Kolumna

Obljetnice nove školske zgrade i dvorane osnovne škole u Jastrebarskom

Ovo je priča o 45. obljetnici nove školske zgrade i 35. obljetnici sportske dvorane u Jastrebarskom

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

]Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Prije Drugoga svjetskog rata školska se nastava u Jastrebarskom odvijala u zgradi kraj “Rendulićeve kuće” koja je sagrađena u drugoj polovici 19 stoljeća. Tu su učenici polazili školu sve do partizanskog napada 26. kolovoza 1942., kad je zapaljena. Nastava se i dalje održavala u tada dobrim prostorijama nekadašnje školske zgrade i u Dječjem domu, sve do raketiranja Jastrebarskog u travnju 1945. Poslije rata školska nastava se jedno vrijeme održavala na Centrali, pa čak i u prirodi i jaskanskom samostanu te u “Matšekovoj kući”, zatim jedno vrijeme u nekadašnjem Kraljevom hotelu i gradskoj kavani (danas je to Centar za kulturu), pa u prizemnici uz drvorede bivših grofovskih zgrada-sirani (kuća iza bivših vojnih zgrada) te ponovno u Dječjem domu koji je u Jastrebarskom djelovao do 1947. Već u ljeto 1946. jaskanski su učenici sudjelovali u raščišćavanju ostataka nekadašnje školske zgrade koja se morala srušiti nakon ratnih razaranja. Iste te godine u jesen betonirani su temelji nove školske zgrade kraj župne crkve, ali ovaj puta udaljeni stotinjak metara od ceste i “Rendulićeve kuće”. Školske godine 1949./50. nova je školska zgrada započela s radom, iako se još nekoliko godina dovršavala. Ova je školska zgrada od 1960./61. korištena za više razrede osnovne, a zgrada nekadašnje “Jaskanske Centrale” u ulici prema Reki korištena je za polaznike do četvrtog razreda.

 

Ideja o novoj školskoj zgradi

 

 

Iako je ideja o gradnji nove školske zgrade bila već 1964., Jastrebarske novine iz 1969. dokazuju da je tek 8. prosinca 1968. održan sastanak društveno-političkih tijela, Skupštine općine Jastrebarsko i svih zainteresiranih predstavnika o izgradnji nove školske zgrade te je tom prilikom izrađena i maketa. Godine iza rata donijele su trend povećanja broja učenika u Jastrebarskom te su tadašnji učitelji dobro procijenili da bi bilo dobro da se izgradi nova školska zgrada. Dana 30. rujna 1969. vodeće općinske osobe sazvale su sastanak radi dogovora izvora financiranja nove škole u Jastrebarskom. Osim učionica planirani su i brojni kabineti, radionice za tehnički odgoj, knjižnica, kuhinja i dvorana za tjelesni odgoj. U veljači 1970. Projektni biro Remetinec preuzima izradu tehničke dokumentacije. Nakon toga Fond za socijalne ustanove Skupštine općine ustupa školi prva financijska sredstva, a u ožujku 1970. već Institut za građevinarstvo SRH izrađuje geotehnički elaborat. U travnju se Republičkom sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu dostavlja program investicione izgradnje, a samo par dana kasnije Općinsko vijeće Skupštine općine donosi odluku o gradnji nove škole u Jastrebarskom. U svibnju se uključila i Republička zajednica za financiranje kojoj se podnijela prijava na natječaj za dodjelu investicijskog kredita. Samo tri mjeseca kasnije prihvaćena je ponuda građevinskog poduzeća “Dom” iz Zagreba, a 11. rujna 1970. održano je polaganje kamena temeljca i to na prostoru donje Jaske. Kamen temeljac je položio Branimir Pasecky, predsjednik općinske konferencije SSRNH i narodni zastupnik. Prilikom toga je ravnatelj škole Dragutin Effinger održao i prigodni govor koji smo mi tadašnji učenici pozorno slušali. Nakon toga je započela gradnja školske koja je trajala sve do kraja 1972. Početkom 1972. održan je sastanak s roditeljima na kojem je trebalo donijeti odluku o kreditu za opremu školske zgrade koja je bila pod krovom. Tada su se mještani Jastrebarskog na referendumu odlučili za samodoprinos, a u protivnom škola ne bi bila u potpunosti izgrađena i opremljena sve do 1976.

Gradnja 1971.
Gradnja 1972.

Do kolovoza 1972. izvođač radova “Dom” nije završio planirane radove na školskoj zgradi i obustavio je radove zbog poskupljenja, a u rujna je trebala započeti nova školska godina. U studenom te 1972. školska zgrada je bila uređena, ali ne i sportska dvorana zbog pomanjkanja novca. Do kraja godine je kupljena oprema i izvršen tehnički pregled. Moja sjećanja iz tih vremena su naš dječji obilazak oko gradilišta, zatim traženje pogodnog prostora za napucavanje lopte. Iako nam tu baš nije bilo preporučljivo igrati se, nekako smo se najdraže okupljali oko tog gradilišta. Poslije polugodišta (u ožujku) nastavne godine 1972./73. drugi dio školske godine polazili smo u novoj školskoj zgradi. Bilo je to za nas polaznike nešto novo i nezaboravno. Tada sam bio polaznik šestog razreda. Sjećam se da smo svi morali nositi šlape, školske kute te strogo paziti i održavati red.

Nova školska zgrada nakon izgradnje

 

Ulazni dio u Novu školu

 

Službeno otvorenje nove školske zgrade, 25. svibnja 1973.

