Jaskanska katnica na glavnoj prometnici u ulici Braće Kazić jedna je od najstarijih jaskanskih zgrada i znamenitost našega grada. Izgrađena je u razdoblju od 1809. do 1813., za vrijeme Napoleona, pa ju jaskanci zovu Napoleonova bolnica ili Šubarova kuća. Ovaj drugi naziv Jaskanci pamte jer je ta zgrada kasnije kupljena od strane obitelji Šubar. Osim tih naziva, zanimljive su i prostorije u kojima su nekad bile tiskare, zatim voćarna, gostionica „Jastreb“, sjemenarna i trgovine, a na katu i kancelarija i stanovi. Zadnjih godina tu se nalazio fast food „Palačinka bar“, a sada se taj fast food zove „Mc Grizzly“. Osim tih prostorija u zgradi zanimljive su i mnoge osobe koje su kroz povijest radile ili živjele u toj kući. Teško je sve navesti po redu i pobrojati, ali pokušat ću to na temelju onoga što sam uspio saznati, iako toga sigurno ima još. Ta nekadašnja Napoleonova bolnica je mjesto na kojem su neki vojnici čak i preminuli.
Ovdje zahvaljujem poznatom jaskanskom kolekcionaru Franji Medvedovskom Dadi i Đurđi Hočevar Medvedovski, koji su mi omogućili da fotografiram francuski novac koji se nalazi u njihovom vlasništvu. Taj je novac Franjo dobio od svoje nekadašnje učiteljice Alojzije Pettauer koja ga je pronašla ispod drvenog poda prilikom jedne adaptacije u ovoj stambenoj zgradi. Alojzija Pettauer je živjela u ovoj zgradi i o njoj će biti riječi u donjem dijelu teksta. Kovanicu je poklonila Franji Medvedovskom, za kojeg je znala da je strastveni kolekcionar. Zahvaljujući Franji saznao sam mnoge zanimljivosti koje sam već u nekim svojim pričama i objavio.
U drugoj polovici 19. stoljeća jedan od stanodavaca ove zgrade bio je i odvjetnik Valentin Lenac, koji je rođen 9. veljače 1828. u Senju. Tamo je završio i gimnaziju. Školovanje je kao mladić nastavio u Zagrebu na pravoslovnoj akademiji. Bilo je to vrijeme kada se razmahao Ilirski pokret, a Valentin Lenac je bio u kolu mladih Ilira, kad je mladi glazbenik Lisinski još bio đak. Vrijedno je spomenuti da je 29. srpnja 1845. , kad je ban Haller naredio da se puca po pristašama „narodne stranke“, Lenac bio na Markovom trgu u Zagrebu. Tada je stradalo trinaest „srpanjskih“ žrtava, a Lenac je izbjegao smrt. Vrlo sposoban i obrazovan, radio je kod bana Šokčevića kao informator njegovoj djeci. Devet mjeseci je bio i u zatvoru jer je dao podršku prijedlogu cjelokupnosti hrvatskih zemalja, tj. dr. Anti Starčeviću. Tada je izgubio sva građanska prava koja su mu nakon deset godina vraćena. Nakon toga dolazi u Jasku i s novim rodoljubima (Stjepan Valenteković, Stjepan Kovačić i drugi) 1872. osniva Narodnu čitaonicu. Ubrzo je u našem mjestu postao začasni član DVD-a Jastrebarsko te utemeljitelj pjevačkog društva Javor 1875. godine, kojemu je dulje vrijeme bio i predsjednik. Jedno vrijeme je bio odvjetnik u Samoboru da bi se ponovno vratio u Jasku. Bio je vrstan odvjetnik i sklon sirotinji. Odvjetnička pisarna Valentina Lenca nalazila se na prvom katu nekadašnje Napoleonove bolnice, koja je tada pripadala mjesnom vodstvu. Godine 1905. Valentinu je doselio sin Zdravko koji je krenuo očevim stopama.
