Jaska i okolicaKolumnaVijesti

Jaskansko prezime Pettauer!

Piše Zdenko Vuković Cena

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Već sam u jednoj priči spomenuo da svaka jaskanska kuća i nekadašnja obitelj koja je živjela u njoj imaju važnost za vaš i moj sadašnji grad, a u tom sam pogledu krenuo u istraživanje obitelji prezimena Pettauer koja je živjela u našem mjestu. Odlučio sam posjetiti potomke iz te obitelji kako bi saznao pravu istinu. Naša sugrađanka, gospođa Vlasta Tomić, vrlo me ljubazno primila nekoliko puta i potrudila se da saznam mnogo toga što nisam znao. Povodom toga zahvaljujem gospođi Vlasti na vrijednim podacima koje ovdje i objavljujem.

Nekadašnja obiteljska kuća obitelji Pettauer

 

Florijan Pettauer

 

Porijeklo prezimena Pettauer u Jastrebarskom!

Gospođa Vlasta kaže da joj je otac Ivan (sin Florijanov) govorio kako prezime Pettauer potječe iz južne Austrije. Njezin pradjed, kojem više i ne zna ime, školovao se u Austriji i bavio rezbarenjem drva. U naše tadašnje trgovište je vjerojatno doselio negdje oko 1875. U braku je sa suprugom imao dva sina, Florijana i Ignacija. Florijan je rođen u Jastrebarskom 1877., a preminuo je također u Jastrebarskom, 13. siječnja 1918. Po zanimanju je bio tokar i oženio se Josipom rođ. Srebrnić (1878. – Jastrebarsko, 14. siječnja 1913.). Jedno vrijeme su živjeli na adresi Novaki 1, a Florijan je tada bio nadglednik pilane grofa Erdödyja u Novakima. Doseljenjem u Jastrebarsko s bratom Ignacom je posjedovao polovinu obiteljske kuće koja se još i u današnje vrijeme nalazi u ulici Franje Tuđmana u Jastrebarskom. Florijan je sa svojom obitelji stanovao u desnom, a Ignac sa svojom obitelji u lijevom krilu kuće u odnosu na ulazna vrata koja su bila u sredini kuće. Za Florijana je vrijedno spomenuti da je 3. travnja 1902. bio jedan od osnivača biciklističkog kluba u Jastrebarskom. Tada je to bio prvi sportski klub koji je osnovan u Jastrebarskom. Godine 1906. je osnovan Hrvatski sokol u Jastrebarskom, 1907. Sanjkaški klub na Plešivici, a tek 1925. nogometne ekipe „Slaven“ i „Sloga“, koje naredne 1926. zajedno djeluju kao jedan klub u Jaski.

Zagreb oko 1870.

 

Djeca starijeg sina Florijana!

Najstarije Florijanovo dijete je bila kćerka Vjekoslava (Jastrebarsko, 5. lipnja 1903. – Duga Resa 8. veljače 1996.), koja je brzo odselila iz našeg mjesta. Nakon nje se rodio Ladislav (Jastrebarsko, 26. lipnja 1905. – Jastrebarsko, 23. veljače 1979.) koji je živio sa suprugom Ljubicom (rođ. Kolinger) na adresi F. Brezara 34 u Jastrebarskom. Za njega pronalazim podatak da je bio stolar, godine 1925. u Odboru jaskanskog sokola te prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata jaskanski vatrogasac – penjač. Treće dijete Florijana i Josipe bila je Ankica (Jastrebarsko, 21. lipnja 1907. – Karlovac, 24. kolovoza 1983.) koja je sklopila brak sa Emilom Facanom-Grdiša. Oni su nekad posjedovali restoran na „Baniji“ u Karlovcu. Ankica je nekad bila i Miss Jaske i sahranjena je na groblju u Jastrebarskom kao i njezini roditelji. Emil je pak bio brat Ivanu Facanu (2. veljače 1901.- 24. rujna 1962.), koji je živio u Jastrebarskom i bio je gostioničar te poznat po fijakeru – kočiji koju je posjedovao kao prijevozno sredstvo. Četvrto dijete je bio Dragutin (Jastrebarsko, 1. listopada 1908. – a dan objave njegove smrti je zapisan 10. svibnja 1946.), peto Stjepan (Jastrebarsko, 22. kolovoza 1910. – Karlovac, 24. listopada 1969.) po zanimanju postolar, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata također bio uspješan jaskanski vatrogasac – penjač, da bi kasnijih godina također odselio iz našeg mjesta u Karlovac. Posljednje, šesto dijete, bio je Ivan (Jastrebarsko, 14. ožujka 1912. – Zagreb, 5. veljače 1990.). U ovoj priči najviše ću se posvetiti upravo Ivanu koji je bio vrlo aktivan i poznat obrtnik u našem mjestu Jastrebarsko. Njegova kćerka je i gospođa Vlasta, za koju sam već spomenuo da je moja sugovornica za ovu priču.

