Kolumna

Jaskanski Cene

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Ovo je priča o ljudima koji su u Jastrebarskom poznati pod imenom ili nadimkom Cena. Pošto sam i ja jedan od njih, iznenadio sam se kad sam saznao da sam ja tek šesti po redu! Uvijek sam mislio da sam jedini s tim nadimkom. Krenut ćemo po redu i s imenom.

Cena Majcunić dirigira ispred školskog Zbora u Krašiću 1971.

 

Cena Majcunić ravnateljica u OŠ Krašić 1973.

 

Otvorenje vrtića „Radost 2“ 1991.

 

Na izletu s djelatnicima Vrtića 1990.

 

Gospođa Majcunić je imala ime Cena. Ime Cena se pojavljuje se u Karlovačkoj županiji na području Mahična, Pokupja, Lekušja i Zorkovca. Nažalost, u današnje je vrijeme pokojna (preminula 20. studenoga 2018. u Jastrebarskom) i osim toga jedina je među nama kojoj je Cena bilo pravo ime. Od sina Renata sam dobio ove podatke koje objavljujem. Rođena je 16. rujna 1942. u Zorkovcu (Ozalj) od oca Stjepana Tućaka i majke France rođene Seljan. Završila je učiteljsku školu u Karlovcu 1963. Iste te godine zaposlila se u Osnovnoj školi Krašić, gdje je oformila školski pjevački zbor i tamburašku sekciju. U Krašiću je radila do 1975., a jedno je vrijeme vršila i dužnost ravnatelja škole. Uz rad u osnovnoj školi Krašić pohađala je i završila pedagošku akademiju u Zagrebu, glazbeni odgoj – klavir. U studenom 1975. u Jastrebarskom se zapošljava kao ravnatelj dječjeg vrtića „Radost“ gdje radi do 1993., kad odlazi u mirovinu. Godine 1976. obitelj Majcunić se iz Krašića seli u novo sagrađenu obiteljsku kuću u Jastrebarsko. Uz rad u vrtiću, Cena Majcunić pohađa i završava pedagošku akademiju u Zagrebu, predškolski odgoj. Uz to povremeno i honorarno radi u srednjoj školi Jastrebarsko kao profesor glazbene kulture.

S KUD-om umirovljenika Jastrebarsko 1993.

 

Prilikom 20. godišnjice rada u vrtiću 1995.

 

KUD umirovljenika Jastrebarsko 1996.

Već naredne 1977. je u osnivačkom odboru pjevačkog zbora „Javor“ kojeg vodi do 1991., kad zbor prestaje s radom. Iz tih vremena vrijedno je spomenuti da je Pjevački zbor „Javor“ 1987. nastupio na 14. Smotri kajkavske zborske popevke u KD „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Po odlasku u mirovinu 1993. gospođa Cena Majcunić preuzima vođenje Zbora umirovljenika Jastrebarsko kojeg vodi sve do 2018. Osim toga, Cena je jedno vrijeme bila i stručni voditelj KUD-a Josip Torbar u Krašiću i KUD-a iz Vivodine.

Franjo Posilović u mlađim danima

 

Izuzev pokojne gospođe Cene Majcunić, koja je u našem kraju, mjestu i gradu Jastrebarsko ostavila veliki trag kojeg će se rado sjećati brojne generacije osoba iz kulture te roditelji brojne djece predškolske ili kasnije i školske dobi, ostale „Cene iz Jaske“ su muškog roda. Najstariji od njih je gospodin Franjo Posilović (1894. – 1953.) kojeg su zvali i „Cenek“. Franjo je djed našem sugrađanu Borisu Crnili po majčinoj strani i od njega sam dobio ove podatke. Za života u Jastrebarskom bio je poznati obrtnik, majstor kovač. Živio je na Trgu Josipa Jurja Strossmayera 19 (današnja pivnica Vrabac) gdje je imao i kovačku radionu. Uslijed rada u kovačkoj radioni imao je problema sa sluhom i naravno da je slabije čuo. Kao pješak je poginuo u prometnoj nezgodi na raskršću sadašnje Ulice Bana Josipa Jelačića i Vladka Mačeka (nekad Rečke ceste i Milašinčićeve). Bio je oženjen sa Danicom rođenom Jugović, a u braku su imali tri kćerke: Blaženku udatu Dumić, dr. Đurđicu udatu Podobnik i Bosiljku udatu Crnilo.

Treći Cena u Jaski je bio gospodin Stjepan Sikošek, rođen 13. kolovoza 1910. u Jastrebarskom u dvorištu kuće Franje Pube Kralja (na današnjoj adresi Franje Tuđmana na broju 26). Preminuo je na istoj adresi 24. srpnja 1979. Otac mu je bio Marcel (po zanimanju postolar), a majka Josipa rođena Golubić. Imali su petero djece, od kojih je Stjepan bio najmlađi. Stjepan je krojački zanat izučio na Strossmayerovom trgu u Jastrebarskom kod obitelji Rubinić. Posao krojača radio je cijeli život u Krojačkoj zadruzi i poduzeću „Progres“, odakle je otišao u zasluženu mirovinu. Bio je oženjen Helenom rođena Benko koja je također bila krojačica. U braku su imali dvije kćerke: Vericu (udatu Đurčević) i Miricu.

