Ovo je priča o nekadašnjim Jaskancima koji su ostavili veliki i neizbrisiv trag u našem gradu, a kako bi ju mogli povezati trebate polako i pažljivo čitati te pogledati objavljene fotografije.
Odlučio sam se za ovu priču da ispravim jedan krivo objavljen podatak koji sam dobio usmenim putem i koristio sam ga u mojoj zadnjoj publikaciji “Jaska u prošlosti”. Ovdje odmah moram reći da dobivenu informaciju nisam imao gdje provjeriti jer se radi o staroj obitelji židovskog porijekla, a tada nisam niti znao za poveznicu iz ove priče. U tim sam podacima netočno upisao ime Dražena i Sonje Hochsinger te krenuo u dodatno istraživanje. Jedna grana obitelji Hochsinger (kako su se nekad pisali) povezana je s jaskanskom obitelj Čop.
Od našeg poznatog Jaskanca, bivšeg sportaša, sportskog djelatnika, a danas umirovljenika Mladena Čopa i njegove supruge dr. Dunje Čop saznao sam vrlo mnogo vrijednih podataka za obitelj Hochsinger i obitelji koje su povezane te sada koristim priliku da sve to podijelim s vama. Jedna Mladenova tetka udala se za Mauricijusa Hochsingera, koji je kasnije promijenio ime u Mavro i tako sam došao do jednog dijela istine. Počet ću s obitelji Hochsinger, a nakon toga nastavljam s obitelji Čop i drugima.
Obitelj Hochsinger
Pregledom poveznice pronalazim podatke o ovoj židovskoj obitelji iz koje su neki potomci život nastavili i u Jastrebarskom. Julius Hochsinger je rođen oko 1813. u Mađarskoj, a preminuo u 24. listopada 1865. u Sv. Jani. Za njegovu suprugu Nanette upisano je da je rođena prije 1840. godine. Njihova su djeca bili: Fani udata Berger rođ. 1852., Sigmund (Žiga) rođen oko 1857. u Zagrebu, jedno dijete nepoznatog imena (N.) je rođeno 2. kolovoza 1859. u Sv. Jani, a preminulo nakon dva tjedna 22. kolovoza 1859. Četvrto dijete Johana udata Berger je rođena prije 1860., a peto dijete Samuel, rođen je 22. listopada u Karlovcu. Sin Ludwig je rođen 23. lipnja 1864. u Sv. Jani i 1942. je nestao u Jasenovcu. Sedmo dijete je Jakob koji je rođen prije 1865., a osmo Max koji je također rođen prije 1865. Potomci Sigmunda (Žige) su vezani za Sv. Janu, a potomci Maxa za Jastrebarsko. Nažalost, neki podaci o brojnoj obitelji Hochsinger ipak nedostaju i nisam mogao do kraja dokučiti zagonetku o točnim obiteljskim odnosima.
U knjizi “Mali i veliki ljudi” o Svetojancima i svetojanskim zanimljivostima, autora Mije Baltorinića, zapisano je da je Žiga (Sigmund) Hochsinger u Svetoj Jani prije II. svjetskog rata imao trgovinu i poštu. Rođen je 8. prosinca 1857., a preminuo 30. svibnja 1945.
Uz ove poveznice treba spomenuti i sljedeće: u knjizi Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko 1889. – 1997., autora Nine Škrabea, zapisano je pak da je Max Hochsinger 1889. godine bio izvršujući član DVD Jastrebarsko. Max je u to vrijeme mogao imati između 25 i 30 godina.
