Kolumna

Poznata jaskanska katnica!

piše Zdenko Vuković

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Sjemenarna!

Podatke i fotografije vezane za trgovca Mladena Mačeka dobio sam od njegovog sina koji se također zove Mladen i njegove supruge Anice.

Trgovac Mladen Maček na ulaznim vratima Sjemenarne

 

Nekadašnji trgovac Mladen Maček

 

Pavao Maček (lijevo)

 

U lijevom krilu prizemne zgrade „Šubarove kuće“ poslije Drugoga svjetskoga rata nalazila se sjemenarna. Ovdje ću opisati vrijeme kad je u toj sjemenarni radio trgovac Mladen Maček (1928. – 1992.). Mačeki su u Jastrebarsko doselili iz Zagorja (Donja Stubica). Otac mu se zvao Pavao, a majka mu je bila Barica Novosel iz Novaka. Osim Mladena, imali su starije sinove Dragutina i Ivicu te dvije kćeri Zlatu i Ljubicu. Drugi svjetski rat i poraće su uzeli živote Dragutinu, Ivici i Zlati. Zanimljivo je spomenuti i da je 15-godišnji Mladen 1943. bio ispred jame Jazovka i na sreću, netko ga je spasio pogubljenja. Teško je odgonetnuti koji je bio razlog njegovog dovođenja. Uspio je preživjeti i oženio se Dragicom rođ. Tomec (1927. – 26. ožujak 2020.). Život su nastavili u nekadašnjoj Svinjskoj ulici, a u današnje vrijeme ta se ulica zove Radnička. U braku su im se rodili sinovi Marijan (1951. – 2000.) i Mladen 1954. te blizanke Dubravka (1957. – 2009.) i Anđelka. Upravo sam ove pojedinosti saznao od Mladena i njegove supruge Anice kojima se zahvaljujem i na ustupljenim fotografijama.

Vrijedno je spomenuti da je Mladen Maček stariji uredno bilježio datume na fotografijama koje nam otkrivaju vrijeme koje je iza nas. Kad smo već kod prezimena Maček, treba spomenuti da je ovo prezime za Jastrebarsko vezano kroz tri obitelji koje međusobno nisu u rodu. Nekako u isto vrijeme kad je Mladen Maček stariji radio u lijevom krilu „Šubarove kuće“, u desnom krilu gdje su nekad bile tiskare Prosen i Lesnik poslovala je voćarna u kojoj je radila Francika Knežević. Nakon toga u prostoru bivše voćarne koja seli u Perućijevu kuću s radom započinje gostionica „Jastreb“. Sjemenarna prestaje s radom i danas je taj prostor zatvoren.

Ljubica (druga slijeva) i Zlata (u sredini)

 

Obitelj Maček 1957. u Svinjskoj ulici (danas Radnička) sa susjedom i dvoje djece

 

Nekadašnji donji dio Jastrebarskog

 

Povezane vijesti

Neki Jaskanci komunistički osuđeni!

Vrijedno je ovdje spomenuti dio života kojeg su neki od ovih osoba proveli i u Drugom svjetskom ratu. Najprije ću navesti jedan zapis iz Zbornika 3 Historijskog arhiva u Karlovcu, izdanog 1971. u Karlovcu. Naziv tog Zbornika odgovornog urednika mr. Đure Zatezala je Prva godina narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i Žumberka. Autor teksta Ivica Lopaić pod naslovom Žumberak u ustanku 1941 i 1942. godine, piše: „U prvim danima okupacije ustaška propaganda potpomognuta izdajničkim držanjem i aktivnošću HSS-a na čelu s Mačekom imala je nekog uspjeha, naročito u nekim općinama. Frankovci u mjestu Jastrebarskom – kao što su bili advokat dr. Josip Brkić, sudac dr. Krsto Trgovčević, vlasnik tiskare Krunoslav Lesnik, fratar Didak, advokat Čorak i njegovi sinovi, Zvonko i Radoslav Rade, kaspop Kurpes i drugi uspjeli su osnovati 1941./42. godine tzv. pripremnu ustašku bojnu, koja je učestvovala u likvidaciji omladinca Lea Rukavine i razbijanju odreda „Matija Gubec“ , hvatanju revolucionara koji su pobjegli iz Kerestinca. Ta bojna regrutirala se uglavnom iz bivše Mačekove seljačke zaštite i jednog dijela jastrebarskih obrtnika, intelektualaca i činovnika.“ U istom članku za općinu Krašić autor piše: „U toj općini bio je vrlo jak utjecaj zagrebačkog nadbiskupa Alojza Stepinca, koji se otvoreno stavio u službu ustaša i okupatora.“

Krunoslav Lesnik prije Drugog svjetskog rata

 

Jaskanski planinari prije Drugog svjetskog rata gdje su neke osuđene osobe, fotografiju ustupila Blanka Došen, a fotografirao ju Milan Zemljić

 

Da u ovom tekstu ima mnogo laži koje su nakon toga postale istina dokaz su sljedeći podaci. Knjiga profesora povijesti Ive Karače „Jaskanska planinarska priča“ dokazuje da je dr. Josip Brkić u razdoblju od 1922. do 1941. bio predsjednik podružnice HPD „Plešivica“, a Radoslav Rade povjerenik podružnice od 1941. do 1943. Josip Brkić se 1942. preselio u Zagreb i postao vijećnik Stola sedmorice ili vrhovnog suda NDH-a te kasnije pročelnik Stegovnog suda Glavnog ustaškog stana. Njegova sudbina mi nije poznata. Ako je osuđivao i dao proganjati nevine ljude zaslužio je odgovarajuću kaznu. Vlasnik tiskare Krunoslav Lesnik godine 1946. proglašen je za ustaškog zločinca, funkcionara ustaške policije i špijuna. Za njega se ne zna gdje je nestao. Neki kažu da je viđen na putu prema Bleiburgu, a jaskanska istraživanja kažu da je završio u šumi Gović u Jastrebarskom.