Dana 4. prosinca 1906. Valentin je preminuo. Njegov sin Zdravko u kolovozu 1906. u Jastrebarskom je pokrenuo novine „Iskrena riječ“ koje su tiskane u tiskari Josipa Prosena. Te su novine izlazile 1906. i 1907. godine. Prostorije tiskare Prosen nalazile su se u prizemlju na glavnoj cesti i to u desnom krilu zgrade. Te 1906. u Jastrebarskom počinje djelovati Hrvatski Sokol, čiji su članovi bili Josip Prosen i Zdravko Lenac. Nakon toga Tiskaru Prosen još u vrijeme Prvog svjetskog rata (1917. godine) preuzima Ivan Lesnik koji je u Jasku doselio iz Zagreba. Tiskara je djelovala i u vrijeme Drugog svjetskog rata. Tadašnji vlasnik Ivan Lesnik je preminuo nešto prije nastanka NDH, a naslijedio ga je sin Krunoslav Lesnik. U ovoj priči ne ću se moći dotaknuti svih osoba koje su vezane za ovu zgradu kroz povijest jer ne postoje zapisi o njima.
Obitelj Šubar!
Od jaskanskog novinara Ivice Krčelića saznajem mnoge pojedinosti ove obitelji te mu zahvaljujem i za fotografije koje mi je ustupio. Ovom prilikom zahvaljujem i Matičnom uredu Jastrebarsko na dostupnim i provjerenim podacima. Cvetkovćanac i posjednik Janko Šubar (17. ožujka 1863. – 21. kolovoza 1926.) oženio se Katarinom Lukšić (15. travnja 1865. – 18. travnja 1932.). U braku su imali sina Dragutina (Karla). Život su nastavili kao trgovci u mađarskom gradu Nagykanizsa. Poslije određene zarade vratili su se u rodni kraj, uoči Prvog svjetskog rata. Godine 1906. njihov osamnaestogodišnji sin Dragutin (24. listopada 1888. – 11. veljače 1968.) vjenčao se sa svojom vršnjakinjom Rozalijom Kosoković (25. ožujak 1888. – 20. travanj 1952.). Janko i Katarina su sinu Dragutinu dvadesetih godina prošloga stoljeća kupili zgradu „Napoleonove bolnice“ i upravo od tada je Jaskanci pamte kao Šubarovu kuću. Dragutin i Rozalija su u braku imali tri kćeri. Najstarija Alojzija rođena je 3. siječnja 1913. u Cvetkoviću, a preminula 2. rujna 2001. godine. Alojzija je bila poznata učiteljica koja je predavala i u našem mjestu. Udala se 21. kolovoza 1954. za službenika Vladu Pettauera (1. rujan 1913. – 25. siječanj 1974.).
Druga kćerka Dragutina i Rozalije rođena je također u Cvetkoviću. Njezino je ime bilo Emilija, od milja zvana Milica (1. lipanj 1917. – 27. kolovoz 1996.). Emilija se udala za Vladimira Bohačeka (14. prosinca 1912. – 1. kolovoz 1976.). Vjenčali su se 2. ožujka 1946. i živjeli su u Karlovcu gdje su i preminuli. Treća kćerka zvala se Veronika, a rođena je 5. rujna 1922. u Jastrebarskom. Nju su svi zvali Verica i tako ju i pamte. Preminula je 22. studenoga 2015. u Kaštel Kambelovcu. Bila je udana za Stanislava Repnika (27. 10. 1919., Parižlje kod Celja – 5. svibnja 1973., Split). Vjenčali su se 3. srpnja 1943. godine. Repnik je za vrijeme života s Vericom u Jastrebarskom igrao i nogomet za NK Jasku. Zanimljiv je podatak da se je bavio i spiritizmom, a prilikom jedne takve komunikacije s francuskim vojnikom koji je preminuo u Napoleonovoj bolnici bio je opomenut da određenog dana 1945. napusti privremeno zgradu. Bilo je to 1945. prilikom savezničkog bombardiranja Jastrebarskog i Repnik ga je odlučio poslušati. Treba spomenuti da je jedna bomba pala upravo na Šubarovu kuću i srušila gredu koja bi bila prouzročila smrt. Stanku i Veroniki su se rodile dvije kćeri. Starija Ida (rođ. 24. rujna 1943.) živi u Njemačkoj i preziva se Repnik – Altenbäumker. Druga kćerka Veronike i Stanislava zove se Rozalija, od milja zvana Ruža (rođ. 14. rujna 1950.), i živi u Splitu. Udala se za Ivana Kumanovića iz Tribunja.
