Ovo je priča o spiritistu Gustavu Gaju koji je nekad živio u Jastrebarskom te bio vrlo aktivan poslovno, društveno i politički i zbog toga ga u daljnjem tekstu označavam „jaskanski“. Njegov je potomak krajem lipnja ove 2023. godine stigao u Jastrebarsko da istraži njemu zanimljive podatke o šukundjedu. Do susreta sa mnom Marko Gaj je došao preko magistra povijesti iz Zagreba, Mije Igora Ostojića, koji je također vezan za obitelj Gaj.
Brojna istraživanja i moje pisane objave pomogle su povećem broju osoba iz bivše države da nešto saznaju o svojim precima. Na taj mi se način jednog dana ove godine javio i gospodin Ostojić jer je pronašao neke moje pisane podatke o obitelji Gaj. Počeli smo komunicirati i zajedno istraživati i ovdje mogu slobodno reći da mi je vrlo snalažljiv, pedantan i obrazovan gospodin Igor poslao mnogo podataka vezanih za naše Jastrebarsko i neke obitelji. Ovu ću priču posvetiti obitelji Gaj, a u narednim objavama ostalim nekadašnjim jaskanskim obiteljima.
Otkud prezime Gaj u Hrvatskoj?
U srijedu, 28. lipnja 2023. u Jastrebarsko je iz Beograda (prebivalište mu je u Zemunu) došao Marko Gaj (rođ. 1986.) sa svojom majkom Gordanom u pratnji magistra povijesti Mije Igora Ostojića. Dogovorili su susret sa mnom ispred kuće gdje je nekad živio Gustav Gaj II. jaskanski, spiritist. Dan prije toga svi su troje zajedno posjetili Krapinu, gdje su ih vodeće osobe grada srdačno primile. Ubrzo saznajem mnoge pojedinosti o obitelji Gaj. Marko mi daje slijedeće podatke, koje ovdje i objavljujem: Ivan Gaj (Markušovce-regija Košice, lipanj 1754. – Krapina, 18. travanj 1826.) je bio prvi ljekarnik u Krapini, a došao je iz današnje Slovačke, 1786. godine. Otac Ivanu bio je Tomas, a majka Eva i oni su vjerojatno i ostali živjeti na prostoru (današnje) Slovačke. Ljekarnik Ivan Gaj i njegova supruga Julijana imali su sedmero djece i svi su rođeni u Krapini (pet kćeri i dva sina). Stariji sin Ivan Antun – Janči (Krapina, 8. travanj 1798. – Krapina, 20. prosinac, 1854.) naslijedio je očev posao i postao je drugi ljekarnik u Krapini, a najmlađi u obitelji dr. Ljudevit (Krapina, 8. srpnja 1809. – Zagreb, 20. travnja 1872.), utemeljitelj hrvatske preporodne publicistike (prva opća javna glasila pisana su tada hrvatskim jezikom). Najvažnija je to zasluga Ljudevita Gaja za hrvatski preporod. Osim toga bio je hrvatski političar, novinar, književnik, ideolog i jezikoslovac. Uz to je bio središnja osoba ilirskog pokreta čija je uloga bila važna i u hrvatskom narodnom preporodu.
Koristeći knjižicu Hrvatski preporod koju je priredio i napisao predgovor Ivan Martinčić, Eramus naklade 1994. godine u Zagrebu, navodim podatke: „Ljudevit Gaj je pučkoškolsko obrazovanje stekao privatnom poukom u Krapini, gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i Karlovcu, filozofiju u Beču i Grazu, pravo u Pešti (1829. – 1831.), a doktorat iz filozofije stekao usmenim ispitom u Leipzigu, 1834. godine. Godine 1830. tiskao je u Budimu Kratku osnovu i njome stekao ugled preporoditelja. Počeo je raditi u Zagrebu kao bilježnik pri vrhovnom sudu (tada naziva Banski stol) i vježbenik kod odvjetnika 1832. Ubrzo pravno zvanje napušta i posvetio se preporodnom radu. Pokrenuo je prva hrvatska preporodna glasila, političke novine „Novine“ i književni list „Danicu“. U godini 1838. osnovao je svoju tiskarnicu.“
U Jastrebarskom je dio od crkve sv. Nikole biskupa pa do izlaza na staru karlovačku cestu nekad nosio naziv Gajevo šetalište. Taj je naziv dan u čast Ljudevitu Gaju (1809. – 1872.), preporoditelju. U našem jaskanskom kraju i kamen u perivoju iznad Poljanica na Plešivici nosi naziv „Gajev kamen“, što je također obilježeno u čast preporoditelja, Ljudevita Gaja.