Fra Didak Ćorić je u samostanu Jastrebarsko proveo par mjeseci jer se u lipnju 1941. već vratio u Široki Brijeg. Iz životopisa kojeg mi je poslao povjesničar mr. sc. fra Robert Jolić saznao sam da je fra Didak rođen 1909., a preminuo 1989. godine. Diplomirao je u lipnju 1941. u Zagrebu. Od 1941. do 1944. predaje na širokobriješkoj gimnaziji. U Sloveniji prilikom bijega je uhvaćen i tri mjeseca bio u istrazi. Nakon toga je pušten i ponovno uhapšen te proveo nova četiri mjeseca u istrazi. Godine 1949. je i po treći puta uhapšen i osuđen na robiju koju je proveo u Zenici od 1949. do 1956. godine. Nakon toga se mogao posvetiti svojem zvanju. Od 1980. je boravio u franjevačkom samostanu u Austriji, gdje je i preminuo. Sahranjen je groblju u Mostaru.

Novine iz 1946. u kojima je zapis da je Lesnik s ostalim osumnjičenima okrivljen kao ustaški zločinac, funkcioner ustaške policije i špijun (11. siječnja)

 

Fra Didak

 

Odvjetnik Radoslav Rade (rođ. 1912.) je bio nogometaš „Slavena“ i „Concordie“ iz Jastrebarskog, a zatim i planinar. Preminuo je 1967. i sahranjen je na groblju u Jastrebarskom, gdje mu je i spomenik. Za ostale gore navedene u tekstu koji su komunistički osuđeni nisam uspio saznati podatke o smrti. Na kraju, postavlja se pitanje kako je moguće da su te osobe osnovale privremenu ustašku bojnu. Po komunističkim knjigama u Jastrebarskom početkom lipnja 1944. postoji ustaška bojna koja je nešto ranije i osnovana i to samo po vojnim zahtjevima, a nikako građanskim. Ove navedene osumnjičene osobe nisu se na vrijeme priključile partizanima i zbog toga su vjerojatno optužene. Mnoge osobe nisu htjele u rat, ali su imale pravo na svoje mišljenje i opredjeljenje. Naravno, uz uvjet da ne vrše prisilni utjecaj na ostale ljude u okruženju.

Spomenik obitelji Rade na jaskanskom groblju

 

Prvo je nerazumljivo što je to privremena bojna, drugo, autor nije provjeravao podatke već ih je pisao samo po svojem uvjerenju. Još je veća šteta da i odgovorni urednik Zbornika 3 nije ništa provjeravao već sve od autora prihvatio. Naveo sam da je fra Didak otišao u lipnju 1941. u Široki Brijeg, dr. Brkić 1942. seli u Zagreb, a Krunoslav Lesnik je od 1940. živio u Zagrebu. Treba spomenuti i podatak da je omladinac Leo Rukavina poginuo 4. rujna 1941. jer je taj događaj isti autor Ivica Lopaić naveo u knjizi Jastrebarsko područje – Kaj 1-2/1975. na 168. stranici. Leo Rukavina je bio pipničar u Zagrebu, a rođen je 1920. u kotaru Perušić. Smrt ga je zatekla u Miranjcu kraj Pribića zbog toga jer je od ustaša bio proganjan zbog posjedovanja radio stanice u Zagrebu.

Ustaše su zbog tog otkrića za njim raspisale tjeralicu pa se krio u našem području, najprije u Okiću, a zatim se prebacivao u Žumberak. U Miranjcu je naposljetku otkriven. Tekst o njemu je napisala i Milka Kufrin u Zborniku 11, koji je u Karlovcu tiskan 1981. godine. Prema navedenom, ako su ove osumnjičene osobe iz Jastrebarskog počinile neki zločin nad nevinim ljudima trebaju za to odgovarati i tu nema nikakve dileme. Iz istraženog je dokazano da nisu osnovali nikakvu privremenu bojnu, da nisu krivi za smrt omladinca Rukavine niti su organizirali hvatanje revolucionara koji su iz Kerestinca pobjegli u noći s 13./14. srpnja 1941. godine. Nisu mogli niti organizirati razbijanje odreda „Matija Gubec“ koji se osnovao na Žumberku krajem 1943. godine. Zbog toga bi svi bili pogubljeni, a iz priloženog je vidljivo da su neki život nastavili i poslije Drugog svjetskog rata. Zbog ovakvih krivih napisa treba provjeravati više izvora podataka, a nikako se ne bazirati na pojedinog autora koji je nekoga simpatizirao, a nekog drugog nije.

Kroz ovu priču sam htio pojasniti značaj jaskanske povijesne zgrade i njezinih nekadašnjih žitelja ili pojedinaca. Prikupljeni podaci i fotografije su vrijeme koje je iza nas i dio su našega sadašnjeg grada. Nisam imao nikakvu namjeru da nekoga za njegove postupke opravdavam jer bi se o svakome trebalo uraditi dodatno istraživanje i tek nakon toga donijeti neko mišljenje. Kroz ove prikupljene podatke sam uspio i dokazati da za neka djela i događaje koja im se pripisuju, ljudi ne mogu biti krivci bez čvrstih dokaza.

Zdenko Vuković Cena

Prethodna stranica 1 2

Povezane vijesti

Back to top button