U Stuttgartu je u četvrtak 7. lipnja 2018. iznenada preminuo u 56. godini života veliki zaljubljenik i štovatelj našega kraja, Zlatko Jušinski.
Sedmi dan lipnja 2018. pamtiću po telefonskom pozivu prijatelja Ranka Kordića koji me nazvao i obavijestio o tužnoj vijesti. Ranko je znao kao i mnogi naši dragi sugrađani, sportaši i poznanici da sam bio u odličnim prijateljskim odnosima sa divnim čovjekom, sportašem, domoljubom i gospodinom po ponašanju i karakteru, Zlatkom Jušinskim. Naravno da nisam odmah povjerovao u tu vijest o smrti dragog prijatelja iz Stuttgarta. Ne vjerujem u nju niti sada dok ovo pišem. Je li to moguće? Nevjerojatno, ne mogu vjerovati? Provjeravam sve svoje izvore, Željka Dragovića u Njemačkoj, javlja mi se njegov brat Zlatko Dragović Fifa i oba isto potvrđuju. Kako? Zašto? Zbog čega? Postavljam si mnoga pitanja? Nažalost nakon prospavane noći opet ista informacija, naš omiljeni Zlatko više nije među nama.
Zlatko Jušinski je rođen 3. ožujka 1963. U mladosti ga pamtimo kao mirnog i fer sportaša jer je igrao veliki nogomet za „Jamničku kiselicu“ iz Pisarovine te mali nogomet za jaskanski „Sanac“, kojeg je bio i jedan od osnivača 15. travnja 1986. Iz Donje Kupčine je redovito dolazio na sve dvoranske utakmice „Sanca“ na mnogim turnirima, revijama i ostalim natjecanjima u društvu svojeg mještanina Zlatka Petrčića Peke. Iz tih vremena ga svi poznajemo kao simpatičnog mladića, uvijek nasmiješenog, punog optimizma i radosnog koji je na utakmice dolazio prekrasno odjeven. Držao je do osobnosti, mode, poštovanja prema sportu i svim sportašima. Nakon vjenčanja sa suprugom Jasnom život su nastavili u Njemačkoj. Imao sam čast godine 1992. biti njihov gost u Stuttgartu gdje smo zajedno nastupili na malonogometnom turniru. Zlatko me upoznao upravo na malonogometnim igralištima prije odlaska u Njemačku te smo se prijateljski i sportski poštivali. U Stuttgartu sam upoznao njegovu obitelj, suprugu Jasnu, stariju kćerku Gabrielu i mlađu Moniku, koje su tada bile male djevojčice. Prilikom toga boravka, Zlatko je u Stuttgartu upoznao tada jednog od najpoznatijih svjetskih žonglera, Korejanca Woo Hee Yonga koji se sa Zlatkom i privatno družio.
Čak ga je uspio dovesti i u Hrvatsku (Donju Kupčinu i Jastrebarsko), gdje je u vrijeme Božića pjevao u crkvi sv. Nikole biskupa te s nama igrao dvoranski nogomet. Nakon toga sam sa Zlatkom bio u čestim kontaktima i susretima prilikom njegovog dolaska u Hrvatsku. Godine 1999. sam promovirao svoju drugu sportsku knjigu. Izuzetna mi je bila čast da je jedan od predstavljača knjige bio upravo Zlatko Jušinski. Naredne godine koje su slijedile bile su nam uvijek dirljive prilikom susreta i znao sam za sve njegove akcije i dovođenja brojnih ljudi iz našega kraja u Stuttgart. Među tim je osobama bilo običnih ljudi, članova KUD-a, sportaša, prijatelja i brojnih poznanika te javnih osoba iz našega kraja i Lijepe Naše. U Stuttgartu je među brojnim poznanicima bio posebno cijenjen i štovan. Zadnjih nekoliko godina preko društvene mreže smo bili u stalnom kontaktu i podrška jedan drugome. U vrijeme Domovinskog rata angažirao se za pomoć i napaćenoj domovini. Danas kad Zlatka više nema, mogu slobodno reći otišao je prekrasan čovjek kojemu su se svi divili zbog pristupa, načina, iskrenog smješka, korektnosti, razumijevanja, štovatelja obitelji i svih ostalih pozitivnih osobina. Zračio je optimizmom ma u kojoj god situaciji bio. Na ovozemaljskom je svijetu mnogo toga pozitivnog ostavio, a na nama svima koji smo ga poznavali sada je red da ga se uvijek sjetimo i da štujemo njegovo djelo. Sahrana će nezaboravnog i nikad prežaljenog Zlatka biti u Stuttgartu. Neka mu je vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem.
Zahvaljujem svim njegovim kumovima, prijateljima, poznanicima i štovateljima na ovim podacima koje ovom prilikom i provjere objavljujem.
Zdenko Vuković Cena