Dalje ćemo pratiti lozu Ivana Antuna Jančija, čiji je unuk Gustav Gaj jaskanski. Da ne bi previše otišao u širinu, posvetiti ću se više muškim potomcima, iako bilo je i ženskih, kao što je vidljivo iz osmrtnica, koje ću ovdje u priči također priložiti.
Gustav Gaj jaskanski, postao poznati spiritist!
Ivanu Antunu Janči i supruzi Ani Travenščak pl. rodila su se dva sina u Krapini. Mlađi sin Gustav Siegfrid Julijan Gaj (1832. – 1866.), u daljnjem tekstu Gustav Gaj I., po zanimanju je bio veliki bilježnik županije zagrebačke (podžupan). Kad je preminuo, imao je 33 godine. Supruga Gustava Gaja I. nosila je ime Gabriela Ivana Paulina Štajduhar (1834. – 1898.). Gabriela je bila autorica patriotskih feljtona u Agramer Tagblattu pod imenom „Hortense“. Njezinim stopama krenula je i unuka Vanda (Wanda), kćerka Gustava Gaja II. jaskanskog iz drugog braka, koja je imala tek 11 godina kad je napisala patriotski članak u Agramer Tagblattu. Gustavu Gaju I. i Gabrieli se rodio sin Gustav Gaj II. jaskanski (Zagreb, 29. studeni 1861. – Jastrebarsko, 6. travnja 1915.). Rođen je u osam sati, a kršten 1. prosinca kao Gustav Aloys Georgius. Prije smrti primio je svete sakramente i izmirio se sa crkvom po župniku Stjepanu Niemčiću u Jastrebarskom. Dakle Gaju I. se rodio sin kojem je dao također ime Gustav II. Kad je Gustav Gaj II. jaskanski imao samo pet godina, preminuo mu je otac Gustav Gaj I. (sinovac dr. Ljudevitu Gaju).
I ova zagonetka odmah dokazuje da Gustav Gaj II. jaskanski nije preporoditelju Ljudevitu (1809. – 1872.) nećak, kako je to objavljivano u mnogim zapisima i institucijama, već pranećak. Nažalost, te sam objavljene podatke i ja koristio u svojim tekstovima, pa ih sada ovo prilikom ispravljam. Iz ovog dokaza je vidljivo da je od Gustava Gaja II. jaskanskog, djed Ivan Antun Janči bio brat Ljudevitu Gaju. Moguće da je sve prijašnje istraživače upravo zbunilo često ponavljanje sličnih imena nasljednika u obitelji Gaj.
Gustav Gaj II. jaskanski je 1889. dobio pravo odvjetnikovanja u Jastrebarskom (list „Svjetlo“ Karlovac od 24. veljače 1889.). U tom listu piše: „U Jaski je pravo odvjetnikovanja dobio dr. Gustav Gaj, dosada odvjetnički koncipienta u pisarni odvjetnika Valentina Lenca”. Osim toga bio je i koncipient kod dr. Majcena u Krapini. gdje je bio i sudionik jednog zanimljivog događaja – citiram: „…Tada je povorka njegovih izbornika seljaka sa glazbom pratila izabranog mađarskog zastupnika dr. Mindszentya. Gustav jaskanski je prilikom dolaska te povorke stao ispred njih i bacio u dr. Mindszentya buket kopriva i napao seljake da su izdali svoju domovinu, glasujući za narodnu izdajicu.“ Bilo je to u vrijeme Khuenova banovanja.
