Godinama sam kroz objavljene zapise proučavao povijesna događanja, brojne osobe, društva i način života mojega grada Jastrebarskog. Osim zapisa, posjedujem i mnoštvo starih fotografija te i dalje obilazim starije mještane Jaske. Želim od njih čuti i saznati mnogo toga što nisam znao. Krajnji cilj mi je da sve to podijelim i s vama, dragi čitatelji. Zanimljivi su to podaci našega današnjega grada; prikaz je to nekadašnjeg života i mještana Jastrebarskog, kao da ga gledate iz vremeplova. U ovoj priči ću vam prikazati kako tiskani zapis iz sredine dvadesetih godina prošloga stoljeća prikazuje Jasku. Uz citirane tekstove iz lokalnih novina i objavljenu brošuru pišem vam ponekad i objašnjenje.

Lokalne novine iz 1926.!
U svibnju 1926. je u našem mjestu Jastrebarsko počeo izlaziti list za zabavu i pouku „Jastreb“. Urednik tog lista bio je Milan Novoselović. Tiskan je u tiskari Ivana Lesnika u Jastrebarskom. U posjedu sam trećeg broja od 5. lipnja 1926. Na prvoj stranici urednik je tekstu dao naslov „Novi čovjek“ te počinje tekst, citiram: „Novi se čovjek radja u kaosu grijeha, mržnje, krvi i izbezumljenosti svjetskoga rata i ruske revolucije, u svim strahotama ratnog i poratnog vremena. I taj novi čovjek iskrsava iz napaćenoga Slovenstva … a zar čovjek može da bude čovjek, ako nema duše? Što ostaje, što može da ostane u čovječanstvu od čovjeka, ako nema duše?
Na jednoj stranici su Domaće vijesti, a ovdje ću izdvojiti neke: „U prošlu subotu umro je u cvijetu mladosti u 19. godini života Zvonko Feć, soboslikarski pomoćnik. U njemu gubi Hrvatski Sokol u Jastrebarskom svog odličnog brata. Na grob je položen vijenac Hrvatskog Sokola sa hrvatskom trobojkom.“ Njegovi roditelji su dali objaviti javnu zahvalu, u kojoj piše: „ Napose velika hvala Dr. Hermanu Grossu, koji je nežaleći truda i velikom požrtvovnošću ublažio bolove i muke preminulog. Hvala „Hrv. Sokolu“, pjevačima iz Karlovca, Jastrebarskoj organizaciji obrtnika, Športskim klubovima „Slavenu“ i „Slogi“, koji mu izkazaše posljednju poštu te ga ispratiše na vječno počivalište. Jaska, 4. lipnja 1926., obitelj Feć.“
Nakon toga je zapisano da je za ravnatelja ovomjesne osnovne škole imenovan gospodin Zvonimir Haraminčić, učitelj iz Žakanja. Tijelovski ophod zbog nevremena se nije mogao obaviti po običaju procesijom, već se obred održao u crkvi uz sudjelovanje svih društava iz Jastrebarskog i okolice. Prošlog tjedna vraćajući se sa Plešivice „Francusko društvo za ispitivanje faune i flore“ razgledalo je naše mjesto i ostalo iznenađeno podatkom da naše mjesto nema vodovod. Cijeli tjedan je padala i kiša i bilo je jako hladno, tako da su se ljudi morali toplije oblačiti. Uslijed takvog nevremena prošli je tjedan bilo malo izletnika, a automobilski promet vrlo slab. Pošto je Jastrebarsko uzornog reda i čisto, upozorava se mladež koja po šetalištima baca smeće, neka to ne čini. U „Hotelu Zagreb“ dobiva se svaki drugi dan sladoled i ledena kava po 5 Din. Hotel je bio u vlasništvu Franje Kralja Pube iz Jastrebarskog. Osim toga, tu je bila najbolja košta, „Union“ pivo i najbolja vina. Iz športa citiram napisani tekst: „ Konačno su agilni naši mladići sastavili dva nogometna kluba „Slaven“ i „Sloga“. Lijepa nakana i namisao da se goji ta grana športa jest za pohvaliti, tim više, što su mladići svojim vlastitim poticajem započeli tu akciju, ne žaleći ni truda ni novca. Kako saznajemo uz pripomoć trgovišnog zastupstva i Zemljišne zajednice doći će doskora i do jednog moderno uređenog igrališta.

