Ovo je priča o mladom jaskanskom nogometnom dragulju koji je nedavno dobio i poziv hrvatske nogometne reprezentacije U-18; moramo biti ponosni na njegov talent i treba mu dati podršku.
U našem je gradu Jastrebarskom oduvijek bilo talenata u mnogim sportovima. Rijetki od njih su uspjeli i to prvenstveno zahvaljujući roditeljskom ulaganju i željom za uspjehom. Na takvom je putu upravo i Eugen Ciban kojem želim da postane profesionalni nogometaš i da proslavi naš grad. U šestoj je godini usporedo počeo trenirati stolni tenis i nogomet. U stolnom tenisu se zadržao nešto više od desetak godina. Nastupao je na županijskim i regionalnim turnirima i već je tada osvajao odličja za STK Jaska, a na kraju se ipak odlučio za nogomet.
Eugen je rođen 4. ožujka 2005. u Zagrebu. Odrastanje i školovanje nastavlja u obiteljskom okruženju u Jastrebarskom. Polaznik je jaskanske srednje škole, smjer gimnazija. Već u šestoj godini počeo je trenirati nogomet u NK Jaska, ali kao igrač u polju, a potom prelazi u susjedni klub, NK Vinogradar. Imao je jedanaest godina kad je u tom klubu kao mlađi pionir prvi puta na ruke stavio golmanske rukavice. Je li to bila slučajna situacija ili je u njemu bio neki unutarnji nemir ili možda odluka da se dokaže na nekom drugom mjestu u momčadi? To će kroz neko vrijeme moći odgovoriti samo Eugen.
Prošlo je samo tri mjeseca da je Eugen ponosno stajao između stativa i razmišljao kako i na koji način da pokušava spriječiti pogodak protivničke ekipe i donijeti veselje svojoj ekipi. Ubrzo je pozvan u selekciju Nogometnog saveza Zagrebačke županije kao vratar. Uz tu je selekciju pozvan dodatno trenirati s trenerom vratara u NK Lokomotiva iz Zagreba. Navršio je dvanaest godina i postao član NK Zagreb. Prvo nastupa za pionire, a nakon toga i za kadete tog kluba čije su se kategorije natjecale u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.
Kad ga danas pitate od koga je mnogo naučio, odgovorit će vam ponosno: „Osnovne vratarske tehnike naučio sam o pokojnih trenera Tonija Etlingera i legendarnog Željka Nježića Dede.“
U ljeto 2021. godine Eugen dolazi u NK Rudeš iz Zagreba i nastupa u Prvoj hrvatskoj ligi za kadete. Vratarsko umijeće nastavlja i u juniorima jer je od jeseni postao ulazni igrač te kategorije. Kategorija juniora se također natječe u Prvoj hrvatskoj ligi, a Eugen je prvi vratar.
Ove 2023. godine dobio je poziv da nastupi i za hrvatsku reprezentaciju U-18, te je od 20. do 26. ožujka nastupio na prijateljskom međunarodnom turniru u Medulinu gdje su nastupale i reprezentacije Engleske, Nizozemske i Belgije. Svoj prvi nastup Eugen imao je protiv reprezentacije Belgije.
Izuzetno vrijedni podaci su da je ekipa Rudeša 1. travnja 2023. u prvenstvu pobijedila zagrebačku Lokomotivu rezultatom 3:2. Na toj je utakmici Eugen u posljednjoj minuti utakmice obranio jedanaesterac igraču Lokomotive. Lokomotiva je nakon te utakmice mjesec dana kasnije postala pobjednik hrvatskog kupa. Uz to su juniori Rudeša 30. travnja 2023. u službenoj utakmici 25. kola prvenstva Hrvatske pobijedili splitski Hajduk (šest dana ranije finalist juniorske UEFA lige prvaka) i to rezultatom 2:1.
Poslije ovih izvrsnih obrana i nastupa u juniorskoj konkurenciji naš Jaskanac Eugen dobio je priliku i u seniorskoj ekipi Rudeša natjecateljske sezone 2022./23. koja je upravo završila i osvojila prvo mjesto u Prvoj HNL (drugi rang natjecanja) i plasirala se najviši rang nogometnog natjecanja SuperSport Hrvatska nogometna liga. Na dvije je seniorske utakmice bio na klupi kao rezervni vratar, a u jednoj je prijateljskoj utakmici i nastupio.
Treba se nadati da će Eugen i dalje nastaviti nogometnu karijeru i u narednim godinama postizati zapažene rezultate kako u klupskom, tako i reprezentativnom dresu. Na taj će način promovirati i naš grad i sport koji je kroz povijest imao zapaženih sportaša i najvišoj razini. Upravo se u ovo vrijeme priprema sportska građa koja će se obraditi u jednu publikaciju, a uz to je krenulo i prikupljanje sportskih rekvizita koji će krasiti sportski muzej u Jastrebarskom. Valja se prisjetiti i da je nedavno Jastrebarsko postalo europski grad sporta.
Za podatke ove priče zahvaljujem Tomislavu Cibanu (Eugenovom ocu) koji mi je dostavio podatke i fotografije koje ovdje objavljujem.
Zdenko Vuković Cena