Gustav jaskanski je gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je tada obitelj živjela, kao pitomac kr. pl. konvikta (sve razrede s odličnim uspjehom). Tada je u konviktu s njim bio i ban Tomašić. Studij prava je započeo u Beču, a doktorirao 1887. u Zagrebu i promoviran na čast doktora prava. Bio je odvjetnik u Osijeku i Jastrebarskom. Oduvijek ga je zanimala politika i postao je pristaša Hrvatsko-srpske koalicije. Po političkom uvjerenju je bio sljedbenik političkih principa dr. Ljudevita Gaja (složni rad s braćom Srbima i slavenske solidarnosti neovisne stranke pod vodstvom biskupa Strossmayera). Od 1889. počeo se baviti i spiritizmom, a par godina kasnije uređivao je mjesečnik Tajinstveni sviet i napisao knjigu „O supernormalnim fenomenima telepatije i levitacije“.
Godine 1904. urednik je i izdavač spiritističkog glasila Novo sunce. Pisao je i surađivao u brojnim mjesečnicima i listovima. Uz to je napisao više filozofskih članaka u mjesečniku „Novo doba“. Radovi su mu prevođeni na više jezika (talijanski, francuski, engleski, španjolski i flamanski). Zbog priznanja ovog znanstvenog rada u inozemstvu mu je ponuđeno članstvo akademije u Firenci, koje je bilo pod protektoratom kraljice Margarite, prvog znanstvenog engleskog društva u Londonu. Njemačko spiritističko društvo sa sjedištem u Kölnu imenovalo ga je svojim počasnim članom. Od 1900. je daljnjih desetak godina o svom trošku izdavao mjesečnik za znanstveno istraživanje supernormalnih psihičkih fenomena „Novo sunce“.
Od ustrojenja napredne stranke spajanja u jedinstvenu stranku, Gustav Gaj jaskanski je njezin član i potpredsjednik. Ovdje koristim i brojne podatke koje mi je proslijedio magistar povijesti Ostojić iz Zagreba. U tiskovini Svjetlost od 6. studenoga 1910. vidljivo je da je Gustav Gaj II. jaskanski bio kandidat vinkovačkog kotara za narodnog poslanika hrvatsko-srpske koalicije. Tada je predstavljen kao sjajan umni i duševni kandidat te izvrsne naobrazbe. Glasovanje je održano 28. listopada 1910. U toj se tiskovini Gustav Gaj II. jaskanski zahvaljuje izbornicima vinkovačkog kotara.
Politički život u Jastrebarskom poslije vladavine bana Khuena Hedervarya (1883. – 1903.)!
U listu za hrvatske narodne potrebe „Iskrena riječ“ urednika Zdravka Lenca koje su počele izlaziti početkom kolovoza 1906. prikazan je društveno – politički život u Jastrebarskom te ostale mnoge teme potrebne mještanima. Već u prvom broju je zapisano: „Mjesna organizacija hrvatske pučke napredne stranke osnovana je u Jastrebarskom, prošli mjesec (u srpnju). Predsjednik joj je dr. Gustav Gaj, odvjetnik, a ima do sada 30 članova.“
Na isti dan izlaska novina održana je u Jastrebarskom manifestacija u slavu narodne pobjede i u počast hrvatske narodne vlade (promjena je održana 3. svibnja 1906.). Prvi je među govornicima govorio dr. Gustav Gaj, a nakon njega i ostali uglednici trgovišta Jastrebarsko (završeni pravnik Zdravko Lenac, predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva „Javor“ Ladislav Pollak, javni bilježnik Stjepan Valenteković i mjesni kapelan Mile Vučetić). Ubrzo je u Jastrebarskom osnovana i organizacija hrvatske stranke prava. U odbor su te organizacije izabrani: Stjepan Lukšić i Slavko Bakšić (iz Cvetkovića), Dragutin Borković i Dragutin Fabijanić (iz Domagovića), Nikola Vitković (iz Čabdina), Mijo Novosel (iz Desinca) te Jaskanci: Antun Bival, Đuro Čop, Antun Hudolin, Josip Kovačić, Stjepan Kovačić, Stjepan pl. Niemčić (župnik u Jastrebarskom), Metel pl. Peklić (odvjetnik), Đuro Ričar (načelnik trgovišta Jastrebarsko) i Mile pl. Vučetić (svećenik i kapelan u Jastrebarskom).