Potomci prezimena Pettauer na okupu 1935., sjede slijeva: Vladimir (sin Ignacija), te djeca Florijana; Dragutin, Ivan, Stjepan i na prozoru kćerka Vjekoslava sa sinom Brankom

 

Ankica 15. prosinca 1927.

Ivan Pettauer!

Ivan se oženio Štefanijom (Jastrebarsko, 17. rujna 1918. – Jastrebarsko, 15. listopada 1986.), rođenom Robić. U našem je gradu bio jedan od poznatijih obrtnika, po zanimanju stolar. U braku su imali dvije kćerke, stariju Vlastu i mlađu Dunju, koja se udala i odselila iz našeg sadašnjeg grada. Gospođa Vlasta je život nastavila u našem gradu sa svojom obitelji. Da je Ivan bio odličan majstor dokazao je još u mladosti kad je godine 1929. kao 17-godišnjak izradio mali pisaći stol za zanatski ispit. Fotografija tog stola uz koji stoji Ivan objavljena je u knjizi „Obrtništvo Jaskanskog kraja“ na stranici 42, čiji sam ja autor.

Ivan Pettauer

 

Lipanj 1928. Jaskanski školarci u posjetu tvornici Franck u Zagrebu, Štefanija Robić (četvrta zdesna u crnoj bluzi) u prvom redu

 

Kao izvrstan majstor Ivan narednih godina postaje jedan od najcjenjenijih i najpoznatijih stolara u Jastrebarskom. Nakon Drugoga svjetskog rata Ivan i dalje uspješno posluje kao stolarski majstor. Godine 1953. izradio je pravo umjetničko djelo (drvenu olovku) – štafetnu palicu povodom Dana Mladosti i rođendana predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita. To Ivanovo djelo bilo je izabrano kao najljepša štafetna palica kotara Jastrebarsko i izložena je u Muzeju u Beogradu. Zahvalu je dobio od Društva „Naša djeca“ Jastrebarsko, a pismo mu je uputila i tadašnja učiteljica Marija Magdić, koje ovdje prenosim u cijelosti:

Poštovani gosp. Pettauer!

Nemam upravo riječi kojima bih Vam čestitala na tako krasnoj izradbi ove olovke. Uistinu ste divno izradili. Svaka riječ je malo. Puni i puno hvala u ime moje, a napose u ime djece, koja su ponosna da je njihova štafetna palica najljepša, a k tome još rad našeg domaćeg čovjeka. Sada smo odlučili da Vašu šaljemo u Zagreb, a ne ovu koju je radio drvorezbar zagrebački. Znam da se Vi tome ne ćete baš radovati, jer u tom slučaju treba odbiti ovu pločicu gdje piše pioniri Osmogodišnje škole, pak će druga morati doći, gdje će pisati – pioniri kotara Jastrebarsko. Zato Vas molim da priredite tj. izrežete drugu pločicu do navečer, pak bi dali g. Ivici da napiše, a Vi biste opet ju sutra prelakirali i pričvrstili, jer je u srijedu jutro već trebamo. Oprostite! – Uz štovanje i pozdrav. M. Magdić

Štafetna palica u obliku olovke

 

Zahvala u ime društva „Naša djeca“

 

Nove stambene zgrade u Jastrebarskom, sredina pedesetih

 