Urednik dalje na dvije stranice stavlja prilog „Jastreba“ pod nazivom „U sutonu ispod Plešivice“, posvećen plavom Jadranu i Plešivici te tri fotografije sa našeg Jadrana. Zadnje dvije stanice su posvećene reklamama. Među tim su reklamama: Fran Jakovac (trgovina vina i rakije), trgovina špeceraj Josip Major (toči se izvrsna kapljica preko ulice), trgovina građevinskog materijala A. Vrkljan. Kavana u sklopu svratišta „Hotel Zagreb“ je pružala i ugodnu zabavu: biljar, šah i domino, zatim dućan u Jaski koji je imao šivaće strojeve „Singer“, Janko Šubar je nudio najbolje opeke i crijep te građevinski materijal. U trgovini željeza Vladimir Kovačić (vlasnici Josip Kovačić i Ivan Kos) nudio se alat za kovače, bravare, limare, sedlare, tokare, tesare, bačvare, mlinare i stolare. Bilo je tu i veliko skladište najboljih kosa, brusova, klepaca, svih vrsti lanaca, emajliranog posuđa i sveg ostalog kuhinjskog pribora.
Dvije godine kasnije u Jastrebarskom je održana zanimljiva zabava ogranka „Jadranske straže“.


Jadranska straža!
Jadranska straža je Udruga koja je osnovana 1922. u Splitu. Cilj joj je bio kulturni, gospodarski i opći rad zbog unaprjeđivanja Jadranskoga mora i primorja. Djelovala je u 20 područnih odbora, a nastala je za vrijeme talijanske okupacije Dalmacije. Od 1923. do 1941. je u Splitu objavljivala mjesečnik „Jadranska straža“. U Jastrebarskom je također postojao ogranak, a 20. svibnja 1928. na zabavi „Jadranske straže“ spjevana je zanimljiva pjesmica autora Žmigaveca, čiji pravi identitet nisam uspio otkriti. Na ovaj je način započeo svoju priču u objavljenoj tiskanoj brošuri koju sam pribavio tijekom svojeg istraživanja:
Tak sem na ovoj zabavi sjajni
Bogček v programu došel čist zajni
Je li bum imel ozdek na bini
Z pesmami svoji uspeh jen fini?
Ah ne bum bormeš! Znam, da bum propal.
Em kak bi ja se publiki dopal,
Kad su pred menom – sestre i brati
Kinstleri bili sami poznati.
Em ih na bini šereg bil celi,
Pak su već lorber i plesek žneli,
Kad je tu držal predsednik govor
I žnim već prvi pobral je lovor.
Sakom još srce z veselja kuca,
Ar slušal govor velikog suca.

U daljnjem tekstu je vidljivo da je u Jastrebarskom tada postojao zbor Jadranske straže, pjevači i glazbenici:
Potlam pak saki z čuda je zeval,
Kad zbor Jadranske straže je peval.
Kakti jadransko morje je bučil,
Kajti ga Gross je pesmu tu vučil.
Dama pak Vera z ovih je deska
Z divnim si glasom pobrala pleska.
Divili su se bogme Jaskanci
Verinoj Suzi kak i Romanci.
Tko se pak nebi divil i čudil,
Kad je tak lepo kvartet tu gudil,
Em se poskakat z stolcov je štelo,
Kad Boić fino potegnul v čelo.
A ovo celo kinstlersko kolo
Fino potpunil Škandalcov solo.
Žmigavec dalje piše o pozivu u Jasku, bankaru Ladislavu Pollaku i povijesti mjesta:

Sekak, da meni šmajhla i laska
Kaj me i slavna zvala sim Jaska.
V Jasku bit pozvan bogme ni šala,
Kajti tu čak je kalocentrala.
A valda još bu imela ona
I monument od Napoleona,
Koga bu zdigel sred vašeg placa
Bankar direktor gospon vaš Laca.
Kaj sem sim došel čast je to zame,
Dragi gosponi, cenene dame,
Kajti je Jaska mesto tak slavno
V povesti našoj poznato davno.
Em je prijela od krala Bele
Pravice bogme sekače fele.
Nekad vu Jaski v stari još dani
Garde su bili i Frankopani.
Onda Bakači, potlam Erdödy,
Kojim grofovstvo vezda ne vredi,
V demokratizma kajti se vreme
Sakomu saki titulaš zeme,
Sad smo jednaki – svi smo sad braća,
Samo jen pije, a prečan plaća.
Slobodno Jaska je trgovišće,
Samo kaj porez hudi ju tišće,
Nekad su Jasku Turčini gneli,
Vezda pak brati se bi joj zeli.
Al ona igra svoju još rolu
Kakti i nekad na sakom polu
Iz patriotskih zrokov zbok razni
Mnoga se ozdek litrica sprazni.
I sako ozdek malo zna dete,
Da kapličarsko društvo tu cvete
Gizdavo negov barjak se vije
Sad pod komandom Zubčić Matije