Potom slijedi i 16. rujna 1906. organizacija Starčevićeve stranke prava (Čista stranka prava). Za predsjednika stranke u Jastrebarskom je izabran David Starčević (tada živio u Jastrebarskom), za potpredsjednika Stjepan Videtić, a među odbornicima su bili: Stjepan Brozović, Vjekoslav Rutnik, Đuro Mlinarić, Franjo Vinšćak, Ivan Kozlovac, Franjo Jergović, Josip Medur i Stjepan Crnilo. Ostali pristaše su bili: Ivan Posilović st., Nikola Klopović, Šandor Medur, Julijo Hochsinger, Juro Merle, Nikola Maljevac, Stjepan Jergović, Ignac Juršić, Stjepan Mikloušić, Juraj Rutnik, Đuro Vinšćak, Janko Mikloušić, Mato Vidmar, I. Grdas, Josip Šintić i Milan Vuletić (ing.). Već početkom 1907. mnogi zastupnici žele napustiti stranku, kad je na čelo vrha stranke došao dr. Josip Frank. Dr. Gustav Gaj je jednoglasno proglašen kandidatom za izbor u hrvatski sabor za kotar slunjski na skupštini srpske samostalne stranke u Mašvini.
Hrvatska pučka napredna stranka u Jastrebarskom je 10. veljače 1907. organizirala prosvjednu skupštinu protiv frankovačke opstrukcije. Ista je održana u Svratištu (prenoćištu) „Zagreb“ u Jastrebarskom. Na prvoj stranici lista „Iskrena riječ“ br. 6 (God. II. ) od 7. veljače 1907. potpisani su slijedeći Jaskanci: Antun Bival, Juraj Čop, Ivan Demut, dr. Gustav Gaj, Antun Hudolin, Pavao Jagarić, Đuro Kos, Josip Kovačić, Stjepan Kovačić, Zdravko Lenac, Josip Lovreček, Marko Majerović, Stjepan Majerović, Stjepan Maljevac, Vilko Marion, Milutin Medur, Petar Medur, Stjepan Nežić, Stjepan pl. Niemčić (župnik u Jastrebarskom), Vilim Pavlić, Metel Peklić, Ladislav Pollak, Đuro Ričar, Franjo Smoković st., Stengl Grabner, Janko Šuba, Stjepan Valenteković i Mirko Veslaj (kapelan u Jastrebarskom i suradnik „Iskrene riječi“ koji je pisao pod pseudonimom).
Odvjetnici u Jastrebarskom vodili su glavnu riječ i bili uključeni u kompletan društveno-politički život. Krajem 19. stoljeća veliki doprinos društvenoj zajednici dali su: dr. Metel Peklić, javni bilježnici Stjepan Valenteković, Valentin Lenac i dr. David Starčević (od 1873. odvjetnik u Jastrebarskom). U godini 1901. odvjetnici u Jastrebarskom su dr. Metel Peklić, dr. Gustav Gaj, Valentin Lenac i Josip Jagunić. Šest godina kasnije odvjetnici Jaskanci su još i dr. Ivan Krajač, dr. Matija Zubčić i dr. David Starčević (Žitnik-Gospić, 1840. – Jastrebarsko, 18. studeni 1908.), a pred Prvi svjetski rat su i dr. Juraj Rendulić od 1914., a neke je odvjetničke poslove oko zemljišnih sporova obavljao i Jaskanac Šandor (Aleksanadar) Valenteković, jer je u 1906. stekao stalum odvjetnički, ali s prebivalištem u Sisku, gdje je u dva mandata bio gradonačelnik Siska u razdoblju od 1916. do 1924.