Jaskanska djeca 1954. na Japetiću u jami za cisternu, stoje slijeva: Ivica Cipovec, -, Kržan, Ljubica Butković, Eduard Kričej, -, sjede slijeva: Juraj Cipovec, Vlasta Pettauer, Dunja Pettauer, Maja Mikloušić, Jurica Ivanković, Jasna Lesnik, Krunoslava Lesnik

 

Sredinom tih 50-tih godina Ivan Pettauer je bio i jedan od predavača zanatske škole u Jastrebarskom. Uz to je jedno vrijeme bio i dužnosnik u općini u vrijeme kad je predsjednik bio Milan Orsag. U vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 1943. godine, pristupa DVD-u Jastrebarsko. Poslije ratnih godina u DVD-u Jastrebarsko najprije je bio ađutant, a u razdoblju od 1953. do 1958. jedan od zamjenika komandira. Narednih šest godina Ivan je bio i predsjednik DVD-a Jastrebarsko. Obrtnički posao Ivan je radio do 80-tih godina prošloga stoljeća, a preminuo je 1990. godine. Sahranjen je na jaskanskom groblju u obiteljsku grobnicu gdje su također sahranjeni njegova supruga Štefanija i otac Florijan.

Godine 1959. na pumpi iza spomenika koji je 1926. u Jastrebarskom podignut povodom 1.000 godina hrvatskog kraljevstva, sestre Vlasta i Dunja Pettauer toče vodu, u pozadini se vide kuće slijeva: Pettauer, Magdić i Cvetić

 

Otvorenje novouređene željezničke stanice u Jastrebarskom, 1. svibnja 1960.

 

Dana 29. prosinca 1964. stoje slijeva: Vjekoslav Breitenfeld (upravitelj željezničke stanice Jastrebarsko), Darko Breitenfeld, sjede: Paula Breitenfeld, Štefanija Pettauer, Ivan Pettauer
Jaska sredina sedamdesetih, pogled iz obiteljske kuće Tomić na imanje gdje se kasnije nalazio „Pastuh Pub“, a sada „Bipa“

 

Zagreb, kad na trgu nije bilo spomenika Banu Jelačiću, a naziv je bio Trg Republike

 

Djeca mlađeg brata Ignacija!

U dostupnim podacima Matičnog ureda piše Ignacije Pettauer, dok je kasnije „pisan“ i kao Ignac (Jastrebarsko 8. travnja 1883. – Jastrebarsko, 20. prosinca 1934.). Po struci je bio limar. Supruga mu je bila Barbara rođena Lukšić (Cvetković, 15. studeni 1885. – Jastrebarsko, 13. studeni 1965.), a živjeli su na adresi Franje Brezara 40. Njihova su djeca bila: Dragica (Jastrebarsko, 17. srpnja 1905. – Zagreb, 10. srpnja 1970.), Ankica (Jastrebarsko 31. srpnja 1908. – Jastrebarsko, 26. kolovoza 1983.) i Vladimir (Jastrebarsko, 1. rujna 1913. – Jastrebarsko, 25. siječnja 1974.). Vladimir je oženio Alojziju Šubar (Cvetković, 3. siječnja 1913. – Jastrebarsko, 2. rujna 2001.) koja je za vrijeme života bila poznata učiteljica u Jastrebarskom. Vladimir i Alojzija su sahranjeni u obiteljskoj grobnici Šubar, a na jaskanskom groblju postoji i spomenik obitelj Pettauer – Štimac na kojem ima još osoba u čije daljnje istraživanje nisam išao, već samo pretpostavljam tko bi mogao tu biti sahranjen pošto je to grana potomaka iz obitelji mlađeg brata Pettauer, Ignacija.

Nekadašnja jaskanska učiteljica Alojzija Pettauer sa dvije nepoznate djevojčice

 

Da zaključimo, prezime Pettauer te svi njihovi potomci u našem su gradu kroz povijest i vrijeme koje je iza nas ostavili veliki trag u društvenom životu. Hvala ima na tome, a ova priča neka je samo jedan podsjetnik na sve njih zajedno koje mi mlađi trebamo poštovati i znati cijeniti. Nadam se da će i mlađe generacije potomaka prezimena Pettauer iz ovih podataka moći nastaviti niz svojeg obiteljskog stabla.

Moj potpis na glagoljici

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Slična tema:

Back to top button