Sinovi jaskanske grane obitelji Hochsinger su Julius rođ. 1885. i Mauricijus – Mavro, rođ. 1892. godine. U izvješću Kr. Velike realne gimnazije u Rakovcu (Karlovac) za školsku godinu 1899./1900. dostupnoj na internetu pronalazim podatke o gimnazijalcima iz Jastrebarskog. Tu je zapisano da je jaskanac Dragutin Butorac ispit zrelosti položio u dobi od 19 godina i odabrao buduće zvanje – pravo. Među imenima učenika u I. a realnom-gimnazijskom razredu nalaze se: Zvonimir Kralj i Julijan Matšek iz Jaske te Nikola Mahečić iz Volavja. U II. a realno-gimnazijskom razredu je Tomislav Preprotić iz Jaske, a izostao je Antun Batušić iz Cvetkovića. Drugi b realno-gimnazijski razred su polazili Pavao Lončar iz Novaka (kasnije postao svećenik) i Silvije Salinger iz Jaske. Treći razred gimnazije su polazili Vjekoslav Petković iz Novaka, Đuro Rendulić iz Krašića, Otmar Šmucer iz Jaske i Franjo Vuković iz Žumberka. Treći realni razred je polazio Janko Batušić iz Cvetkovića, a četvrti razred gimnazije Franjo Šimecki iz Krašića. Polaznik 4. realnog razreda je bio Julije Hochsinger iz Jaske, šestog razreda gimnazije Milivoj Pećnjak iz Sv. Ane, a šestog realnog razreda Franjo Koželj iz Cvetkovića. Sedmi razred gimnazije polazi Đuro Butorac iz Jaske, a sedmi realni razred Vilim Marion iz Jaske. Eksternista (đak koji ne stanuje u internatu) je bio Ladislav Pollak iz Jaske.
Nakon što sam stupio u kontakt sa Mavrinim unukama, gospođama Ninom Oberiter – Gluhak i njezinom sestrom Vesnom Lužar – Stiffler, koje imaju svoje obitelji, saznao sam još nekoliko važnih podataka o njihovom djedu Mavri i njegovim sestrama i bratu. Zorina i Mavrina kćerka Sonja udala se 1946. za liječnika, urologa u Vinogradskoj bolnici Branka Bracu Oberitera. Oni su braku imali dvije kćeri, Ninu i Vesnu, koje su upravo moj izvor za ovu priču. Gospođe Nina i Vesna su uspješne poslovne žene koje vole okolicu Jastrebarskog i njegove brege po kojima ponekad planinare i uživaju u prirodi.
Gospođa Nina mi piše kako je njezina majka Sonja imala knjigu o židovima stradalim (ubijenim ili nestalim) u 2. svjetskom ratu (u Hrvatskoj, i u Jugoslaviji) u kojoj su među ostalim navedena imena i neki podaci o stradalim članovima obitelji Hochsinger. Po njihovim mišljenjima djed Mavro i baka Zora (rođ. Čop) su iz Jastrebarskog odselili krajem dvadesetih ili početkom tridesetih godina prošloga stoljeća. Baka Zora je bila domaćica, izvrsna kuharica i odlična krojačica. Izuzetno dobro je izrađivala dječje kostime za maskenbal. Bila je vrlo kreativna, poduzetna, društvena i obljubljena od strane obitelji i prijatelja. Djed Mavro je u mjestu Jastrebarsko radio kao gruntovničar. Preseljenjem u Zagreb, morao je tražiti neke nove načine prihoda. U vrijeme komunizma je postao jedan od prvih malih poduzetnika, otvorio je i uspješno vodio malu tvornicu lutaka pod nazivom “Jadran” na adresi Kaptol 10, Zagreb. Krpene lutke lakiranih kartonskih lica govorile su “Ma-ma”, a nazvao ih je po svojim unukama Nini i Vesni. Izvrsno su se prodavale diljem tadašnje Jugoslavije putem mreža trgovačkih putnika. Zorin i Mavrin sin Dražen je završio studij elektrotehnike i čitavi radni vijek kao inženjer proveo u rukovodećoj strukturi tadašnjeg “Rade Končara”. Osim toga, pisao je stručne knjige i dobivao brojne nagrade. Oženio se s Gartis Korlaet i nisu imali djece.
Gospođa Vesna Lužar – Stiffler mi šalje već gore navedenu poveznicu prema kojoj strpljivo istražujem i pronalazim još neke zanimljive podatke za obitelj Hochsinger. Brat njezinog djeda Mavre, Julius Hochsinger rođen je 1885. godine u Jastrebarskom i smrtno je stradao u Jasenovcu 1942. u dobi od 56-57 godina. Julius je stariji, a Mavro mlađi sin Maxa i Rosalie Hochsinger (rođena 1865. djevojački Spitzer, također završila u Jasenovcu u dobi od 76-77 godina). Ovdje treba dodati podatak da je u Jastrebarskom živjela i obitelj Spitzer koja je također bila židovskog porijekla.
