Jaska i okolicaKolumnaVijesti

Treći vremeplov Jastrebarskog

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

 

Ovo je treći nastavak jaskanskih događaja iz sredine tridesetih godina prošloga stoljeća. To vrijeme je bilo nakon što se narod na bivšim prostorima ondašnje države SHS oporavio od Prvog svjetskog rata. Već 1921. ista ta država mijenja naziv u Kraljevina SHS, u kojoj su se događale mnoge političke borbe za poziciju i vladavinu. Godine 1929. nastaje Kraljevina Jugoslavija u kojoj život za Hrvate i još neke narodnosti počinje u podređenom položaju u odnosu na većinski narod. Nezadovoljstvo dovodi i do atentata kralja Aleksandra 1934. Narod je u svim takvim situacijama morao pronalaziti smisao društvenog života. Život u narodu nije bio problem, već su problem radili upravo oni koji su tražili svoju poziciju na vlasti i tada je bilo dovoljna samo jedna mala iskra da u sukobe dovede obične ljude. Svi oni koji su tu iskru zapalili nisu u narednim vremenima narodu donijeli ništa dobro.

U ovom dijelu vremeplova prikazujem predstavu koja se dogodila 1935. na zabavi Crvenog križa u Jastrebarskom. Autor u prvom dijelu predstavlja osnivača Crvenog križa koji u narednim godinama ima veliki značaj među ljudima, kakva god bila situacija.

Prva strana tiskane brošure Jaskanske kronike

 

Pri Solferinu bil i Švicarac jen vrli,

Koj v pomoć vsem luctvu pohrli.

Zval se taj čovek Anri Dinan,

S kojim nas nigdar ne bude sram.

(Samo kak bi se on štimal z nami,

To lepo pustimo po strani!)

On osnivač je Crvenog križa,

Kojega preštimat mora saka hiža.

I v prošlom sveckom ratu,

Vidilo se da je jednak suhom zlatu.

I zato ga naš narod štima,

I njegove organizacije i po selih ima.

Jaskanski planinari početnih tridesetih

 

Nakon tih stihova koje je autor čitao i sam, dotaknuo se i situacije s jaskanskom elektrikom i tadašnjim načelnikom Jaske – Lacijem (Ladislav Pollak).

U prvom redu dojde problem,

Koj svakoga se tika:

To jaskanska vaša je elektrika.

Ta svakog časa vmirava.

A za časek pak se napuhava.

I tulko vam pred očmi titra.

Kak da v glavi je vinčeka litra.

Al zašnofal je sem koj tomu je krivec,

I javno bum rekel, kajti nis plašlivec:

To vaš načelnik kriv je gospon Laca.

Koj štednju vu općini jako šaca.

Kajti po noći, kad on o štednji snuje,

Elektrika z rešpekta titra i po malo se zgašnjuje

Zato predlažem ja tu pred svima

Da se načelnika zato na red pozvat ima.

 

Učenici jaskanske osnovne škole 12. rujna 1935. na piramidi Plešivica pod vodstvom učitelja Milana Zemljića

 

Vrlo zanimljivi stihovi posvećeni su i pjevačkom zboru „Javor“ iz Jastrebarskog koji je osnovan još davne 1875.

Čul sem za Javor (ni tomu zdavna),

Da se rashaja družba ta slavna,

Koja je nekad v najteže čase

S pesmom budila narod,

Kak to dobro zna se.

Misel na to složila Jaskance svesne,

Pak su rekli: „To dozvoliti se nesme“

Kak navek smo dobri bili Hrvati,

Ne smemo ni denes trdo zaspati.

Nek složimo opet svoje glase,

Da na sve strane čuje i zna se:

Javoraška družba ni propala,

Nek na novi život se je stala!“

 

HPD „Javor“ Jastrebarsko sredinom tridesetih

 

NK Concordia iz Jaske 1935., zadnji desno stoji Emil Vlaisavljević

 

 

Popularni jaskanski fotograf Emil Vlaisavljević bio je predmet pozornosti Jaskanaca i prije Drugog svjetskog rata iz više razloga. Osim što je fotografirao, bio je jedan od izvrsnih pjevača „Javora“, nogometaš NK „Slaven“ i „Concordia“ iz Jaske, odlično je svirao klavir, a i bio je vrlo zanimljiv čovjek.

Jen gospon rado ima ancug za skije,

I pri tom on važno se smije.

Al i fotografskoga aparata

Furt nosi okolo vrata.

Valda v nadi,

Da složil bu jaskanske ličane skupa,

Da bi se ovjekovječila ta odlična grupa.

A gdo to je? To reć se ne sme!

Pa sem ozdek pitajne postavil,

A dotičnik valda sam se bu javil!

