Ovo je priča o talentiranim rukometašicama iz Jastrebarskog koje su nakon osnivanja 1970. prvu godinu uporno trenirale da bi već u ljeto 1973. ostvarile plasman u Hrvatsku ligu. Jedna od najboljih igračica među tim djevojkama je bila i Irena Dabović, kojoj je posvećen drugi dio ove priče.
Početkom tridesetih godina prošloga stoljeća u Jastrebarskom se igrala hazena – preteča rukometa. Tadašnje djevojke, među kojima su bile Đurđica Božić, Ljubica Medur i druge, ovoj sportskoj igri podučavao je veterinar dr. Milan Lisac. Igralo se tada na Sajmištu, a usmenu predaju dobili su Mladen Čop i Nino Škrabe, koji su ovo i zapisali. Ovdje treba spomenuti i podatak da je dr. Milan Lisac (Zagreb, 7. travnja 1907. – Jastrebarsko, 1989.) veterinu studirao u Francuskoj. Bilo je to u razdoblju od kraja dvadesetih do početka tridesetih godina. Godine 1930. Milan Lisac je bio i član jaskanske nogometne ekipe „Slaven“ koju su tada svi zvali i akademičari.
Pošto daljnja aktivnost tih djevojaka i hazene nije nastavljena, u Jastrebarskom se čekalo preko trideset godina da se pokrene ženski rukomet. Najprije je 1955. godine osnovana muška ekipa. Tadašnji seniorski rukometni i nogometni igrač Jaske Mladen Dodo Klemenić 1967. počinje trenirati mlade školarke i podučavati rukometnoj igri. Među tim su djevojkama bile: Dragica Maček, Dubravka Njirić, Marijana Pavlić, Vesna Celinšćak, Dubravka Maljevac, Blanka Augustinčić, Marija Braje i još neke. Tada je u Jastrebarskom već djelovao Akademski klub u kojem se rodila ideja da se pokrene ženski rukomet jer se ženska omladina nije bavila nikakvim sportom.
Rukomet se igrao samo na satovima tjelesnog odgoja u osnovnoj školi Jastrebarsko. Zahvaljujući Nini Škrabeu i Mladenu Čopu, u kolovozu 1970. okupljena je jedna generacija djevojaka koja je završavala osnovnu školu i nastavila igrati rukomet u RK Jaska. Marljivo su trenirale pod vodstvom Mladena Čopa cijelo ljeto i zimu iste godine te u proljeće i ljeto 1971. Među tim je djevojkama bilo vrlo talentiranih igračica koje su u jesen 1971. počele i s natjecanjem. Uz dolje navedene djevojke u proljeće 1971. je trenirala i Jadranka Damjanić, koja je kasnije odustala. Odmah su dobile i naziv, „Lastavice“ iz Jaske.
Prvenstvo su započele u Banijsko-kordunskoj zoni, a među igračicama su bile: vratarke – Irena Dabović i Višnja Vlašić, krilne napadačice – Darinka Bijelić, Lidija Peris i Željka Lončarić, kružne napadačice – Vesna Slivnik, Danica Višošević i Marina Njirić te vanjske napadačice – Anđelka Bradvić, Branka Dragović, Nataša Gagović, Svetlana Bajalović, Mirjana Badlaj, Jadranka Vasić, Đurđica Braje i Vlasta Sečić. Tako je bilo na početku, a kasnije je bilo nekih promjena u igri pozicija pojedinih rukometašica. Prvu su službenu prvenstvenu utakmicu odigrale 17. listopada 1971. Igrale su u Hrvatskoj Kostajnici i od domaće ekipe „Gimnazijalac“ izgubile 13:10. Prvi je službeni pogodak za rukometašice Jaske postigla Svetlana Bajalović. Golove su za „Lastavice“ tada još postigle: Dragović i Bradvić po tri, Slivnik dva i Peris jedan.
Zanimljivo je da se već tada pričalo i o gradnji sportske dvorane kraj školske zgrade u Jaski. Već 23. listopada na igralištu Osnovne škole kod crkve sv. Nikole odigrana je prva utakmica na domaćem prašnjavom igralištu. Na toj je utakmici protiv Mladosti iz Topuskog osvojen bod. Završilo je 12:12. U toj utakmici kapetanica ekipe Vesna Slivnik postigla je četiri pogotka. U komentaru izvješća Jaskanskih novina od 1. studenoga 1971. piše: „..sve su igračice dale sve od sebe. Neustrašiva vratarica Irena Dabović blistala je u drugom dijelu…“
U trećem nastupu 31. listopada, Jaskanke su izgubile u Viduševcu od Mladosti 9:8. Ovdje je najbolji strijelac s četiri pogotka bila Anđelka Bradvić. U četvrtom kolu na domaćem igralištu „Lastavice“ ostvaruju prvu pobjedu. Pobijedile su Viktorovac iz Siska 22:7. Najviše je pogodaka postigla Slivnik i to sedam, zatim Bradvić šest i Dragović četiri. Dana 14. studenoga igračice iz Jaske na domaćem terenu pobjeđuju „Ekonomist“ iz Siska rezultatom 14:7. Te su djevojke iz Siska bile favoritkinje prvenstva. Po šest su golova postigle Bradvić i Slivnik. Uz njih je jedna od najboljih igračica bila i vratarka Irena Dabović.
