Jaska i okolicaSportVijesti

Preminuo Marijan Bradvić – jaskanska nogometna legenda

IN MEMORIAM MARIJAN BRADVIĆ (Jastrebarsko, 8.12.1948. - Zagreb, 23.2.2019.)

Jutros je Jaska ostala bez najboljeg nogometaša našega kraja

U 71. godini života jutros je preminuo najbolji jaskanski nogometaš u povijesti Marijan Bradvić Brada (1948. – 2019.). Nogometnu je karijeru Mara (kako smo ga mi zvali u Jaski) započeo u NK Jaska da bi već u jesen 1964. karijeru nastavio u zagrebačkom Dinamu. Uspon mu započinje u slavnoj juniorskoj Dinamovoj ekipi nakon koje prelazi u seniorsku ekipu da bi 1967. potpisao i prvi profesionalni ugovor.

Potom odlazi kao mladi perspektivni igrač u riječki Orijent. Važne je utakmice osim u Dinamu igrao i kao prvoligaš u Mariboru početkom sedamdesetih i Zagrebu krajem sedamdesetih godina. Kao jedan od ponajboljih igrača Druge Savezne lige bivše države u dresu Jedinstva iz Bihaća postao je i olimpijsko – amaterski reprezentativac te 1978. postao i prvak Europe. U ljetnim mjesecima sredinom sedamdesetih je više nego uspješno igrao u Torontu za Metros-Croatiu. Odličnu igru pružio je i u utakmici protiv najboljeg svjetskog igrača brazilca Pelea.

Marijan Bradvić iz igračkih dana.

 

Na treningu s prvom momčadi Dinama 1967. Marijan se saginje.

 

Na slapovima Niagare u Kanadi. Slijeva: Ivan Lukačević Luks (1946.-2003.), Ivan Đalma Marković (1928.-2006.) , Marijan Bradvić (1948. 2019.)

 

Nakon toga je karijeru nastavio u Austriji, a završio u rodnoj Jaski i prvom svojem klubu, NK Jaska, gdje je jedno vrijeme bio i trener mlađih kategorija i dužnosnik kluba. Bio je i istinska nogometna legenda koju treba zauvijek pamtiti. U svojem je omiljenom kafiću “MB” okupljao brojne vrhunske sportaše i osobe iz javnog života bivše države, Hrvatske i našega kraja. U njegovom su se prisustvu uvijek gledale nogometne utakmice koje su privlačile mnoge zaljubljenike, a još i danas su nam svježa sjećanja praćenja i navijanja za nogometnu reprezentaciju koja je u Rusiji osvojila drugo mjesto. Bili su to dani kojima se posebno veselio.

Osobno sam s Marijanom mnogo razgovarao o njegovoj karijeri, nešto od toga objavio, snimio nekoliko emisija o njemu i intervjua te prikupio i poveći broj vrijednih fotografija iz njegove igračke karijere. Marijane, hvala ti za sve radosti i znanje koje si podijelio s nama. Neka ti je laka hrvatska zemlja.

Zdenko Vuković Cena

 

Jedan od mojih tekstova o Marijanu Bradviću iz 2008. U tom je tekstu krivo upisan datum rođenja. Marijan se rodio 8. prosinca 1948., a ne 7. prosinca.

 

Josip Čorak, Milka Babović i Marijan Bradvić u Jastrebarskom.

 

Najveći jaskanski nogometaš svih vremena

 

Neizmjerna tuga i neizreciva žalost ušla je u srca svih žitelja Grada Jastrebarskog i cijelog jaskanskog kraja. U subotu, 23. veljače 2019, napustio nas je zauvijek Marijan Bradvić, najveći nogometaš u povijesti našeg grada i kraja.

Za Marom ne tuguju samo sportaši i prijatelji sporta, njegovi Jastrebovi i njegovi Jaskanci, nego svi ljudi koji su ikada susreli tog dobrog, dragog i uvijek nasmijanog čovjeka. Za njim plače njegova Radnička cesta, ‘jaskanski Disneyland’, njegovo Sajmište i Gornja Jaska, njegova Centrala, gosti njegovog omiljenog kafića ‘MB’, ali i brojni prolaznici koji su ga svakodnevno susretali i za koje je uvijek imao spremnu lijepu riječ i široki osmijeh.

Po ocu Petru svetojanskog, a po majci Mariji žumberačkog podrijetla, Marijan Bradvić rođen je 8. prosinca 1948. u Jastrebarskom, a u rodnom gradu završio je i osnovnu školu. Srednju školu završio je u Zagrebu. Istinska legenda jastrebarskog sporta, dijete je Gornje Jaske, Radničke ceste i legendarnog Sajmišta, na kojem je već s 12 godina zaigrao za prvu momčad Jastreba, s kojim je 3 puta osvajao Ljetnu ligu, prvenstvo općine Jastrebarsko (1963, 1965, 1966).