Supruga Juliusa bila je Amalia Ljubica Hochsinger (rođena u Bedekovčini, 14. srpnja 1888.). Julius i Amalia Ljubica su u braku imali djecu Branka (rođ. 1911. u Krapini), Zvonka (rođ. 1912. u Krapini) i Darinku udatu Glick (rođ. 22. lipnja 1913. u Krapini, preminula 1998. u San Franciscu). Vesna mi piše i da se s Darinkom srela u San Franciscu prilikom boravka u SAD-u.
Nakon toga pronalazim sljedeće u židovskom biografskom leksikonu: Hochsinger Julio (Julius), trgovac (Jastrebarsko, 1885.- logor Jasenovac, 23. siječanj 1942.). Sin Maksov. Bio je vlasnik kolonijalnom robom u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Prije početka Drugog svjetskog rata je uhapšen s još dvojicom zagrebačkih židovskih trgovaca zbog optužbe da je preprodavao brašno i stvarao zalihu robe. Naredbu o prijavljivanju zaliha je 1940. donijela Banska vlast. Po uhićenju je upućen na “prisilni boravak” u Donji Lapac, a u odsutnosti je osuđen na tromjesečni prisilni boravak u Lici. Po uspostavi NDH, 9. siječnja 1942. bio je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.
Dvije grane obitelji Čop!
Pradjed Mladena Čopa zvao se Stjepan (19. siječnja 1835. – 21. lipnja 1907.), a oženio se Agnezom rođ. Janeš (31. 12. 1839. – 10. srpnja 1897.) . Sahranjeni na groblju u Gerovu, odakle obitelj Čop i potječe. U braku su imali dva sina, Stjepana i Juraja. Obojica su u braku imali više djece, Stjepan devetoro i Juraj osmero. Stariji sin Stjepan se oženio Milkom, a njihova djeca su bili: Bogumil, Bogdan, Krešimir, Stjepan, Milivoj, Darinka, Dragica, Danica i Milica. Ova grana obitelji Čop nije vezana za Jastrebarsko, već za svoj rodni kraj.
Idući dio grane obitelji Čop je vezan za naš grad Jastrebarsko. Drugi sin se zvao Juraj (1859. – 1941.) i bio je djed našeg jaskanca Mladena Čopa. Oženio se Anom rođ. Mihelčić (1867. – 1915.) iz Osilnice, a njihova su djeca bili: Marija, Zora, Danica, Ljubica, Viktor, Ivica, Tomislav i Zvonko. Ovoj strani Jurajevih potomaka ću se više posvetiti upravo jer su oni više vezani za Jastrebarsko. Sin Tomislav je preminuo još kao dijete, Ivica je odselio u Zagreb i preminuo krajem pedesetih godina prošloga stoljeća, a Viktor (Jastrebarsko, 20. 3. 1897.- Zagreb, 26. studeni 1930.) je otišao u Beč i nakon povratka preminuo.
Najstarija kćerka Ane i Juraja, Marija (rođ. 1893.) zvana Micika udala se u 21. godini. Sa suprugom Zvonimirom Magdićem vjenčala se 3. siječnja 1914. Zvonimir je bio učitelj u Koprivnici.
Druga kćerka Zora (Jastrebarsko, 10. listopad 1893. – Zagreb, 29. ožujak 1957.) udala se za Mauricijusa Hochsingera (rođ. 1892. – Zagreb, 2. lipnja 1977.). Mauricijus je kasnije promijenio ime u Mavro, a bio je židovskog podrijetla. Preminuo je u 85. godini i sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj u obiteljskoj grobnici. U braku su Zora i Mavro imali sina Dražena (Jastrebarsko, 6. srpnja 1921.- Zagreb, 5. siječnja 2000.) i kćerku Sonju (Jastrebarsko, 16. veljače 1923. – Zagreb, 10. siječnja 2007.). U knjizi dr. Dunje Čop „Liječnici jaskanskog kraja“ na str. 198. upisano je da je obitelj Hochsinger živjela u današnjoj kući obitelji Ivančić (koja je pripadala obitelji Mlinarić do 1940. godine), kao i da su prije početka Drugog svjetskog rata odselili u Zagreb. Tamo su nastavili život i osnovali svoje obitelji.