 

Dana 15. ožujka 1977., Marijan Kovačić i Emil Vlaisavljević (u starijim godinama)

 

Ovdje ću ponovno iskoristiti priliku za objavu još nekoliko prezimena i osoba koje su nekad doselile u naše Jastrebarsko. Mnogi od njih bili su cijenjene osobe zbog svojeg zanimanja, a njihovi potomci ostavili su neizmjeriv trag u društvenom životu. Neka prezimena i u današnje su vrijeme opstala u Jastrebarskom.

U „Imeniku slobodnog i kraljevskog poveljnog trgovišta Jastrebarsko“, koji služi kao izvor za ovaj popis, upisano je da su postolar Aleksa Koščica (rođ. 22. rujna 1887. u Kotarima-Samobor) i supruga mu Josipa (rođena 15. listopada 1883., Jastrebarsko) upisani 15. listopada 1901., a stanovali su kod Ljubice Perinovac. Poreski zvaničnik Stjepan Cebić (rođ. 19. prosinca 1886., Bidrovac-Markuševac) i supruga mu Ivana (rođ. 12. svibnja 1895., Rude-Samobor) stanovali su u zgradi poreske uprave, a stanodavka im je bila Barbara Rihtarić. Njihova djeca rođena su u Jaski, sin Mirko (27. prosinca 1920.), sin Ivan (18. prosinca 1922.), kćer Božena (12. prosinca 1925.), sin Stjepan (30. svibnja 1929.) i kćer Ivana (10. prosinca 1930.). Stolarski pomoćnik Ivan Bartol (rođ. 5. kolovoza 1875. u Brezovici-Zagreb, preminuo 28. rujna 1942. u Jaski) u naše mjesto dolazi iz općine Ribnik srez Karlovac. Oženio se Ankom iz Jaske (rođ. 2. siječnja 1872.), a stanovali su kod Ota Bohačeka.

Postolar Vid Marković (rođ. 15. siječnja 1894. u Glavnici kod Sv. Ivana Zeline) oženio se Agnezom (rođ. 21. siječnja 1895. u Austriji, preminula 6. veljače 1937. u Jaski). Stanovali su kod Mate Vidmar. Njihova su djeca rođena u Jaski i to: sin Ivica (27. siječnja 1926.), kćer Marija (1. veljače 1928.-preminula 2. kolovoza 1934.) i sin Dragutin (7. srpnja 1934.-preminuo 7. kolovoza 1934.). Sin Ivica je nekad bio nogometaš NK Jaska, poslovođa trgovine jaskanske željezare i predsjednik DVD-a Jastrebarsko. Magistar farmacije Krešimir Martinić (rođ. 1906. u Rečici), oženjen Silvom (preminula 1935.), doselio se s majkom Ankom (rođena u Malom Erjavcu 5. rujna 1866. – preminula 7. siječnja 1937.) i bratom Izidorom (rođ. 22. siječnja 1890. u Rečici). Krešimirov sin zvao se Zoran (rođ. 7. prosinca 1934. u Jaski). Martinići su živjeli prvo kod Zlate Dijaković, zatim Aurela Bivala i od 1. svibnja 1936. kod Krešimira Medunića. Zoran Martinić je nekad bio vrlo uspješan bicklist.

Jaskanci igraju tenis u dvorištu nekadašnje Mikuličićeve kuće, nekad igralište osnovne škole, a danas kompleks stambenog prostora kod crkve sv. Nikole biskupa, 7. srpanj 1932., treća slijeva Milena Matšek

 

Kućanica Josipa Bišćan (rođ. 15. siječnja 1884. u Cvetkoviću) u Jasku je došla iz Zavičajne općine Ivanić Grad. Nažalost, ubrzo je postala udovica. Njezina djeca su rođena su u Jaski: kćer Đurđica (15. srpnja 1906., udata Tadić), sin Zvonko (17. veljače 1920.) i kćer Božica (16. veljače 1923., udata Matijević). Josipa je s djecom stanovala kod Berte Pollak na adresi Jaska 134. Đurđica je bila majka Ivici Tadiću, nekadašnjem igraču Jaske, poznatom jaskanskom karikaturisti, autoru brojnih jaskanskih fotografija i tekstova u Jaskanskim novinama i „Šaljivom jastrebu“ te zaposleniku „Progresa“ i novinaru koji je za Sportske novosti izvještavao s utakmica NK Jaske.

