Ovo je priča o sportašu koji je više puta bio prvak u izuzetno zanimljivom sportu. Porijeklom je Slovenac, a rođen je u Ljubljani gdje je živio u mladosti. Zatim dolazi živjeti na lijevu obalu Riječine u Sušak (koji 1948. postaje sastavni dio Rijeke), a nakon toga i u Karlovac. Posao ga 1946. godine dovodi i u Jastrebarsko, gdje je 1980. nakon smrti i sahranjen na gradskom groblju.
Bogomir Grilc
Rođen je 7. rujna 1903. u Ljubljani, po izvoru u matičnoj knjizi. Roditelji su mu bili Janez (Ivan) i Marija rođena Golub. Krsno ime mu je Gotfrid Engelbert. Kao sportaša ga svi pamte po imenu Bogomir, a nadimak mu je Bogo. Još jedna zanimljivost vezana uz njegovo ime je da na spomeniku gradskog groblja Jastrebarsko piše Bogumil Grilc. Preminuo je 1. ožujka 1980. u Jastrebarskom. Osobno ga pamtim iz vremena sedamdesetih godina. Onizak rastom, šezdesetih godina prošloga stoljeća imao je jednu od vodećih pozicija u Elektri Jastrebarsko. Moja sjećanja na njega vezana su u razdoblje kad je već bio u mirovini. Stanovao je u ulici Žrtava Fašizma 30, preko puta današnje lokacije Dječjeg vrtića Radost, u kući koja je danas napuštena i pripala je nasljednicima. Često je znao u svojem automobilu doći do parkinga Automoto društva Jastrebarsko i sjediti tamo te promatrati kretanje osoba u tom prostoru. Dobro je poznato svim mještanima Jastrebarskog u čijem se društvu kretao Bogomir – da mu se iznad volana automobila vidjelo samo malo glave, tek toliko da je vidio preko stakla i mogao voziti automobil.
Izvrstan sportaš
Za vrijeme života u Ljubljani, gdje je živio do 1923. godine, prvo je počeo igrati nogomet u Iliriji iz Ljubljane kad je imao trinaest godina (1916.). Godine 1918. već postaje plivač i skakač u vodu, ali tada je još bez kluba. Završio je trgovačku školu i kao osamnaestogodišnjak (1921.) već osvaja prve medalje, a nakon toga postaje član Ljubljanskog sportskog kluba. Bilo je to vrijeme i kad je ozlijedio ruku (prste desne šake) pa čak ostao lakši invalid. Već naredne 1922. osvaja nekoliko natjecanja: Podsavezno prvenstvo Ljubljane, Prvenstvo Slavonije i Hrvatske koje je održano u Karlovcu, te na kraju Prvenstvo Kraljevine SHS u Beogradu u skokovima s daske.
Sljedeće godine na poziv poznatog plivača Reša dolazi u Sušak, gdje postaje član Hrvatskog sportskog kluba Viktorija-Sušak. Državni prvak postaje 1925. i 1928. u skokovima s daske, te 1926., 1927. i 1928. s tornja. Poslovne obaveze dovode ga 1928. u Karlovac gdje od 1930. postaje član plivačke sekcije Karlovačkog sportskog udruženja (KSU). Tu treba spomenuti podatak da su u Sušaku i Karlovcu posebno izradili tornjeve za skokove u vodu upravo zbog njega. U Karlovcu je podignuta 10-metarska drvena skakaonica u Rakovcu na Korani (poznato Foginovo kupalište). Zemljište je Dragutin Fogina mlađi (Karlovac 1898.- Karlovac 1988.) kupio 1928. i počeo ga naredne godine uređivati za kupače. Dragutin Fogina mlađi je bio vrlo uspješan karlovački plivač i predsjednik KSU-a. Spomenuti deset metara visoki drveni toranj podignut je 1930. upravo zaslugom Dragutina Fogine mlađeg. Par godina za redom, 1929., 1930., 1931., 1933. i 1935. KSU osvaja naslov prvaka Zagrebačkog plivačkog podsaveza. Tada njihov novi član Bogomir Grilc 1930. godine prvi put u Karlovac donosi zlatnu medalju s državnog prvenstva iz Ljubljane, osvojenu u skokovima u vodu s tornja. Na plivalištu KSU-a u Karlovcu je 4. kolovoza 1931. održano i državno prvenstvo u skokovima u vodu. Bogomir Grilc pobjeđuje u obje seniorske discipline, s daske i tornja. Treba spomenuti i podatak koji je ostao u sjećanju tadašnjim gledateljima, a to je da je prilikom skokova u vodu Grilc tražio izniman mir i tišinu da bi se mogao bolje koncentrirati. KSU je 18. i 19. kolovoza 1934. bio domaćin prvenstva Jugoslavije u skokovima u vodu.