Prilikom pisanja u uvodu spomenute knjige, već sam objasnio da sam po usmenoj predaji saznao da je obitelj Hochsinger iz Jastrebarskog nestala u prvoj godini Drugog svjetskog rata. Naravno, o njima nije bilo više informacija i smatrao sam da su pogubljeni. Brojne podatke provjeravam u Matičnom uredu u Jastrebarskom, ali nažalost za Židove takve podatke ne mogu provjeriti zbog nedostatka njihovih matičnih knjiga. Tek nakon izdane publikacije i korištene informacije u knjizi dobio sam čak i jedan registrator Zemljišne zajednice Jastrebarsko u kojem je na pristupnicama vidljivo da su se Dražen i Sonja 1998. učlanili u tu Udrugu kao nasljednici oca jušara – Mavre Hochsingera. Treba napomenuti da su prilikom tog učlanjenja Dražen i Sonja svoje prezime pisali Hohsinger (dakle bez slova „c“).
Mavro Hochsinger je nakon preseljenja u Zagreb kao bivši gruntovničar od prijatelja Židova dobio punomoć i brinuo se o prodaji njihove imovine. Zbog takvih je ovlasti i jaskanskoj obitelji Lacković prodao kuću. Njegove unuke Nina i Vesna mi još pišu da je Mavro imao i dvije sestre i brata. Sestra Zora se udala za Aladara Masica. Oni su pobjegli u San Francisco u SAD-u gdje imaju potomke. Druga sestra Hermina je također završila u SAD-u. Mavrin brat, Julius, je sa svojom obitelji završio pak u Jasenovcu.
Istražujući podatke obitelji Hochsinger s poveznice, od našeg Jaskanca, gospodina Mirka Kosa (rođ. 1929.) saznao sam još jednu moju zagonetku. U Jastrebarskom je do Drugog svjetskog rata živjela i Židovska obitelj, prezimena Majerhofer. Ta je obitelj imala trgovinu u vlastitoj kući (koja se nalazila na mjestu današnje obiteljske kuće Lacković). Viktor Majerhofer (rođ. 1897.) je bio oženjen Ankom (rođ. 1902.), a njihova su djeca bili Boris (rođ. 1929.) i Vesna (rođ. 1933.). Za tu mi je prigodu Mirko Kos dodijelio i jednu fotografiju koju ovdje prilažem. I ta je divna i poštena obitelj Majerhofer tijekom prve godine Drugog svjetskog rata jednostavno nestala iz Jastrebarskog, prema sjećanju gospodina Mirka Kosa. Podatke o ovoj obitelji pronašao sam na stranici Istraživačkog instituta Jasenovac. Postoji mogućnost da je ova obitelj kasnije negdje drugdje deportirana.
Od gospođe Nede Dabelić (rođ. 1934.) sam također dobio usmeni podatak i po njenom sjećanju u obiteljskoj kući Lacković je postojala obitelj koja se bavila trgovinom. Roditelji gospođe Nede su se čak i družili s tom obitelji. Sjeća se da se gospođa koja je prodavala zvala Ankica, ali nema spoznaje gdje je ta obitelj i kako završila. U knjizi DVD Jastrebarsko se među pretplatnicima za zlatni spomen-čavlić za godine 1929. spominje Viktor Majerhofer. To je još jedan od dokaza da je bio mještanin Jastrebarskog.
Treća kćerka Ane i Juraja, Danica (Novaki, 31. siječanj 1899. – Zagreb, 27. ožujak 1990.) udala se za Albina Willerdinga (Novaki, 7. veljače 1897. – Zagreb, 9. kolovoz 1982.) koji je u Jastrebarskom zaslužan za izgradnju vodovodne mreže. Albinov je otac bio Herman Willerding, utemeljiteljni član DVD-a Jastrebarsko 1889. godine , a majka mu se zvala Josipa (Jastrebarsko, 11. svibanj 1859. – Jastrebarsko, 14. rujna 1938.).
Četvrta kćerka Ane i Juraja, Ljubica (1901. – 1987.) se udala za Jaskanca Zvonimira Šintića koji je bio mesar i njihove su kćerke bile Zdenka i Zvonka. Zvonimir Šintić je prije i u vrijeme Drugog svjetskog rata bio načelnik Jastrebarskog, a vrijedno je spomena da je i njegov otac Josip Šintić bio također poznati jaskanski mesar. Zdenka Šintić (1928. – 2017.) se udala za inž. Matu Čička (1924. – 1996.), a njihova je kćerka prim. dr. sc. Biserka Čičak, dr. med. subspecijalistica pedijatrijske alergologije i imunologije.