Tiskara Lesnik!
Pošto je obitelj Lesnik imala tiskaru koju je kupila od Josipa Prosena, naravno da su jedno vrijeme i stanovali u toj zgradi. Prvi vlasnik iz obitelji Lesnik Ivan preminuo je uoči Drugog svjetskog rata. Ivan je u Zagrebu s bratom Anzelmom imao tiskaru koja se zvala „Anzelmo i Ivan Lesnik“. Ivan je 1917. doselio u Jastrebarsko. Ivanova supruga zvala se Lucija. U braku su imali dvoje djece: kćerku Boženu (rođ. 1910. u Zagrebu) koja se kasnije udala za Jaskanca Emila Vlaisavljevića i sina Krunoslava Lesnika (rođ. 1919. u Jastrebarskom). Ubrzo je Ivanu preminula supruga i ostao je udovac. Tiskara Lesnik je za vrijeme svojeg rada znala tiskati i nekadašnje fotografije Jastrebarskog koje su bile razglednice. Ivanova kći Božena je bila vrlo aktivna članica HPD „Javor“ iz Jastrebarskog. Član istog pjevačkog društva prije Drugoga svjetskog rata bio je i poznati jaskanski fotograf Emil Vlaisavljević. Vjerojatno se još u tim danima između njih rodila ljubav budući da su se kasnije i vjenčali.
Podatke i fotografije o obitelji Lesnik dobio sam od Krunoslave Brajdić iz Zagreba, kćerke Krunoslava Lesnika. Ovom prilikom se zahvaljujem i gospođi Krunoslavi. Rođena je 17. travnja 1945. u Zagrebu. Po pričanju majke Mire, njezin otac Krunoslav je odveden na saslušanja početkom svibnja 1945. pa ga nije niti upoznala. O ocu Krunoslavu će biti riječi u daljnjem dijelu teksta. Mira Lesnik i Krunoslav su u braku imali još jednu kćerku – Jasnu – koja je rođena 3. kolovoza 1943. u Zagrebu (udata Gašpić). Mira i Krunoslav su se vjenčali u prosincu 1940. i od tada su živjeli u Zagrebu u Draškovićevoj ulici. Vrijedno je ovdje spomenuti i podatke o obitelji Mire Lesnik. Mira je zavičajno rodom iz Osječkog kraja, a potječe iz obitelji Rennert. Rennerti su bili folksdojčeri, a zanimljivo je da je svima u obitelji ime počinjalo na slovo „J“. Najstariji u obitelji zvao se Johann. Djeca su mu se zvala Jozefina i Julije. Julije Rennert (1896. – 1953.) je bio javni bilježnik u Klinča Selima, a njegova kćerka se zvala Julija Rennert, koja je kasnije promijenila ime u Mira (1921. – 2014.). Mira je majka Krunoslave Brajdić od koje sam saznao da su njezin djed Ivan Lesnik i otac Krunoslav prije Drugog svjetskog rata bili članovi HSS-a. Krunoslav je 1938. bio u zatvoru u Savskoj cesti. Od 1946. do 1964. Mira Lesnik s kćerkama Jasnom i Krunoslavom dolazi živjeti u Jastrebarsko i to u nekadašnju Šubarovu kuću gdje su prije Drugog svjetskog rata imali tiskaru i stan. Jasna i Krunoslava su u Jastrebarskom odrasle i polazile osmogodišnju školu.
Nastavak na sljedećoj stranici…