U zimskoj pauzi prvenstva rukometašice iz Jaske su redovito trenirale u dvorani osnovne škole u Klinča Selu. Zatim su nastupile na dva turnira u Karlovcu, a nakon toga su osvojile četvrto mjesto u zimskom prvenstvu Kordunsko-banijske regije, gdje su nastupila i dva kluba iz hrvatske lige: „Dubovac“ i „Topusko“. Potom je slijedio nastup na prvenstvu gradskih reprezentacija Hrvatske. Tu su nastupale ekipa iz gradova: Zagreb, Split, Sl. Brod, Ivanić Grad i Rijeka (sve drugoligaši), Karlovac (hrvatski ligaš) i Krapina (zonaš).
Na proljeće su „Lastavice“ od pet susreta četiri pobijedile i samo jednom izgubile. Tri su puta pobijedile u gostima i to: u Sisku „Viktorovac“ 3:2 i „Ekonomist“ 9:6 te „Mladost“ u Topuskom 7:5. Jedino su izgubile od „Ine“ iz Siska 12:8, na zemljanoj podlozi „Centrale“, jer su svoje utakmice već započele igrati tamo. Zadnju su utakmicu odigrale protiv „Mladosti“ iz Viduševca, ekipe koja je osvojila prvo mjesto. Igračice iz Jaske su ih pobijedile na „Centrali“ 12:3. U toj su pobijedi sudjelovale: Irena Dabović, Darinka Bijelić, Vesna Slivnik (2 gola), Svetlana Bajalović, Jadranka Prša (1), Anđelka Bradvić (4), Branka Dragović (2), Lidija Peris, Mirjana Krga (3), Nataša Gagović, Danica Višošević i Irena Žalac. U svibnju 1972. ponovno je za predsjednika RK Jaska izabran Ivica Radošević, za potpredsjednika Janko Peris, a za tajnika prof. Nino Škrabe. Trener je i dalje bio Mladen Čop. Tada je podržan prijedlog da RK Jaska pristupi u novo osnovano Športsko društvo čiji će zadatak biti objedinjavanje svih športskih aktivnosti mladih sportaša u Jaski.
Zadnjih dana mjeseca lipnja rukometašice iz Jaske išle su po novo iskustvo. Nastupile su na omladinskom prvenstvu Hrvatske u zagrebačkom Pionirskom gradu. Tada je nastupilo devet ekipa iz gradova: Trogir, Split, Zagreb, Koprivnica, Labin, Ivanić, Sisak, Đakovo i Jastrebarsko. Bila je to konkurencija ekipa iz prve i druge lige te iz regije. Jaskanke su osvojile osmo mjesto, a devete su bile igračice reprezentacije Đakova. Tada se rodila ideja za asfaltnim igralištem i ponovno je bilo riječi o potrebi dvorane u Jaski. Na tom su prvenstvu po izvješću iz JN od 7. srpnja 1972. igrale: vratarke – Irena Dabović i Irena Žalac, krila – Darinka Bijelić, Mirjana Krga, Lidija Peris, Željka Lončarić i Danica Višošević, kružne napadačice – Svetlana Bajalović i Nataša Gagović, te vanjske napadačice – Branka Dragović, Vesna Slivnik (kapetan ekipe), Anđelka Bradvić, Jadranka Prša, Marina Njirić, Jadranka Vasić, Olga Bogdan i Đurđica Braje.
Prije jesenskog dijela natjecanja rukometašica na Centrali, predsjednik kluba i direktor poduzeća „Progres“ iz Jastrebarskog Ivica Radošević se u suradnji sa osječkom Gradnjom potrudio za prvi sloj asfalta igrališta na „Centrali“ te su zajedno podigli zaštitnu ogradu. Naredne sezone 1972./73. Jaskanke se natječu u Zagrebačkoj zoni. Tu još igraju ekipe: Trešnjevka II., Pliva – Zagreb, Jedinstvo – Dugo selo, Partizan, Sljeme, Silent i Sesvete.