U ovom se dijelu Žmigvec bavi jaskanskim trgovcima:
Strah me spopada jaki i silan
Da me ne zgazi Kerhin tu Milan,
Kajti taj gospon trgovec z drvi
Kak z autom juri – lehko me zmrvi.
Morti tko misli: viš toga popa
Furt nas on z bine samo tu fopa!
Samo nas bine tu zafrkava
A Kleščić Francek z jada crkava.
Ali prokleti Žmigavec stari
Kleščiću grdo posel sad kvari.
On nas sad fopa z bine te z gora
A Kleščić bogec čkometi mora!“
Je, denes moj je stallum agendi
Kleščić vas onak ima dost v rendi.
A kaj Žmigavec peha i penca
Pesnička to je negva licenca.
Ali da bute o tom na čistom
Pehati počel potlam bum istom.
Pehajne sledi v pesmici v drugi
Ovo za prvu uvod bil drugi
Tu sem se samo malo predstavil
Z glavnom se temom nisem ni bavil.

Zatim nastavlja s električnom centralom jer je 1927. Jaska postala elektrificirana, a nastavlja s jušarima:
Tak i lani Jaska dična
Postala je električna.
Al kad svetlo kam se v vadja,
Tam se svadja lehko radja
Mam nastanu razna mejna
Oko javnog rasvetlejna.
Tak i v Jaski rad centrale
Dve se struje svadit stale.
Jena štela zrabit zgodu,
Da centarala bu na vodu.
Druga struja opet veli:
Kaloričnu da si želi.
Al to drugoj struji krivo
Pak tumači prvoj živo:
Kalorična, ta centrala,
Ka bi Jasku vužgat znala,
Ar kad veter jaki dune
Kak su struje ogna pune
To raspirit veter jaki
More ogejn v Jaski taki,
Vužge našu Jasku krasnu,
Takva struja ni za hasnu!“
Kalorični pak jušari
Znesli još su gorše stvari:
Kak centrala bi na vodu
Vzročila još vekšu škodu.
Rekle jesu glave mudre:
„Če tu kiša jaka vudre
Sva centrala mam nabuja
Fuć bu onda cela struja
I centrala k vragu pojde
Kam nam onda z. z. dojde?“
Tak rad ove jesu stvari
Svadili se si jušari.
I jen drugom vikal jušar:
„O centrali čkomi fušar!“
Al je došla zgoda fina
Delila se juša-rina.
I sad kak se segde čuje
Obedve su složne struje,
Sad su mirne kakti ovce
Ar sad z. z. deli novce…


U ovom dijelu priče bi završio sa stihovima koje je „Žmigavec“ posvetio nogometu i klubu koji je u to vrijeme postojao u Jaski – bio je to Slaven. Tih se godina u mjestu pojavio još jedan klub „Šparta“, klub šegrta. Iz tih se stihova može zaključiti da je dobro poznavao prilike u trgovištu Jastrebarsko.
Nogometnom klubu „Slaven“
Niti jen ni drugi raven,
Ar kad gde je utakmica
Slaven navek dobro šica.
Samo vek ga prati smola,
Nikom još ni zabil gola,
Al ih dobil puna kola.
Zato ovu momčad mladu
Pošlite O-limpijadu!
Ovde još bum samo dodal
Po čem kupil, po tom prodal.


Da bi priču nazvanu „Jaskanski vremeplov“ mogao podijeliti s vama, zahvalan sam svima onima koji su mi kroz neko vrijeme dostavljali podatke koje sam objedinio u ovaj tekst. Povodom toga zahvaljujem i gospođama Kseniji Maljevac, Branki Štifanić, Vlasti Tomić, Jeleni Popović te gospodi Ratku Wintersteigeru, Damiru Severincu i Draženu Kopaču.