Dr. Gustav Gaj jaskanski je u Jastrebarskom bio i član Pučke knjižnice i čitaonice „Iskrena riječ“, čije je otvorenje uslijedilo 1. studenog 1906., a osnovao ju je Zdravko Lenac. Bio je predsjednik (starješina) Sokolskog društva u Jastrebarskom, osnovanog 1906. godine. Jaskanac Siniša Lajnert (Iz Hrvatskog državnog arhiva) je objavio rad: Ustroj i djelovanje dvaju privatnih novčarskih zavoda u Jastrebarskom do njihove likvidacije u socijalističkoj Jugoslaviji (1898. – 1948.). U tom radu dokazuje da je osim dva privatna – Pučka štedionica d.d. Jastrebarsko (1894. – 1948.) i Bankarske radnje Pollak Ladislav (1904. – 1941.), djelovala i Dionička štedionica (1894. – 1948.). Član prvog ravnateljstva „Pučke štedionice dioničarsko društvo u Jastrebarskom“ bio je Gustav Gaj jaskanski. Članovi tog prvog ravnateljstva bili su: Antun Bival, Mijo Balaš, Stevo Brozović st., dr. Gustav Gaj, Dragutin Herman, Franjo Kleščić, Josip Kovačić, Stjepan Kovačić, Metel Peklić i Stjepan pl. Niemčić. Iz tih je podatak i te kako vidljivo da je Gustav Gaj jaskanski bio izuzetno aktivan u društvenom životu mjesta.
Treba ovdje spomenuti i nekoliko događanja i napisa iz vremena početka 20. stoljeća u Jastrebarskom. U svibnju 1907. je u lokalnim novinama Iskrena riječ zapisano: „Već nekoliko dana na štambiljima naše željezničke postaje ne čitamo napis „Jaskἁ“ niti „Jaskἁ“ (Jastrebarsko) već jednakim slovima pisano „Jaska Jastrebarsko“.
U broju od lipnja postoji zanimljiva reklama, koja glasi: Svratište „grad Zagreb“ najmodernije uređeno sa 12 kasnih soba. Kavana sa biljarom. Velika dvorana za restauraciju. Izvrsna kuhinja. Domaće vino novo i staro, šampanjac, likeri i žestoka pića svake vrste do najfinijih. Izvrsno ožujsko pivo na čaše. Crno Steinbruch (Dopelmalz) pivo. Podvorba brza i solidna. Cijene najumjerenije. Ogromni polifon zamjenjuje orkestar od 16 glazbenika. Omnibus polazi svakom vlaku. Milutin Medur, svratištar.” Taj nekadašnji jaskanski „hotel“ nalazio se u zgradi današnjeg Centra za kulturu Jastrebarsko.
O kupalištu trgovišta Jastrebarskog je zapisano slijedeće: „Već je dva tri dana po malo oživjelo. Uređenje je lijepo i da ne može bolje za naše prilike, a cijene su doista niske: 10, 20 i 30 filira. Od devet ujutro do 4 poslijepodne kupanje za gospođe i gospojice, a od 4 popodne do devet uvečer za gospodu. Mi ćemo samo sa par riječi naglasiti, kako to nije pravo. Jer od devet do dvanaest su naše ženice zaposlene kućnim poslovima, a od dvanaest do četiri poslije podne je takova sparina i vrućina, da je i nama muškarcima neugodno i teško izlaziti na sunce. To bi se moglo drugačije udesiti. U ostalom o tom drugi put više!“
Tiskara, papirnica i knjigovežnica Josipa Prosena u Jastrebarskom nudila je najveći izbor razglednica za svaku prigodu. Bilo je tada 18 vrsti razglednica mjesta Jastrebarsko.