U izvješću koje je pročitano na godišnjoj skupštini, koja je održana 24. prosinca 1972., zapisano je sljedeće: Irena Dabović je briljirala u Dugom Selu, Vesna Slivnik je bila najbolji strijelac ekipe, Anđelka Bradvić je pravi rukometni „šmeker“, Jadranka Prša je ugodno iznenađenje, Svetlana Bajalović i Nataša Gagović su odlične na crti, Mirjana Krga je sjajna u kontrama, Lidija Peris je hitra, a Olga Bogdan šalje prave „bombe“. Irena Žalac je odlična zamjena za Irenu Dabović, a vrlo dobre partije pružaju i nepredvidiva Željka Lončarić, pouzdana Darinka Bijelić na krilu te Danica Višošević, Jadranka Vasić i Jadranka Kočić. Pravi skok šuter je Branka Dragović. Na proljeće je u planu bilo i postavljanje završnog sloja asfalta. Taj sloj je i postavljen, ali električna rasvjeta i semafor nažalost nisu postavljeni.
U zimskom periodu rukometašice su trenirale u maloj dvorani Narodnog sveučilišta. U mjesecu siječnju 1973. u Karlovcu je odigran 8. rukometni turnir općinskih reprezentacija Hrvatske. Na tom su turniru nastupile reprezentacije iz Rijeke, Labina, Ivanić Grada, Trogira, Krapine, Slavonskog Broda, Delnica, Splita, Karlovca i Jastrebarskog. Uporan i koristan zimski rad se isplatio na proljeće jer je trebalo obraniti treće mjesto osvojeno u jesenskom dijelu. Nakon pobjede protiv drugoplasirane ekipe Trešnjevke rezultatom 14:9 na kraju prvenstva je ipak osvojeno drugo mjesto. To im je omogućilo nastup u kvalifikacijama za Hrvatsku ligu sjever.
U prvoj utakmici 17. lipnja 1973. na „Centrali“ jaskanske rukometašice pobjeđuju ekipu Duga Rese rezultatom 15:4 (opaska autora: po sjećanju nekih igračica bilo je 13:4). Tada je bilo prisutno oko 300 gledatelja. Revanš je odigran u Duga Resi 24. lipnja i to po kišovitom i hladnom vremenu. I na tu je utakmicu došlo oko 200-tinjak Jaskanaca. U revanšu je Jaska pobijedila 6:2. Mirjana Krga je postigla tri pogotka, a po jedan su pogodak postigle još Bogdan, Dragović i Bajalović. Junakinja tih utakmica bila je vratarka Irena Dabović koja je u dvije utakmice obranila osam sedmeraca. Predsjednik kluba je tada bio Janko Peris, potpredsjednik Nedjeljko Marjanović, tajnik Nino Škrabe, blagajnik Ivica Tadić, trener Mladen Čop, a igračice koje postižu povijesni rezultat su: Irena Dabović, Jadranka Prša, Olga Bogdan, Vesna Slivnik, Lidija Peris, Branka Dragović, Mirjana Krga, Darinka Bijelić, Svetlana Bajalović, Anđelka Bradvić, Željka Lončarić, Jadranka Vasić, Marina Njirić i Irena Žalac. Tako je zapisano u JN od 25. siječnja 1986. autora Nine Škrabea. Osim ovih igračica, svoj su doprinos plasmanu za kvalifikacije dale Nataša Gagović, Danica Višošević i Anđela Vuković.
Rukometašice Jaske su tada još od milja nazivane i „Malene“. Za vrijeme općinskog praznika 26. kolovoza 1973. u izvješću Sportskih novosti autor Nine Škrabea zapisao je da je svečanim otvaranjem rukometnog igrališta i sportskog doma proslavljen praznik. Tom je prilikom održan i rukometni turnir. Među ženskim ekipama Duga Resa je osvojila prvo mjesto ispred Jaske. Krajem ljetnih dana započelo je natjecanje i u jakoj Hrvatskoj ligi u kojoj su osim RK Jaska igrale i ove ženske ekipe: Partizan (Rajić-Novska), Zvijezda (Kutina) , Đakovo, Dubovac (Karlovac), Slavonija DI (Slavonski Brod), INA (Sisak), Zagorac (Krapina), Virovitica II., Podravka II. (Koprivnica) i Mladost (Viduševac kraj Gline). Bila je to sezona 1973./74., a za Jaskanke su igrale: Irena Dabović, Lidija Peris, Jadranka Prša, Darinka Bijelić, Anđelka Bradvić, Jadranka Vasić, Mirjana Krga, Olga Bogdan, Branka Dragović, Svetlana Bajalović, Vesna Slivnik, Željka Lončarić, Marina Njirić, Đurđa Braje, Irena Žalac i Anđelka Vuković i Snežana Nastevski.