Bogomir Grilc je u „letovima“ s tornja osvojio prvo, a drugo u skokovima s daske. Na Foginovom kupalištu je u kolovozu 1935. postavljena i rasvjeta. U istoj je godini u Rogaškoj Slatini održana međunarodna plivačka priredba između podsaveznih reprezentacija Zagreba i Ljubljane. Prvi takav susret je održan 1930. u Ljubljani. U sastavu Zagrebačkog plivačkog Podsaveza (ZPP-a) je bio i Bogumir Grilc. U kolovozu 1937. prilikom otvorenja i trećeg plivališta (u vlasništvu KSU-a) na Korani u Rakovcu je odigrana i vaterpolo utakmica između KSU-a i Jadrana iz Herceg Novog. Susret je vodio svestrani Bogumil Grilc. U toj je godini Grilc pokušao pokrenuti i gradnju bazena u Karlovcu i obavljao je dužnost sportskog referenta u hokeju na ledu, plivanju i vaterpolu. U studenom 1940. KSU je proslavilo 15 godina djelovanja. Tom je prilikom među dvadeset članova koji su primile plaketu KSU-a bio i Bogomir. Treba spomenuti i da je Grilc bio prvi skakač s tornja u Jugoslaviji koji je skakao salto s dva i pol okreta. Niz uspješnih rezultata nastavio je i za vrijeme boravka i života u Karlovcu.
Prvak Jugoslavije u skokovima s daske postaje 1931. i 1932., a s tornja 1930., 1931., 1932. i 1934. godine. Bio je i višestruki prvak Zagrebačkog plivačkog podsaveza. Dva puta je bio državni prvak iza II. svjetskog rata, 1947. i 1948., a 1946. je došao živjeti u Jastrebarsko, jer je kao službenik karlovačke Elektre premješten u naše mjesto. Tada je bio član Fiskulturnog društva Udarnik-Karlovac, a iz Jastrebarskog je putovao na trening i postao prvak dva puta. Bilo je to 1947. u Ljubljani kad je postao prvak Jugoslavije u skokovima s tornja i 1948. na Bledu. Ukupno je 14 puta bio prvak Jugoslavije u skokovima u vodu. U Karlovcu je 24. kolovoza 1949. položio i eklektromonterski ispit.
U općem upitniku koje je sačuvala jaskanska obitelj Bastašić, koja je obiteljski povezana sa Bogumirom Grilcom, zapisana su sva njegova zaposlenja. Od 1923. do 1927. je sekretar u Hotelu Jadran (Sušak), naredne četiri godine je blagajnik u Kanoldu d.d. – Karlovac, od 1933. do 1937. je činovnik u Munjari grada Karlovca. Potom do 1941. postaje direktor Doma gradskih činovnika u Karlovcu. Za vrijeme II. svjetskog rata je od 1941. do 1943. činovnik Carinskog posredništva u Karlovcu. Zatim je dvije godine (1943. do 1945.) činovnik gradske Munjare Karlovac. Od 1945. do 1946. je činovnik Sport Kmeta u Ljubljani. Na kraju radnog staža je od 1946. do 1964. upravitelj monter Elektre mjesni ured Jastrebarsko, gdje je 1. veljače 1950. prilikom popunjavanja ovog upitnika upisan kao v. d. upravitelja Jastrebarsko.
Međunarodni nastupi
U istom upitniku je upisano da je za svoj rad bio pohvaljen od Direkcije Elektre. U rubrici gdje je pitanje: „Je li bio u inozemstvu, u kojoj zemlji, kada i zbog čega?“, upisani su slijedeći podaci: „Bio sam kao reprezentant države u skokovima u vodu i to u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Norveškoj, Češkoj, Poljskoj, Austriji, Mađarskoj i Danskoj po par puta.“ Na prvenstvu Europe je nastupio 1927. u Bologni. Iste te godine nastupa i na Prvom Sveslavenskom prvenstvu u Beogradu, te na drugom 1928. u Pragu i na trećem posljednjem Sveslavenskom prvenstvu u Varšavi 1929. godine. U Varšavi je osvojio srebrnu medalju u skokovima s tornja. Bio je kandidat za nastup na Olimpijskim igrama jer je tri puta određen za olimpijsku reprezentaciju. Međutim nije imao sreće – OI 1924. koje su održane u Parizu nije bilo novaca za Grilca. Tada je nastupao za Viktoriju Sušak, a četiri godine kasnije bio je pobjednik kvalifikacijskog natjecanja za nastup na OI u Amsterdamu. Međutim niti te 1928. nije otputovao na OI u Amsterdam jer na treningu zbog nepažnje jednog plivača ozlijedio glavu u Karlovcu i završio u bolnici. Tada je već bio član plivačke sekcije u Karlovcu. Treći puta ponovno nije putovao u Los Angeles 1932. jer opet nije bilo novca za put i boravak u SAD-u (Jugoslavija tada nije niti poslala sportaše).