A ovako su nudili i kemijsku olovku: „Najbolja vrst olovke sadašnjosti. Domaći izum „Penkala“. Kupite i nećete se kajati. Ne treba se nikada šiljiti.”
Vrijedna je i ova obavijest iz primjerka novina u kolovozu: „Trgovina M. Kleščić i sin, jedna od najstarijih naših trgovina utemeljena godine 1856. predala je svoj špecerajski odio novoj tvrtki „Rupert i Blidović“, dok je tek željeznarija najmodernije uređena ostala pod starom firmom.”
U srpnju 1907. na naslovnici novina slijedio je poziv cijenjenom građanstvu i okolnom pučanstvu na Javnu pučku skupštinu. Građanski odbor će istu organizirati u Jastrebarskom, na šetalištu pred crkvom, u nedjelju 14. srpnja u jedanaest sati prije podne. Na pozivnici je pisalo: „Tu ćemo upoznati rad naših boraca, tu ćemo iskazati povjerenje narodu. Povodom toga se pozivaju svi da dođu pred vijećnicu (danas Gradski muzej) odakle povorka kreće na kolodvor da dan ranije u subotu navečer dočeka narodnog zastupnika veleučenog gospodina dr. Antu Bauera.”
Jedna od mnogobrojnih tema zajedničkog sabora u Pešti bio je i zakon o želježničarskoj pragmatici. Ovaj zakon je donio to da se na željeznicama u Hrvatskoj i Slavoniji piše mađarskim jezikom. Tim povodom je u Jastrebarsko i došao narodni zastupnik Bauer i priređen mu je srdačan doček. Predsjednik odbora za doček bio je odvjetnik dr. Metel Peklić. Povorka od 500 osoba s glazbom, lampionima i narodnim barjacima dočekala je zastupnika Bauera na kolodvoru u Jastrebarskom. U povorci su bili trgovišni načelnik Mirko Škrabe, ostali zastupnici trgovišta, priređivački odbor, gospojinski odbor, glazba, „Sokol“, vatrogasno društvo, pjevačko društvo „Javor“ i građanstvo.
Po silasku s vlaka pozdravio ga je mjesni načelnik Mirko Škrabe, a cvijeće mu je predala tajnica gospojinskog odbora učiteljica Branka Valenteković. Skupština je drugi dan održana pred tisuću posjetitelja i borbu za materinsku riječ. Na šetalištu (nosilo naziv i Gajevo) je pred školskom zgradom bila postavljena govornica. Oko govornice red su održavali „Sokolaši“ čiji je predsjednik i vođa bio Gustav Gaj jaskanski. U ime građanskog odbora skupštinu je otvorio Stjepan Kovačić. Odmah je predložio za predsjednika dr. Metela Peklića, za zamjenika Antuna Bivala (poznati jaskanski ljekarnik), a za bilježnike Zdravka Lenca i Mirka Veslaja (kapelan župe u Jastrebarskom).
Poslije uvodnog govora Metela Peklića i iznošenja povijesnih činjenica, nastupio je dr. Ante Bauer i rekao: „…Mađari su i dalje vrijeđali naša prava i tražili nove sukobe s Hrvatima…“. Poslije tih riječi na govornicu je izašao domaći župnik i podarhiđakon velečasni Stjepan pl. Niemčić. Završnu riječ je imao Gustav Gaj jaskanski, koji je rekao da se treba boriti svim dopuštenim sredstvima za pravo hrvatskog jezika na teritoriju kraljevine Hrvatske. Na kraju je pročitana i Rezolucija (od četiri točke) koja je primljena na ovoj javnoj skupštini. Potom je održan banket u Narodnoj čitaonici. Tom je prilikom nakon krasne zdravice dr. Gustava Gaja jaskanskog prikupljen i financijski prilog za zaslužnu družbu sv. Ćirila i Metoda u Istri. Ova sjajna manifestacija bila je na čast Jastrebarskog, a uz već navedenu gospodu velike zasluge na dobroj organizaciji pripadaju Stjepanu Valentekoviću i Zdravku Lencu.