Vjenčeslav Hipp, općinski pisarski pomoćnik (rođ. 20. rujna 1906., Podgorač-Našice), bio je i igrač NK Slaven, a u Jasku je došao 7. svibnja 1929. Stanovao je kod Josipe Bišćan, a službodavac mu je bila trgovišna općina Jastrebarsko. Petar Marjanović, brijač, (rođ. 14. prosinca 1904. u Zenici), oženio se Jelkom rođ. Ilovar 4. travnja 1908. u Jaski. U Jasku je došao 26. svibnja 1927., a stanovao je kod Nikole Maljevca. Djeca Petra i Jelke rođena su u Jaski: sin Velimir 4. ožujka 1929., kćer Božena 10. travnja 1935. i sin Nedeljko 13. siječnja 1942. Petrova druga žena bila je Agneza Ogorevc (rođ. 10. srpnja 1912.). Nedjeljko Marjanović je bio aktivan rukometni djelatnik RK Jaska i nekadašnji jaskanski obrtnik.

Dr. Ivan Krajač, odvjetnik i kraljevski javni bilježnik (rođen 15. studenog 1877. u Senju), oženio se Helom rođenoj u Temišvaru 18. kolovoza 1899. U Jaski su živjeli u vlastitoj kući. Dr. Krajač je bio poznati planinar i jedno vrijeme sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća ministar trgovine i industrije pri jugoslavenskoj vladi te član HSS-a. Život je bježeći iz Zagreba 1945. skončao negdje na Križnom putu između Zagreba i Bleiburga. Petar Bović, umirovljeni poštanski činovnik (rođ. 8. lipnja 1872. Gvozdansko-Dvor, zavičajna općina Rujevac, srez Dvor; umro u Jaski 23. ožujka 1944.), oženio se Vilhelminom iz Pribića (rođ. 2. travnja 1874.). U Jasku je došao živjeti 4. kolovoza 1928. i stanovao je u vlastitoj kući.

Vladko Maček u Jastrebarskom krajem tridesetih godina

 

Mijo Kalčić, željezničar u mirovini (rođ. 26. studenoga 1882. u Duga Resi), oženio se Antonijom (rođ. 23. veljače 1893. u Ribniku-Karlovac). U Jasku su doselili 14. ožujka 1917. u vlastitu kuću. Djeca su im bila: sin Vid (rođ. 11. svibnja 1911. Duga Resa – preminuo 12. svibnja 1935., Jaska), kćer Zora (rođ. 21. ožujka 1915. Duga Resa), kćer Ankica (rođ. 9. ožujka 1921. u Jaski) i kćer Dragica (rođena 9. ožujka 1926. u Jaski). Dragica je bila poznata jaskanska učiteljica. Alojz Judinić, poslovođa d.d. „Bata“, (rođ. 1907. Dobravice – Črnomelj), u Jasku dolazi 20. srpnja 1933. kod stanodavca, Vinščak Filipine. Supruga mu je Zorica (rođ. Šolić 16. ožujka 1911. u Jaski). Djeca su im rođena u Jaski – kćerke Marija 1940. godine i Miljenka 1942. godine.

Franjo Kopač, limar (rođ. 2. lipnja 1884., Krapina), oženio se Marijom iz Jaske (rođ. 6. siječnja 1879.). U Jasku je došao 1. travnja 1903. i stanovao je u vlastitoj kući. Djeca su im rođena u Jaski: sin Zvonimir 4. travnja 1907., koji se oženio Ljubicom (rođ. 12. lipnja 1915.), a njihov je pak sin Miljenko rođen 23. listopada 1932. i u mladosti je bio igrač NK Jaska. Nikola Jurjević bio je školski podvornik pri osnovnoj školi (rođ. 4. prosinca 1875. u Valpovu). Stigao je u Jasku 6. studenoga 1913., a oženio se Ankom (rođ. 7. siječnja 1892. u Repišću). Prvi sin Stjepan rođ. je 4. studenoga 1910. u Repišću, a drugi sin Antun 22. studenoga 1919. u Jaski. Dr. Zdravko Mikuličić, odvjetnik (rođ. 6. rujna 1886. u Kraljevici-Sušak), oženio se Verom (rođ. 8. travnja 1898.). Stanovali su kod Vrabčević Zore. U braku im se rodio sin Mladen 27. srpnja 1922. u Zagrebu.

Vladko Maček s Jaskancima u Jaski

 

Eduard Rupert bio je trgovac (rođ. 22. studenoga 1873. u Čehoslovačkoj). Stanovao je u Jaski kod Ane Vrkljan. Sa suprugom Barbarom (rođ. 17. studenoga 1886.) imao je djecu: sina Eduarda, rođ. 14. studenoga 1912. u Ogulinu, a ostali su rođeni u Jaski: sin Milivoj (30. studeni 1915.), kćer Rozalija (25. listopad 1918.). Eduardova supruga Ljubica (rođ. 27. lipnja 1916.) i njihova djeca Krešimir (rođ. 19. ožujka) 1942. i Marija (rođ. 1. lipnja 1948.). Ruperti su bili poznata trgovačka obitelj i vrlo aktivni u pjevačkom društvu „Javor“. Antonija Nemec, obrtnica pekarske radnje (rođ. 10. lipnja 1892. u Novački-Zlatar), bila je udovica. U Jasku je došla 1. svibnja 1922. i stanovala je kod Ivana Lesnika.

