Jaska i okolicaVijesti

Nove spoznaje o Dječjem domu u Jastrebarskom

Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svim totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i
komunizma, u Jastrebarskom je u Pastoralnom centru održana prigodna komemoracija na kojoj se govorilo o Dječjem domu za ratnu siročad, koju su organizirali Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Udruga policije branitelja Jastrebarsko i Župa sv. Nikole biskupa, a na kojoj su iznesene i nove spoznaje.

Istraživački rad Narcise Lengel – Krizman

Nakon mnogo godina konačno su pronađeni istraživački zapisi povjesničarke koja je pisala o djeci iz Drugog svjetskog rata. Hrvatski povjesničar Zdravko Dizdar je napisao recenziju na knjigu dr. sc. Narcise Lengel-Krizman koja nikad nije objavljena. Dizdar je preko desetak godina radio s gospođom Narcisom koja je bila djelatnica i suradnica Instituta za suvremenu povijest (u današnje vrijeme Hrvatski institut za povijest). U znak sjećanja na nju Dizdar je zapisao.

Dr. sc. Narcisa Lengel-Krizman (1934. – 2008.) rođena je u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, 1953. gimnaziju i Filozofski fakultet, Odsjek za povijest 1960. Godine 1979. je doktorirala na temu Zagreb u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Od godine 1969. živjela je u braku s prof. dr. Bogdanom Krizmanon, jednim od najplodnijih istraživača i povjesničara razdoblja NDH, što će utjecati i na njezin znanstveni opus.

Ovdje su korišteni neki dijelovi izvornog citata iz te knjige. Ti citati upravo dokazuju jednu sasvim drugu i pravu istinu koja je na neki drugi način tumačena.

U četvrtom poglavlju nikad objavljene knjige dr. sc. Narcise Lengel-Krizman pod nazivom „Dječji domovi u Jastrebarskom i Sisku“ upisana su njezine spoznaje. Ovdje ćemo citirati samo neke od njih koje se tiču Jastrebarskog. „U Jastrebarskom (ili kako je uobičajeni skraćeni naziv: Jaska) bio je 1939. osnovan tzv. Popravni dom za poodrasle dječake smješten u pomoćnoj zgradi starog dvorca obitelji Erdödy. Uprava je bila povjerena redovnicama Družbe kćeri Božje ljubavi koje su se brinule za oko 20 do 30 dječaka u starosti od oko četrnaest godina. Iste te 1939. godine u prostorije dvorca useljeno je sirotište iz Osijeka zajedno sa redovnicama koje su vodile taj dječji dom. Bile su to slovenske milosrdnice tzv. usmiljenke i do rata taj dom službeno nazivan: Dječji dom Osijek – Jastrebarsko. Potkraj kolovoza 1941. osječka djeca iz Jaske s djelom redovnica i osobljem vratila se u Osijek, a krajem godine bio je raspušten i Popravni dom, a redovnice koje su vodile ovaj posljednji, ostale su i dalje u Jaski. Nakon odlaska osječkog doma u kolovozu 1941. osnovan je novi Dom za djevojčice namijenjen djeci čije su roditelje „ubili četnici“. Brojno stanje kretalo se oko stotinjak, a upravnicom tog doma bila je imenovana sestra Pulherija Barta, jedna od rijetkih Hrvatica među slovenskim usmiljenkama.“

Sve ove spoznaje je dr. sc. Narcisa Lengel – Krizman potvrdila i izvorima koje navodi. Dalje u tekstu navodi: „Nakon što je 7. srpnja 1942. bila dobivena dozvola da se djeca iz logora predaju Crvenom križu započele su užurbane pripreme za uređenje prvog prihvatilišta za kozaračku djecu u Jaski za kojeg liječnici i ostalo osoblje koje je u njemu radilo u svojim izjavama poslije rata izričito tvrde da to nije „bio logor u onom lošem smislu“ već prihvatilište u sklopu postojećeg Dječjeg doma.“

U jednom dijelu teksta autorica nakon svjedočanstava dvoje preživjele djece koje tvrde da su bile u bodljikavoj žici, piše: „međutim, izjave osoblja koje je radilo u prihvatilištu su potpuno suprotne. Prema njima barake nisu bile ničim ograđene i pred njima nije bilo straža i da „ustaše za cijelo vrijeme nismo vidjeli“. Djeca su se, inače, po tim iskazima smjela kretati i izvan onog uzanog prostora uokolo baraka, a sve zaposleno osoblje imalo je potpunu slobodu kretanja.“

Za datum 26. kolovoza 1942. ima također objašnjenje: „U noći 25/26. kolovoza 1942. Četvrta kordunaška brigada izvršila je napad na Jasku u kojoj osim jedne manje jedinice nije bilo vojske jer je dan ranije otišla u akciju na Žumberak. U oružanom okršaju zapaljen je kolodvor, izgorjela je zgrada poreznog ureda, kotarske oblasti i suda, školske zgrade ali i barake i gospodarske zgrade dvorca.“

O brizi za djecu zapisano je ovo: „Za djecu su se svakodnevno brinuli petero liječnika koji su se svakog dana nakon završenog posla u bolnici i u barakama u Jaski, poslije podne odlazili u Donju Reku.“

U jednom dijelu teksta upisano je i ovo: „Time se broj djece znatno smanjuje tako da se preostala djeca iz Donje Reke prebacuju u Jasku i taj dio prihvatilišta sredinom rujna 1942. prestaje postojati. Iz Jaske se zatim – 19. rujna i 7. listopada 1942. – u Zagreb odvode 518 djece gdje im se putem Caritasa pronalazi daljnji smještaj.“

U ovom radu o dvorcu u Jaski kad je u siječnju 1943. prestao služiti kao dječja bolnica po autorici zapisano i ovo: „Sva su djeca u njemu bila dobro zbrinuta i nisu oskudijevala ni u čemu – osim u roditeljskoj ljubavi i toplini vlastitog doma!“

Nadamo se da će se ova knjiga ubrzo tiskati i dokazati pravu istinu o Jastrebarskom i Dječjem domu te da više neće moći biti sakrivana od onih koji nisu dopustili da bude dostupna široj javnosti.

Zdenko Vuković Cena

Nakon komemoracije naš je novinar Zdenko Vuković kratko razgovarao sa Zoricom Gregorić i opširnije s Antom Beljom.

 

Slična tema:

Back to top button