Potomci i obitelj Gustava Gaja II. jaskanskog
Potomci Gustava Gaja II. jaskanskog bili su do određenog vremena vezani i za Jastrebarsko, a u ovom dijelu želim to i prikazati. Godine 1918. mlađi sin Gustava II. jaskanskog odlazi živjeti u Beograd i njegovi potomci život nastavljaju tamo, sve do današnjih vremena i najmlađeg člana, a to je Marko, koji je nedavno posjetio Jastrebarsko, kako bi saznao nešto novo o svojem šukundjedu, ali i meni dostavio mnogo toga što nisam znao i posjedovao. Kćerka Vanda (Wanda) je također jedno vrijeme do udaje živjela u Jastrebarskom.
Za točnost i dostupnost nekih podataka koristio sam i Matični ured u Jastrebarskom. Iz upisanih podataka je vidljivo da je Gustav Gaj imao dva braka. Žena iz prvog braka je bila imena Mada ili Matilda Amalija (rođena Hadžić). Rođena je 5. ožujka 1865. u Brodu na Savi. Roditelji su joj bili Đuro Hadžić i Emilija (rođena Jovanović).
Iz tog su braka Mada i Gustav II. imali dva sina Ljudevita (Jastrebarsko, 24. kolovoza 1885. – poginuo 13. rujna 1914.) i Gustava Gaja III. (Jastrebarsko, 27. listopad 1886. – Beograd, 10. listopad 1951.). Stariji sin plemeniti Ljudevit je bio kraljevski domobranski poručnik u pričuvi. Po zanimanju je bio odvjetnički koncipient (odvjetnički perovođa pripravnik). Borio se na polju Slavena (ovaj puta na srpskom bojištu) i poginuo je u 29. godini na bojnom polju preko Drine. Kao odličan borac u vrijeme života, posmrtno je odlikovan. Sahranjen je u Batoru kraj Bijeljine. Već tom prilikom je njegova majka Mada pl. Gaj život s mlađim sinom Gustavom III. nastavila u Karlovcu. Marko Gaj je u posjedu pisma ovlašćenja kojeg je Mada sastavila 7. travnja 1945. u Karlovcu. Za sada nema točnog i provjerenog podatka kad je Mada preminula.
Drugom sinu su Mada i Gustav II. jaskanski dali ime Gustav zvani Guga, koji je po zanimanju bio sudac-državni tužilac, da bi narednih godina napredovao i postao viši državni tužilac. Gustav III. je prilikom smrti brata Ljudevita 1914. bio sudbeni pristav u Banjaluci. On je krajem 1918. poslovno život nastavio u Beogradu. Godinu dana kasnije oženio se Katarinom Kajom (rođ. Brunclih, Beograd, 1892. – Beograd, 1990.).
Njihov stariji sin je bio Ljudevit zvan Luja (Beograd, 30. rujan 1920. – Florida SAD, 13. veljača 2018.), a mlađi Ivan (Beograd, 1927. – Beograd 2004.). Ljudevit Luja se oženio Dobrilom Popović (Svilajnac 1923. – Beograd 2005.) i odlazi živjeti u SAD, a potvrdu o naturalizaciji od SAD-a dobiva 24. kolovoza 1971. U međuvremenu mu se priključuju supruga Dobrila i sin Ivan te su svi zajedno živjeli u Chicagu. Pošto se supruga Dobrila i sin Ivan nisu adaptirali na život u SAD-u, vratili su se u Beograd. Ljudevit Luja je po zanimanju bio fizičar, a njegova supruga Dobrila povjesničar umjetnosti i arheologije, a čitav je radni vijek provela u Narodnom Muzeju u Beogradu.
Ljudevit je život nastavio u SAD-u gdje je i preminuo. U braku im se 16. listopada 1954. rodio sin Ivan u Beogradu. Po zanimanju je Ivan bio dipl. ing. elektrotehnike, a preminuo je 22. listopada 2019. u Beogradu. Ivan je osim rada u Beogradu, veći dio karijere (oko 20 godina) proveo radeći i u Libiji kao energetičar.