Nažalost, viši rang natjecanja je bio pretežak za mladu i neiskusnu ekipu Jaskanki koje su osvojile posljednje mjesto. U brojnim je utakmicama i dalje Irena Dabović odlično branila, unatoč osamnaest poraza i samo dvije pobjede. Vrijedi spomenuti i da je Irena u prvoj utakmici nastavka prvenstva protiv Slavonije DI u Slavonskom Brodu obranila čak četiri sedmerca i mnogo teških udaraca iz igre unatoč porazu od 12:8. Sezone 1974. /75. rukometašice Jaske se natječu u Zagrebačkoj zoni, a trener ekipe postaje Božidar Fresl Fiat.
Irena Dabović, udata Perlić!
Irena je bila talentirana sportašica, a posebno veliki trag je ostavila u rukometu. Bila je sjajna, briljantna i hladnokrvna. Da se više posvetila rukometu mogla je možda otići u klub višeg ranga i možda čak postati državna reprezentativka. Imala je sjajne reflekse, bila je odlučna i hrabra. Pratila je i čitala igru protivničkih igračica. Bilo joj je samo važno da na početku utakmice zaustavi nekoliko udaraca i tada postaje nesavladiva. Kao vratarka posebna joj su specijalnost bili sedmerci. Skoro na svakoj utakmici je obranila po nekoliko sedmeraca, a bilo ih je ponekad i pet-šest. Iako je bila niža rastom, to joj nije smetalo da ide iz kuta u kut i pokrije cijeli gol. Za nju bi se slobodno moglo reći da je jedna od najboljih jaskanskih rukometašica i sportašica svih vremena.
Mnogi ljubitelji i dan danas pamte sjajne obrane Irene 1973. prilikom kvalifikacijskih utakmica protiv Duga Rese. I tada je na „Centrali“ obranila pet sedmeraca, a u cijeloj je utakmici primila samo četiri gola. U uzvratu u Duga Resi je primila samo dva pogotka. Treba spomenuti podatak da je u ekipi Duga Rese tada igrala i Marija Matuzić zvana Maca Maradona, koja je postala čuvena nogometašica i hrvatska nogometna reprezentativka.
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Jastrebarskom je krenulo proglašenje najboljih sportaša općine. Svakako treba spomenuti da je 1971. godine najboljom sportašicom općine Jastrebarsko proglašena Anđelka Bradvić, a 1973. Irena Dabović. Irena je osim rukometa voljela i sve ostale sportove. Nažalost, Jastrebarsko tada nije imalo previše klubova i sportova kojima se pojedinac ili pojedinka mogao baviti. Zbog toga su rukometašice i prozvane „Lastavice“ – bile su prvi ženski sportski klub u Jaski. Vrlo talentirana i elastična sportašica Irena Dabović dokazala se i u zimskim sportovima koji su bili popularni u našoj općini i to na Plešivici. Godine 1972. je osvojila prvo mjesto u sanjkanju na natjecanju Cup Plešivica te treća mjesto 1973. i 1976. godine.
Na kraju, evo kako je Irenu opisala Mirjana Krga koja je s njom igrala u Zagrebačkoj zoni i kvalifikacijama za Hrvatsku ligu: „Irena je bila vrlo korektna sportašica, imala je osjećaj za igru i bila je talentirana. Imala je odličnu koordinaciju ruku i nogu. Uz to je znala reagirati vrlo dinamično, željna uspjeha i pobjeda. Sjećam se da je obranila izuzetno mnogo sedmeraca. Jednostavno imala je instinkt. Vrlo pouzdana i standardna igračica. Ponekad je bila kao „pantera“. Njezine su nam obrane davale poticaj za još boljom igrom i povoljnim rezultatom. Igrati s njom je bila čast svakoj igračici. Želim da se uvijek ponosimo njom. Ona je bila i ostala nezaboravna jaskanska sportašica.“
Priznanja na sanjkaškim nastupima
Ovu sam priču napisao koristeći zapise i izvješća iz pisanih medija (dnevnih i lokalnih). Zahvaljujem i svima onima koji su mi pomogli slanjem fotografija i još nekih tekstova te podataka, a to su: Mladen Čop, Marina Matić (rođ. Njirić), Davorin Kopić, Mirjana Krga, Irena Perlić (rođ. Dabović) i njezina kćerka Martina Šeperić.
Zdenko Vuković Cena
