških potreba nalazi se potreba za sigurnosti. U današnjoj situaciji kada je naš osjećaj zdravstvene sigurnosti uvelike poljuljan, dodatna krizna situacija može djelovati traumatski na čitavu zajednicu. Osnovni resurs zajednice, odnosno ljudi, čine nam se daleki i nedostupni. Otežano nam je naći spontane oblike podrške koji ulijevaju sigurnost, odnosno prisutnost i fizičku bliskost drugih ljudi, a sutrašnjica se čini neizvjesna.

Upute medija i civilnog stožera upozoravaju nas da se ne smijemo opustiti – moramo biti spremni na novi potres, moramo biti oprezni u kontaktu s drugim ljudima, pojačano održavati osobnu higijenu i higijenu prostora.

Sve navedeno može kod odraslih i djece povećati osjećaj anksioznosti i tjeskobe te pojačane zabrinutosti. Kod djece uobičajena je reakcija pojačana potreba za bliskosti s odraslima, emocionalna osjetljivost u obliku plačljivosti, ljutnje ili drugih reakcija koje mogu biti i pojačane činjenicom da su djeca ograničena u prostoru. Kod odraslih (ali i kod djece) reakcije mogu biti simptomi uznemirenosti, pritisak u prsima, poteškoće sa spavanjem, pojačana razdražljivost.

Postoji nekoliko praktičnih stvari koje možemo učiniti kako bismo se bolje nosili sa kriznom situacijom u kojoj se nalazimo.

Emocionalne reakcije

Nakon kriznog događaja poput potresa, moguće su zaista različite emocionalne reakcije. Važno je upamtiti da su sve one potpuno normalne i prirodne – to je način na koji se naš um pokušava suočiti sa stresom.

Ponašanje

Obzirom na činjenicu da naše ponašanje proizlazi iz emocionalnog stanja, uobičajeno je da svatko ima drukčiju reakciju. Pojedini ljudi se žele osamiti, drugi traže sigurnost u prikupljanju što većeg broja informacija, treći žele biti okruženi drugim ljudima.

Što učiniti?

Kako bismo se što adekvatnije umirili važno je da pokušamo održati dnevnu rutinu. Također je izuzetno bitno potražiti podršku naših bližnjih, pri čemu nam može pomoći tehnologija. Važno je biti informiran, no pritom treba birati informacije i ograničiti pristup društvenim mrežama, na kojima kola velik broj neprovjerenih informacija namijenjenih širenju panike.

Kako umiriti tjelesne simptome?

Naše tjelesne senzacije koje se javljaju u stresnim situacijama (lupanje srca, poteškoće s disanjem, treperenje ili pritisak u prsima i glavi, trbobolja, glavobolja) mogu pojačati osjećaj tjeskobe, straha i nesigurnosti. Stoga je dobro pozabaviti se opuštajućim aktivnostima.

Dobra je tehnika pokušati umiriti vlastito disanje, dok istovremeno pokušavamo misliti na neki sadržaj koji nas opušta (čitati, prisjećati se umirujućih i sretnih uspomena, planirati zanimljive aktivnosti u svom domu).

Što ne pomaže?

Prirodno je u situaciji krize htjeti znati što više i biti što bolje pripremljen, međutim navedeno u današnjoj situaciji može još više pojačati osjećaj nesigurnosti i panike. Stoga je potrebno ograničiti pristup društvenim mrežama, a informacije primati samo od službenih i provjerenih izvora. Sve ostalo, koliko god se činilo pomažuće, pomaže samo privremeno, a u konačnici pojačava našu tjeskobu.

Za kraj, prisjetimo se: što god trenutno osjećamo i mislimo, uobičajeno je i normalno. Međutim, ukoliko simptomi tjeskobe ne prestaju ili se počavaju s vremenom potrebno je potražiti pomoć stručnjaka.

Kratko besplatno savjetovanje i psihosocijalnu podršku možete dobiti na kontakt broju Crvenog križa za Zagrebačku županiju: 0994702460, a također isto nudimo i na navedenim kontakt mailovima i stranicama.

Ivana Garašić, psiholog

Udruga Ježeva kućica

FB & IG: pitaj_psihologa_kbt

FB stranica Ježeva kućica

Autorica poziva sve zainteresirane da joj se jave ako žele znati više o nekoj specifičnoj temi na jedan od navedenih linkova ili na mail jezevakucica.jastrebarsko@gmail.com
Pretraži po oznakama

Slična tema:

Back to top button
Close