Dana 25. svibnja 1973. uslijedilo je službeno otvorenje nove školske zgrade koju smo mi već polazili nekoliko mjeseci. Iz tih dana se prisjećam brojnih učenika koji su morali nazočiti otvorenju nove škole i nekih osoba na pozornici koje mi baš i nismo previše slušali niti razumjeli. Nama je više bilo do trčanja oko škole, gurkanja i smijanja. U JN novinama pronalazim podatak da su svečanosti otvorenju nove školske zgrade nazočili dr. Slavko Komar, potpredsjednik Savezne skupštine, Ema Derosi-Bjelajac, član IK CK SKH (koja je i presjekla vrpcu) te narodni heroj Milka Kufrin i brojni predstavnici prosvjetnih i kulturnih institucija grada Zagreba, SR Hrvatske i društveno-političkih organizacija općine Jastrebarsko. Prije presijecanja vrpce, kulturno-umjetnički program su održali učenici škole, a predsjednik Skupštine općine Jastrebarsko, Kazimir Masnec, svečano je predao ključeve škole direktoru škole Dragutinu Effingeru koji je govorio o razvoju školstva u Jastrebarskom. Međutim, dobro sam upamtio slikanje u lipnju 1973. na stepenicama, te naredne dvije godine kad smo polazili sedmi i osmi razred. Posebno nas je veselilo vrijeme kad smo sadili drveće uz nazočnost učitelja Ivana Jolića koji je to radio s posebnom pozornošću.

Moj šesti razred na kraju godine u lipnju; Stoje slijeva u gornjem redu: Dražen Maljevac, Josip Gojšić, Zlatko Jurak, Ivan Zoretić, Željko Novosel, Zlatko Beška, Marijan Bosilj, Nikola Rajnović, Čedomir Lončar; U sredini: Petar Jurčić, Branko Rešetić, Zdenko Vuković Cena, Ivan Borković; U prvom redu: Branka Kokot, Nada Gojšić, Olivera Milošević, Željka Čunko, Marina Svečnjak, Mirjana Borković, Marija Štokan, Dragica Rubinić, Slavica Sirovica, Đurđa Smoković, Božica Fratrić; Sjedi: razrednica Živka Vrga

 

 

Gradnja dvorane!

 

Gradnja sportske dvorane 1982.

 

Gradnja sportske dvorane 1982.

Poslije završetka školske zgrade često smo se kao djeca znali okupljati i oko velikih rupa koje su bile iskopane za dvoranu i tako su stajale godinama. Nama su dobro došle za sakrivanje kad smo okolnim susjedima išli “posjetiti trešnju” ili u “berbu jagoda”. Tjelesni odgoj je održavan vani na zemljanom igralištu i okolnim livadama oko škole sve do 1977., kad je asfaltiran dio vanjskog terena. U to vrijeme su se na tom školskom igralištu održavala nogometna prvenstva Jaske za mještane i jaskanske ekipe. U jesen 1976. smo još igrali u blatu, a pošto je zima te godine bila blaga, asfaltiralo se igralište na današnjoj lokaciji i već u veljači 1977. smo neprekidno “visili” na asfaltu kojemu smo se divili. Naredne generacije su također tjelesni održavale na vanjskim igralištima (asfaltnom i travnatom), a zimi u hodnicima. Ipak, krenulo se i s gradnjom dvorane nakon godina kad smo mi nekadašnji prvi polaznici nove školske zgrade već završili i srednjoškolsko obrazovanje. Tada smo imali prilike posjećivati i nastupati u sportskim dvoranama Zagreba, Karlovca i Samobora. Konačno je nakon desetak godina izgrađena i naša sportska dvorana. Kasnija gradnja i novi projekt, nažalost nisu baš ogledalo tadašnjih projektanata i izvođača pošto dva stupa između gledališta i terena nisu djelo na koje bi trebali biti ponosni. Dobar izgovor da se nije tada bolje moglo baš i nije neki odgovor koji će zadovoljiti. Otvorenje dvorane uslijedilo je 25. svibnja 1983.

Tek slijedeće nastavne godine u njoj se mogla održavati tjelesna nastava. Dana 22. listopada 1983. u novoj dvorani je organiziran pozivni nogometni turnir za četiri jaskanske ekipe kao uvertira za Prvi martinjski turnir koji je održan u studenome iste te godine. Posebno pamtim taj datum jer je moja ekipa “Veseli dečki” osvojila ovaj pozivni turnir, a na Prvom martinjskom turniru igrali smo u finalu i izgubili od tadašnjih vojnika iz kasarne Jastrebarskog, pojačanih igračem Hajduka, Davorom Mladinom i bivšim igračem Crvene Zvezde, zatim Real Madrida i reprezentacije Jugoslavije, Milanom Jankovićem.

Pehar ekipe Veseli dečki nakon osvojenog prvog mjesta

Nakon toga su u dvorani uslijedili termini za sportaše i brojne jaskanske rekreativce. Bili su to dani koje ćemo pamtiti jer kao sportaši i zaljubljenici u dvoranski mali nogomet nismo ‘željeli napuštati našu dvoranu’.

Uz 45. obljetnicu otvorenja nove školske zgrade i 35. obljetnicu otvorenja sportske dvorane te uz moja sjećanja koja sam zapisivao, ovu priču dijelim i s vama.

Zdenko Vuković Cena

IZVOR
Martina Tunuković, Mario Samarin; 230 godina škole u Jastrebarskom 1780.- 2010.Zvonimir Kirin; Zov sa ŠtrossaJastrebarske novine; 1969., 1972., 1973.Radio Jaska
Oznake

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Slična tema:

Close