Ana Čop, majka osmero djece i supruga Juraja preminula kad je imala 48 godina , a najmlađe dijete Zvonko Čop (5. siječanj 1907. – Jastrebarsko, 26. siječanj 1995.) je imalo tek osam godina. Starije sestre su odgojile Zvonka, a jedno je vrijeme u mladosti čak živio i kod najstarije sestre Marije zvane Micika u Daruvaru.
Obitelj Zvonka Čopa!
Juraj Čop je doselio u Jastrebarsko iz Gorskog Kotara u potražnji za poslom. Kad se snašao oženio se Anom rođ. Mihelčić i već oko 1900. su sagradili kuću na današnjoj lokaciji. Nju je gradio poznati jaskanski građevinar Giussepe Marion koji je doselio iz Italije. Kod Mariona je jedno vrijeme Juraj sa suprugom i stanovao, da bi prilikom gradnje vlastite kuće mijenjao lokaciju stanovanja. To je danas nekadašnja obiteljska kuća Rendulić koja je prodana novom vlasniku i danas je napuštena. Juraju i Ani se zadnji rodio sin Zvonko koji je bio također trgovac tekstilom kao i njegov otac Juraj. Zvonko je zaslužan i za gradnju planinarskog doma na Japetiću, a oženio se Đurđicom (rođ. Božić, Jastrebarsko, 12. veljača 1913. – Jastrebarsko, 28. lipanj 1991.). Zvonko i Đurđica su u braku imali dvoje djece: Maju Anku Faniku (Jastrebarsko, 23. rujna 1934. – Engleska, 29. prosinac 1991.) udatu Vlahović i Mladena (rođ. 1. veljače 1941.). Mladen Čop je suprug dr. Dunje Čop, a i Maja i Mladen imaju svoju obitelj i potomke.
Obitelj Božić!
U obiteljskoj kući Franciske (zvana Fanika) i Juraja (zvani Đuro) postojala je mesnica, gostiona i kuglana. Fanika i Đuro su se vjenčali 10. veljače 1904. u Jastrebarskom. To je kuća u kojoj je rođen Vladko Maček i čija je obitelj tu stanovala prije obitelji Božić. Danas se na tom mjestu nalazi kuća obitelji Perucci. Fanika i Đuro su imali četiri sina i jednu kćerku. Đuro je po struci bio mesar.
Najstariji je bio Mirko (Jastrebarsko, 4. ožujka 1905. – Jastrebarsko, 22. veljače 1929.) koji je također bio mesar. Drugi sin je bio Ivan (Jastrebarsko, 18. srpnja 1906. – ???). Po struci je bio financijski pristav i 1933. se vjenčao u Dugom Selu sa Slavicom rođ. Obad (D. Selo, 1. veljače 1912. – Zagreb, 18. srpnja 1992.). U braku su imali dvoje djece, sina Krešimira Ivana (Dugo Selo, 13. rujna 1935. – Zagreb, 19. ožujka 2008.) i kćerku Vlastu (Dugo Selo, 25. lipnja 1939.) udatu Jakić. Ivica Božić je završio tri fakulteta; Bogoslovni, pravni i ekonomski. Govorio je osam jezika, a jedno je vrijeme radio i u Siriji. Sa svojom je obitelji do početnih pedesetih godina prošlog stoljeća živio u jaskanskoj obiteljskoj kući Božić. Njihova kćerka Vlasta se udala za poznatog akademskog kipara Antu Jakića. Treba spomenuti i da su Ivan, Slavica i Krešimir sahranjeni na jaskanskom groblju. U toj je grobnici sahranjen i Vatroslav Preprotić (godine 1910. prvi pročelnik Saveza obrtnika Jastrebarsko, a od 1920. načelnik trgovišta Jastrebarsko) i nekadašnji jaskanski prebendar Janko Majerović. Nakon daljnjih istraživanja moram saznati zašto su oni dijelili grobnicu. Dobro je znano da je nakon dolaska komunista na vlast 1945. vlč. Janko Majerović bio zatvaran i čak proganjan.
Treći sin Božićevih je bio Dragutin (Jastrebarsko, 8. travnja 1910. – 24. siječnja 1943.). I on je također bio mesar i stanovao je kućnom broju 102. Četvrti sin se zvao Emilijan Vatroslav (Jastrebarsko, 21. siječnja 1912. – Jastrebarsko, 7. travnja 1932.), a bio je mesarski pomoćnik.
