Kolumna

Uskršnje hodočašće Poljska – Ukrajina

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Župa Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom ove je godine u razdoblju od 23. do 30. travnja organizirala Uskršnje hodočašće. U odnosu na prošlu godinu, ove se godinu hodočastilo i u Poljsku, a zadnji se dan prenoćilo i razgledalo Budimpeštu.

Hodočasnici u Czestochowi

 

Razgledavanje Krakowa

 

Za ovo zanimljivo hodočašće prikupio se jedan autobus znatiželjnika koji su imali svoje motive i razloge zbog kojih su se odlučili na ovaj daleki put. Bilo je tu osim Žumberčana i Jaskanaca, osoba iz Zagreba, Krapine, Slavonskog Broda, Splita, Siska, Varaždina i možda još kojeg grada i mjesta za koje nisam saznao. Naravno, prvi puta sam vidio mnoge osobe koje su sjele u autobus koji je u noćnim satima 23. travnja (utorak) krenuo prema Sloveniji, Austriji, Češkoj da bi u jutarnjim satima srijede stigao do svetišta Crne Gospe u Czestochowi zvano i „Gospa od Jasne Gore“. To je glavno marijansko svetište poljskog naroda. Nakon obilaska i razgleda ovog svetišta uputili smo se prema Krakowu.

Po kratkom predahu i odmoru u poslijepodnevnim satima gradski vodič po Krakowu – Katarzyna Antos – nas je dočekala ispred hotela gdje smo bili smješteni. Na početku nam se vrlo uljudno predstavila i rekla nešto o sebi. Katarina, kako smo ju mi zvali, je inače magistar hrvatske filologije. Poznaje Hrvatsku u kojoj je nekoliko puta i bila te nam je uspoređivala hrvatske i poljske riječi po značaju i po doživljajima koje je prošla s prijašnjim grupama iz Hrvatske. Zanimljive su bile te njezine smiješne usporedbe i anegdotice te način na koji nam se obraćala „Idemo ekipica“. Od nje smo u kratkom roku koji je bio planiran za obilazak u njezinom društvu saznali mnogo toga: o Krakowu, njegovim znamenitostima, broju stanovnika i studenata te važnijim povijesnim događajima.

Krakow

 

Bazilika Božjeg milosrđa

 

Noćna šetnji u gradu Krakowu, otkrila nam je i mnoge druge čari koje ovaj grad ima i koje se događaju u tako velikom gradu. Slijedilo je noćenje i ujutro put prema Rudniku soli Wieliczka, do kojeg smo obišli još neka svetišta u blizini Krakowa (svetište Božjeg milosrđa i svetište sv. Ivana Pavla II.). Zanimljivost je da smo u blizini svetišta Božjeg milosrđa pronašli i hrvatsko groblje gdje su sahranjeni Hrvati koji su bili sudionici Prvog svjetskog rata. Jutarnji doručak mi je ostao u sjećanju na Kineze kojih je bilo nebrojeno, a netko je dobro primijetio: „Tko je njima rekao kad mi putujemo da nam samo smetaju ili su nas možda došli ispratiti“.

Hrvatsko groblje

 

Hrvatsko groblje

 

Hodočasnici župe Preobraženja Gospodnjega Jastrebarsko

 

Svetište Ivana Pavla II.

 

U zakazano vrijeme smo put nastavili pod vodstvom svećeničkog kandidata iz Ukrajine, bogoslava Andriya Savyaka, koji je često boravio u našoj župi Preobraženja Gospodnjeg kod oca Milana Stipića. Otac Milan je upravo pred put postao monsinjor i apostolski upravitelj Križevačke eparhije. Uz Andriya koji je bio vođa puta pošto dobro poznaje domovinu Ukrajinu, na put s hodočasnicima je krenuo i novi župnik župe Preobraženja Gospodnjeg iz Jastrebarskog, otac Marjan Jeftimov.

Ulazak u Rudnike soli, od kojih se neki dijelovi nalaze i na dubini od preko 300 metara, prava je atrakcija za svakog posjetitelja. Turistička cesta je dužine 3,5 km, a mi smo uspjeli obići veći dio i najznamenitije dijelove tog rudnika. Posjetitelji se spuste niz 370 i nešto stuba i dubine preko 60 metara da bi mogli vidjeti rudarske hodnike i skulpture, slano jezero, oltare i kapele. U jednoj od kapela otac Marjan Jeftimov je služio i misu za sve nas prisutne hodočasnike. Doživljaj je to koji će se pamtiti zauvijek. Puni dojmova o prekrasnoj Poljskoj i njezinim znamenitostima te brojnih informacija koje smo saznali krenuli smo put Lavova. Do našeg smo odredišta stigli poslije ponoći. Granični prijelazi su se previše produžili. Tada smo se morali prilagoditi i situaciji da dodamo još jedan sat unaprijed od srednjoeuropskog. Noć je brzo prošla pa i malo duže jutarnje spavanje, a umor se polako počeo sakupljati.