Josip Brezar, bačvar i gostioničar (rođ. 1. rujna 1880. u Petrovini, srez Jaska), oženio se Štefanijom (rođ. 15. listopada 1884. u Jaski). Stanovali su u vlastitoj kući i bili su poznata jaskanska obitelj. Stjepan Banković, posjednik (rođ. 8. srpnja 1862. Prodindol – preminuo 22. ožujka 1935.) oženio se Agatom (rođ. 15. listopada 1872. u Jaski – preminula 9. ožujka 1934.) i zajedno su stanovali u vlastitoj kući. Imali su kćer Štefaniju (rođ. 1. svibnja 1889.) i sina – dr. Ivan Banković (1891. -1983.), koji je bio poznati jaskanski odvjetnik, zastupnik HSS-a, Hrvatski Sokolaš, društveni djelatnik i predsjednik DVD Jastrebarsko od 1943. do 1945.

Automobil u Jastrebarskom 6. ožujka 1938.

 

Nikola Hrković, postolar, rođ. (4. prosinca 1895., Hum, Novi Marof). Oženio se Ankom (rođ. 11. srpnja 1896. u Novskoj). U Jasku su doselili 1. travnja 1915. i stanovali su kod Zore Wintersteiger. Djeca su im rođena u Jaski: kćer Blaženka 8. lipnja 1922., kćer Ivanka 18. ožujka 1927., sin Mladen 26. ožujka 1933., sin Zlatko 19. svibnja 1931. i sin Stanislav 28. siječnja 1940. Dr. Herman Gross, umirovljeni liječnik Židovskog porijekla (rođ. 30. lipnja 1895. u Karlovcu) oženio se Julijom (rođ. 17. lipnja 1898. u Poljskoj) koja je također bila Židovka. Kćer im se zvala Edith (rođ. 23. svibnja 1926. u Zagrebu). U Jasku su došli 1. listopada 1923. i stanovali su u vlastitoj kući. Fran Jakovac, veletrgovac vinom (rođ. 28. siječnja 1888., Fara pri Kočevju) oženio se Josipom (rođ. 18. ožujka 1891., Kuželj -Delnice). U Jaski su bili prijavljeni 28. travnja 1919. kod udovice Zore Peris. Djeca su im rođena u Jaski: kćer Stanka 30. travnja 1915. i sin Velimir 13. svibnja 1924. Ivan Skender, veletrgovac vinom (rođ. 4. rujna 1894., Kuželj – Delnice) je bio brat Josipi i šogor Franu Jakovcu. Obojica su bili donatori NK Jašk (preteča NK Jaske) te čak i osobe u upravi kluba. Velimir Jakovac je bio nekadašnji igrač NK Jašk i Hajduk (preteča NK Jaske) iz Jastrebarskog.

Ante Lipovac, trgovački putnik (rođen 19. srpnja 1901. Banjaluka), došao je kod Jakovca 20. ožujka 1925., gdje se i zaposlio te je i kod njega stanovao. Maks Primožić, šofer (rođ. 21. rujna 1897. Radeče pri Zidanom Mostu, srez Krško), stigao je u Jasku 1. listopada 1926. Zaposlio se kod Jakovca gdje je i stanovao. Ignac Mažić, trgovišni stražar (rođ. 17. travnja 1901., Rude – Samobor) imao je suprugu Getrudu (rođ. 10. ožujka 1902. u Braslovju, Samobor). U Jasku su došli 15. studenoga 1925. kod Zvonimira Vihnala. Antin službodavac je bila trgovišna Općina Jastrebarsko. Djeca su im rođena u Jaski: sin Josip 22. srpnja 1926., kćer Vjekoslava 20. kolovoza 1927. i sin Ivan 24. travnja 1931.

Kroz ovu priču i fotografije iz razdoblja od početnih do kraja tridesetih godina želio sam vam dočarati to vrijeme prošloga stoljeća, Jaskance i njihov život. Zahvaljujem svojim standardnim dobavljačima fotografija, Mariu Kovačiću Lojzeku i Blanki Došen, kao i kustosici Gradskog muzeja Jastrebarsko Jeleni Škrabe.

moj potpis na glagoljici

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Sličan sadržaj

Back to top button