Nakon kratkog igranja za seniore Jaske (1964) nastupao je za juniore Dinama (1964/68), čiji je bio kapetan i s kojima je pod vodstvom trenera Ivana Đalme Markovića kao juniorski državni i republički reprezentativac postigao niz velikih uspjeha (među njima osvajanje državnog prvenstva i kupa, pobjeda na turniru ‘Kvarnerska rivijera’. Kao senior nastupao je u nizu poznatih klubova i postigao mnoge značajne uspjehe: Orijent iz Rijeke (1968/69), Maribor (1971/73), Čelik iz Križevaca (1973/74), Dinamo iz Zagreba (1969/70, 1971), Zagreb (1978/79). Igrao je i u Croatiji iz Toronta (Kanada), s kojom je osvojio niz naslova i bio njezin najbolji igrač i strijelac (1970/71, 1977). Tamo se proslavio i sjajnom igrom u dvoboju s najvećim nogometašem svih vremena, Brazilcem Peleom, tada igračem newyorškog Cosmosa. Kao igrač Jedinstva iz Bihaća (1975/78) triput je izabran najboljim sportašem grada Bihaća, a s amaterskom državnom reprezentacijom osvojio je naslov prvaka Europe (1977/78, izbornik Otto Barić). Igrao je mali nogomet u Buffalo Stallionsima (1982), djelovao kao igrač i trener u Wickersburg-Matchballu (Graz, 1982-1986), nastupao za veterane Dinama, Trešnjevke i Montinga.

Igračku karijeru završio je u svojoj Jaski (1980/84) i kao njezin kapetan pomogao 1982. osvajanju prvog mjesta i plasmanu u Zagrebačku zonu. Iskazao se i kao odličan trener najmlađih, a s pionirima Jaske osvojio je 1984. naslov prvaka Zagrebačke lige. U svojem najdražem klubu, Jaski, djelovao je i kao trener seniora, savjetnik i menadžer. Bio je veliki zaljubljenik u svoj grad i svoj kraj. Njegovi sinovi Mislav i Petar također su ostvarili mnoge značajne uspjehe u nogometnom sportu, Mislav kao vrhunski igrač, internacionalac (još uvijek Jaskin kapetan i ‘evergreen’ najstarijeg jaskanskog kluba), a Petar kao izuzetno daroviti, trofejni učitelj najmlađih naraštaja.

Kakav je Maro bio nogometaš? Vrhunski, svestran, majstor driblinga, briljantinih proigravanja, gromovitog udarca, u dvobojima čvrst poput čelika, iznimno pokretan i okretan, nazočan na svim dijelovima igrališta, trajno žedan igre i gladan pobjede. Iskonski, nenadmašni veznjak, po potrebi je izvrsno igrao i u vrhu napada i kao libero, posljednji igrač obrane. Godine 2011. Marijan Bradvić nagrađen je Plaketom Grada Jastrebarskog jer je “diljem Lijepe naše, Europe i svijeta proslavio svoju voljenu Jasku i jaskanski kraj”.

Dragi naš Maro, na modrom nebu iznad Jastrebgrada čekaju te tvoji roditelji, brat Miljenko i sestra Đurđica, šogor Mirek, ali i veliko jato tvojih Jastrebova (Zipa, Dadek, Frenter, Jura V., Jura I., Kamčo, Majk, Mimi, Dodo, Dako, Petrarka, Ičica, Bikbak, Iva K., Bomba, Švabo, Grlica, Koteks i mnogi drugi). Kakve vas tek vatrometne tekme čekaju tamo gore na nebeskim poljanama, s obiljem golova i uvijek neizvjesnim ishodima. Izvjesno je jedino da se sada zna tko će uvijek biti najbolji igrač.

Mi, koji i dalje hodamo ovom Dolinom suza, obećajemo da te nikad nećemo zaboraviti. Živjet ćeš u očima i osmijesima tvoje supruge Mirjane, tvojih sinova Mislava i Petra, tvojeg brata Pere. Tvoja će Jaska, tvoji Jastrebovi, sve momčadi, od cobrića, prstića i limača preko pionira, kadeta i juniora do seniora i veterana uvijek imati igrača više. Sudjelovat ćeš u svakom njihovom lijepom potezu i atraktivnom pogotku, bodrit ćeš nas u svakoj našoj pobjedi i radosti, tješit ćeš nas u svakom našem porazu i žalosti.

Neka ti je laka jaskanska i hrvatska zemljica koju si toliko volio! Neka te Svevišnji pridruži jatima svojih anđela, neka te pod svoje okrilje uzme Kraljica mira!

Nino Škrabe

 

Komentari:

Oznake

Slična tema:

Close