Hokejski igrač, trener, dužnosnik, sudac i ponovno natjecatelj
Osim nogometa, skokova u vodu i plivanja, Grilc je odlično i skijao te igrao hokej na ledu. Za vrijeme boravka u Karlovcu, Grilc je 1934. postao vratar karlovačkih klubova KSU-a i kasnije Primorca u hokeju na ledu. Igrane su čak i međunarodne utakmice. U tom je sportu Grilc bio uspješan trener i dužnosnik. Hokejaši KSU 18. veljače 1934. odigrali su 2:2 protiv SK Ilirija (Ljubljana). Bila je to senzacija jer je Ilirija bila najjača momčad. Za KSU je na vratima bio Bogomir Grilc. U zimi 1937. počelo je Prvo prvenstvo hokejaša Savske banovine po kup sistemu. Nažalost, nije završilo jer se otopio led. Upravo je te sezone 1937./38. vratar Grilc prestao igrati za KSU. U siječnju 1938. u Karlovcu gostuje jedna od najboljih europskih momčadi – austrijski KAC (Klagenfurter Atletic Club). U toj prvoj međunarodnoj utakmici gosti pobjeđuju KSU 2:0. I u drugoj su utakmici gosti uspješniji i pobjeđuju karlovčane, a obje je utakmice sudio Bogomir.
Sekcija hokejaša na ledu Primorac osnovana je 1938. godine (jedan od osnivača je i Bogomir Grilc). Ova je ekipa najčešće nosila zeleno-bijelu opremu, a KSU je igrao u plavo-bijelim dresovima. U siječnju 1939. održano je Prvo prvenstvo hokejaša tadašnje Jugoslavije. U prosincu 1940. u prvom kolu Banovine Hrvatske prvenstvenu su utakmicu pred Hrvatskim domom igrali Primorac i KSU. Primorac je pod vodstvom Grilca pobijedio 2:0. Iz tih vremena prije početka II. svjetskog rata dobro je poznat podatak da je majstor u pravljenju kvalitetnog leda bio i Bogomir. Hokejaši su prvenstvo odigravali i u NDH-a. Prijeratni igrači karlovačkih klubova KSU-a i Primorca u siječnju 1942. na utakmicama prvenstva NDH-a sada nastupaju za novi karlovački klub imena HŠK Velebit. Trener im je tada Bogomir, a i tada su odigravane međunarodne utakmice. Gosti Karlovca su hokejaši Fernecvaroša iz Budimpešte i reprezentacija Italije. U prvoj polovini tridesetih godina Grilc je obavljao dužnost tajnika u KSU-a, a 1934. je bio i blagajnik Športskog društva Jugoslavija iz Karlovca. Bio je sudac na međunarodnim plivačkim, vaterpolo i hokejskim utakmicama. Na osnivačkoj skupštini Jugoslavenskog klizačkog saveza (JKS) u Zagrebu, 9. studenoga 1935. bio je predstavnik KSU-a i izabran je u prvi odbor JKS-a. Pamti ga se i kao osnivača hokejskog kluba, a bio je priznati stručnjak za stvaranje i održavanje leda na hokejskim igralištima. Obavljao je i dužnost trenera i sportskog djelatnika u hokejskim sekcijama KSU-a, Primorca i Velebita.
Život mu je bio vezan za posao i sport. Za vrijeme NDH-a se ponovno aktivirao kao natjecatelj u skokovima u vodu. Krajem ljeta 1942. u Karlovcu postao je prvak Hrvatske u disciplinama skokovi s daske i s tornja. U hrvatskom je sportu kao aktivni natjecatelj proveo 25 godina, a ukupno je u karijeri osvojio 16 naslova pojedinačnog državnog prvaka u skokovima u vodu (14 puta prvak Jugoslavije i dva puta prvak Hrvatske u NDH-a). Godine 1948. kad je osvojio posljednji uspjeh imao je već 45 godina.
U Jastrebarskom je Bogomir Grilc živio sa suprugom Baricom (djevojački Šiljevinac) koja je rođena 26. listopada 1921. u Pribiću. Gospođa Barica je prije gradnje vlastite kuće bračnog para Grilc u Ulici Žrtava fašizma živjela na adresi Rečka cesta 4 u Jastrebarskom. Preminula je 19. studenoga 2009. Bogomir i Barica su sahranjeni na gradskom groblju u Jastrebarskom.
Izvori: Dva stoljeća športa u Karlovcu 1800. – 2000., autor Zdravko Švegar, Slovenci u hrvatskom sportu 2014., autor Eduard Hemar, intervju Dubravka Metzger-Bjelajac: I dalje našu obitelj isplaćuju za Foginovo kupalište, 21. 10. 2016., autor Marin Bakić, Đurđa i Janko Bastašić – Jastrebarsko (donacija fotografija), Matični ured Jastrebarsko, Franjo Dado Medvedovski – Jastrebarsko.