Ivan se oženio Gordanom (rođenom 1954. u Okučanima) čije je zanimanje profesorica engleskog jezika i književnosti. Njima su se u braku rodili kćerka Katarina Gaj udata Isakov (rođ. 1984.) koja je po profesiji također profesor engleskog jezika i književnosti i sin Marko (po profesiji diplomirani ing. računarstva). Marko je u Beogradu završio računarstvo, a u Engleskoj (grad Derby) je završio master studije iz računarstva. Uz ove muške potomke u slijedu loze Gaj je bilo i ženskih potomaka, kako navedoh već ranije. Prostor mi ne dozvoljava da istražim i opišem i taj dio osim kćerke Vande, koja je Gustavu Gaju jaskanskom bila iz drugog braka i vezana je za Jastrebarsko.
Jaskanska ljepotica Vanda
Druga supruga Gustava Gaja jaskanskog bila je Julijana (rođena Trpezić). Njima se rodila kćerka Vanda (Jastrebarsko, 23. svibanj 1897. – Zagreb, 5. svibanj 1980.). Kćerka Vanda se mlada udala za Filipa Dominikovića. Njihovo je vjenčanje održano u Karlovcu 26. listopada 1913. U braku su im se rodila tri sina, Matija (1918. – 1920.), Anton (1923. – 1947.) i Leon (1925. – 1947.). Iz dostupnih fotografija je vidljivo da je Vanda (negdje pisano i kao Wanda) bila jedna od jaskanskih ljepotica.
Poveznica prezimena Dominiković je iz Metkovića i već spomenuti magistar povijesti Mijo Igor Ostojić iz početka priče se upravo i uključio u istraživanje i još jednom mu hvala za brojne istraživačke podatke. Od njega sam saznao i da je Filip Dominiković bio otpravnik poslova kraljevine Jugoslavije u Argentini gdje je i preminuo 1951. godine.
Objavljen podatak u tiskovini iz 1914. još je jedan koristan podatak za naše Jastrebarsko. U Novostima br. 272 na stranici 4 od 6. listopada 1914. je objavljeno da je u Jastrebarskom te godine osnovana podružnica Crvenog križa. Bilo je to rodoljubno i humanitarno osjećanje „Jastrebarčana“. Skupština je održana 18. rujna i konstituiran je odbor od 25 članova. Za predsjednika podružnice izabran je kotarski predstojnik I. Mahin, a za predsjednicu ženskog odbora Mira Mahin. Potpredsjednik je postao dr. Ivan Krajač, blagajnik Ladislav Pollak, a tajnik dr. Marijan Hlača. U ženski odbor izabrane su gospođe: Julija (Julijana) Gaj, učiteljica Branka Černe (djevojački Valenteković), Branka Rendulić, Danica Rutnik, Filipina Vinšćak, Jagica Matšek, Jagica Majerović, te gospođice: Danica Matković, Dragica Butorac, Mila Mikloušić i Zora Čop. Članovi mučkog odbora postali su gospoda: dr. Matija Zubčić, Herman Willerding, dr. Franjo Stipan, Ivan Rendulić, Mirko Škrabe, Antun Bival, Đuro Mlinarić, Vladko Pšeničnik i Ivan Banković. Za društvenog liječnika izabran je dr. Franjo Stipan, kr. kotarski liječnik.
I na kraju ove priče koja ima određeni značaj za Jastrebarsko i sve njegove štovatelje iznosim i podatak koji je zaželio gospodin Marko Gaj, a to je da bi htio sudjelovati u obilježavanju života njegovog šukundjeda postavljanjem table na nekadašnju kuću gdje je živio Gustav Gaj jaskanski. Marko je izrazio i želju da u Jastrebarsko ponovno dođe u prosincu ove godine.
Zdenko Vuković Cena