Stjepan Sikošek

 

Stjepan Sikošek na starom prijelazu prugu prema Čabdinu

 

Uznik je zatvora u Kerestincu 1945. kao veliki hrvatski domoljub, odakle je oslobođen nakon nekoliko mjeseci. Bio je istaknuti član DVD-a Jastrebarsko i to zajedno sa susjedom, prijateljem i vatrogasnom legendom Jaske, Jurom Preprotićem – Klinom. Stjepan je za života volio ozbiljnu glazbu (operu), moto utrke koje je posjećivao u Opatiji i na Grobniku, često u društvu kuma Vjekoslava Škoca. Obiteljsko putovanje pamti se u legendarnom Škocevom Opel karavanu. Imao je nadimak „Šika“, koji je išao od prezimena, ali i „Cena“ za koji se ne zna odakle je izašao, ali tako su ga najčešće zvali među jaskanskim vatrogascima. Stjepan je bio poznat kao veliki šaljivđija i veseljak. Za života mu je želja bila letjeti avionom. To mu je omogućio zet Davorin Kopić koje se u Zrenjaninu nalazio na odsluženju vojske ondašnje države. Stjepan je dobio poklon od zeta da za svoj 66. rođendan leti iz Beograda do Zagreba. Zanimljivo je ovdje spomenuti da prezime Sikošek potječe iz Slovačke. Na ovim podacima zahvaljujem Stjepanovoj mlađoj kćerki, Mirici i njezinom suprugu Davorinu Kopiću.

Zdenko Stić u mlađim danima

 

Četvrti Cena bio je pokojni gospodin Zdenko Stić. Od njegove obitelji saznao sam da ne znaju otkud mu taj nadimak, ali da su ga mnogi Jaskanci tako za života oduvijek zvali. Mlađa kćerka Božena udata Ivanković mi je napisala nekoliko podataka da se prisjetimo gospodina Zdenka. Osobno ga se dobro sjećam jer mi je bio susjed. Nekad je obitelj Stić stanovala u zgradi sagrađenoj 1968. uz potok Reka u blizini nekadašnje „Savremene žene“, a danas je na tom mjestu trgovina Konzum. U današnje vrijeme ta se ulica zove Ulica Josipa Resteka. Sa suprugom Nadom imao je troje djece: Zdenku i Boženu (poznate jaskanske perjanice juda) i sina Dražena. Zdenko je rođen 3. lipnja 1932. Radio je u tvornici Šimecki u Krašiću, a nakon toga u jaskanskom poduzeću „Progres“. Kao šegrt je radio u nekadašnjoj miliciji u Savskoj ulici u Zagrebu, gdje je izrađivao i popravljao cipele. Dvije je godine proveo kao graničar ondašnje vojske u Makedoniji. U mladosti je volio kuglati i postoji velika mogućnost da ga je upravo to društvo sa kuglane prozvalo tim nadimkom. Preminuo je 14. veljače 2005.

Zdenko Bohaček iz mlađih dana provedenih u Jaski

 

Zdenko Bohaček iz mlađih dana provedenih u Jaski

 

Peti Jaskanski „Cena“ je gospodin Zdenko Bohaček koji jedan dio godine živi u Jastrebarskom, a jedan dio u Švedskoj. Rođen je 23. svibnja 1950. u Zagrebu. Osnovnu je školu je završio u Jastrebarskom te stekao i zvanje kvalificirani vozač. Bilo je to sedamdesetih godina. Tri je godine radio u Zagrebu u „Antilopu“ koji se bavio HTZ opremom. Godine 1974. otišao je na rad u Švedsku, gdje je dočekao i mirovinu. Za vrijeme radnog vijeka u Švedskoj gradio je i obiteljsku kuću na Zdihovačkoj ulici u Jastrebarskom. U vrijeme ljetnih mjeseci dolazi živjeti u naš grad i upravo sam to vrijeme iskoristio da popričam sa Zdenkom o njegovom nadimku i dijelu života koji je iza nas. Kad sam ga upitao za porijeklo njegovog nadimka, rekao mi je da je to iz vremena dok je učio zanat. Bilo je to kod jaskanskog električara Franje Cipovca, kod kojeg je obavljao praksu i tada je dobio taj nadimak od Franje.

Zdenko Vuković Cena u nogometnim igračkim danima

 

Zdenko Vuković Cena u nogometnim igračkim danima

 

Cena u karikaturi Ivice Tadića

 

I šesti Cena našega grada je autor ovog teksta, Zdenko Vuković. Rođen sam 30. travnja 1960. u Cvetkoviću na adresi majčinih roditelja. Moji roditelji Branko, žumberačkog porijekla (1935. – 1989.) i Nada rođena Pavlaković iz Cvetkovića (1940. – 2018.), po mojem su rođenju počeli graditi obiteljsku kuću u našem mjestu i od tada živimo u Jastrebarskom. Najprije su živjeli na adresi očevih roditelja u nekadašnjem Radničkom naselju u današnje vrijeme Cvjetno naselje, koji su iz Žumberka doselili 1957., a nakon toga na sadašnjoj adresi. Nadimak Cena sam dobio u mlađim danima od jednog susjeda (u današnje vrijeme pokojnog) koji je nas klince gledao kako po livadama natjeravamo loptu. Tom je prilikom rekao „ti mali igraš za desetku i rođena si desetka“. Nakon toga sam počeo ozbiljnije igrati mali i veliki nogomet ostvarivši amatersku karijeru. Za desetku je u kartanju naziv i „Cenka“, pa iz tih vremena ostane moj nadimak. Nekako se kroz naredno vrijeme iz te riječi izgubilo slovo „k“ i (po)ostalo je Cena.

potpis na glagoljici

 

Pretraži po oznakama

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Slična tema:

Pogledaj i ovo:
Close
Back to top button
Close