Kćerka Đure i Fanike imena Đurđica udala se za susjeda Zvonka Čopa. Zvonkov život nije bio lagan. Kao dijete je radio u očevoj trgovini, da bi po odrastanju proširio posao i djelatnost. Bio je vrlo društven čovjek i financijski dobrostojeći. Dva puta mu je vojska u II. svjetskom ratu uzimala isti auto. Nekadašnji je nogometaš i dužnosnik kluba čiji je sljednik NK Jaska. U vrijeme gradnje planinarskog doma na Žitnici bio je tajnik društva. Zanimljivo je da je preživio tri ratna sukoba na ovim našim prostorima (dva svjetska rata i hrvatski Domovinski rat). Zvonko je ostao udovac, a sahranio je suprugu Đurđicu (1913. – 1991.), kćerku Maju (1934. – 1991.) i unuka Radovana (1957. – 1977.). Obitelj Čop je posebno ponosna da je nasljedno u DVD Jastrebarsko kupovala zlatni čavao (Juraj, Zvonko i Mladen su iskoristili mogućnost da steknu uspomenu kupnjom tog simbola).
Obitelj Sugnetić i Medur!
Obitelj Sugnetić je predak obiteljima Božić, Medur i Wintersteiger. Sugnetići su imali više djece, ja ću ovdje opisati samo dvije sestre. Mladenova Majka Đurđica Čop je iz jaskanske obitelji Božić, koja je jedna od starijih jaskanskih obitelji. Juraj Božić je mesarski zanat nasljedno ostavljao sinovima, a njegova supruga Franciska zvana Fanika (djevojački se prezivala Sugnetić) i bila je domaćica. Franciska je imala sestru Stanislavu koja se udala za Dragutina Medura. Dragutin Medur je imao sestru Pavicu (udata Kerhin) i Anku (udata Babić). Njihov otac se zvao Milutin i početkom 20. stoljeća je u Jastrebarskom bio hotelijer.
Stanislava Sugnetić i Dragutin Medur su u braku imali djecu: Ljubicu (Jastrebarsko, 14. ožujka 1910. – Zagreb, 2. lipnja 1995.), Dragicu (Jastrebarsko, 30. lipnja 1911. – Zagreb, 18. siječanj 1996.) i sina Miroslava Matiju Milutina (Jastrebarsko, 1. siječnja 1918. – Zabok, 19. listopad 2005.).
Ljubica se udala za Ivicu Wintersteigera (Jastrebarsko, 28. travnja 1908.) koji je imao trgovinu željezom u nekadašnjoj srušenoj Mikuličićevoj kući (rodna kuća Ljube Babića). Ljubica i Ivica su se vjenčali 22. studenoga 1930. U braku su imali sina Velimira Wintersteigera (16. ožujka 1932. – 4. lipnja 2018.) koji je bio nekadašnji jaskanski rukometaš i planinar u mladosti, a nakon preseljenja u Samobor i direktor Srednjoškolskog centra u tom gradu. Jedna je od zaslužnih osoba da je 1974. s radom u Jastrebarskom započelo područno odjeljenje Centra srednjoškolskog obrazovanja. Njegov otac Ivica je 1944. ubijen od Ustaša, a majka Ljubica je 1948. godine bila načelnica Mjesnog narodnog odbora u Jastrebarskom. Dragica se udala za Danila Koprivicu, a Miroslav je postao poznati dr. specijalist interne medicine i sekretar za zdravstvo RH. Dana 17. ožujka 1953. sklopio je brak sa Brankom Jerčinović.
Za ovu priču nekoliko jaskanskih obitelji u kojoj sam podsjetio na pretke i njihove potomke kojih ima i u sadašnje vrijeme zahvaljujem svima onima koji su mi pomogli podatkom ili fotografijom. Među tim su osobama svakako gospođa dr. Dunja Čop, zatim njezin suprug Mladen Čop, dr. Biserka Čičak, Nina Oberiter – Gluhak, Vesna Lužar – Stiffler, Mirko Kos, Zvonimir Ivančić, Višnja Milovanović, Neda Dabelić, Branka Wintersteiger, obitelj pokojnog Ratka Wintersteigera i gospođe u Matičnom uredu Jastrebarsko, koje mi uvijek izađu u susret. Svima se njima zahvaljujem uz nadu da će neki novi autor nastaviti priču o potomcima iz ovih obitelji koje sam spomenuo u ovoj priči.