Sv. misa u kapeli Rudnika soli

 

Župnik župe Preobraženja Gospodnjeg, otac Marjan Jeftimov

 

Bogoslov Andriy Savyev

 

Po malo kasnijem doručku i kraćem odmoru oko podneva krećemo prema pravoslavnom manastiru „Počajevska Lavra“, do kojeg smo u dužoj vožnji promatrali prirodu i okoliš u Ukrajini i primijetili obradivu zemlju kao i u cijeloj Poljskoj. Po obilasku stvarno prekrasnog manastira vidi se i jedna druga strana Ukrajine, a to je pak samozatajan narod koji se morao prilagoditi životu u svojoj državi.

Povratkom u Lavov ostali smo doživjeti taj grad u večernjim satima, da bi se dosta umorni od napornih i dugih vožnji uputili u naš smještaj i duboki noćni san. Dana 27. travnja (subota) slijedio je razgled grada Lavova kroz kojeg nas je proveo vodič. Nakon rastanka s vodičem brzo smo primijetili destinacije koje su nam bile zanimljive i privlačne te smo se vrlo lako snašli u centru Lavova. Slijedio je šoping, ručak, šetnja, istraživanje, daljnje razgledavanje i naravno mjesto gdje ima dobro pivo. Naš se smještaj nalazio desetak kilometara od grada Lavova, ali smo se odlično snalazili uz pomoć taxi službe, čije su cijene bile podnošljive.

Počajevska Lavra u Ukrajini

 

Hodočasnici u Lavovu

 

Na Dan Uskrsa u Ukrajini, 28. travnja, u jutarnjim satima oko 6:30 smo već bili u selu Brijuhoviči na proslavi Uskrsa. Posebnost ove liturgije je da traje skoro četiri sata. Po završetku bogoslužja, domaćin nas je lijepo ugostio i u ugodnom ćaskanju zabavio na svoj domaći način uz isprobavanje domaćih pića i specijaliteta. Poslijepodnevno vrijeme smo ponovno iskoristili za odlazak u Lavov gdje smo u jednom restoranu uživali u jelu, piću i glazbi koja je svirala samo za nas.

Prilikom obilaska Lavova

 

U selu Brijuhoviči

 

Domaćin nas je lijepo počastio u Brijuhovičima

 

Naredni dan 29. travnja ujutro prije puta prema Budimpešti u našem smještajnom hotelu, otac Marjan Jeftimov je održao liturgiju, da bi nakon doručka krenuli po Ukrajini preko Karpata do mađarske granice. Već uobičajena procedura dugog čekanja na granici bila nam je normalna pojava pa smo u hotel u Budimpeštu stigli za nas prikladno i standardno vrijeme – iza ponoći.

Sutrašnji dan, 30. travnja na doručku ponovno za nas iznenađenje, Kinez do Kineza i opet se netko iz naše grupe dobro prisjetio: „Da u Kini u biti i nema Kineza, jer su po cijelom svijetu“. Uz pomoć vodiča obišli smo i ovaj prekrasan grad na Dunavu, upravo na moj rođendan. Nisam niti znao da mi dio hodočasnika sprema rođendansku čestitku koju je napisala naša Jaskanka, Dubravka Katovčić (rođ. Maljevac) Duda koja je ovih proteklih dan odlično usavršila poljski, ukrajinski i mađarski jezik. A ta je čestitka ovako glasila: „Zapelo na meni čast, da od ime naše supatnici u autobusa posle našoj hodočasnik putovanje poželim našoj kamerad Cena sretno na rođenoj dan. Mi joj zaželila puno sreći i zdravljo, a ona nas sve pozvala na čevap u Varaždin“. Da bi ova čestitka imala još veći značaj, naša svestrana i neumorna Duda se potrudila i za poklon koji će uvijek podsjetiti na jedno lijepo društvo, putovanje i hodočasnike. Sličnih putovanja vezanih uz ovakve prigodne dane prošlih godina bilo je dosta, ali ovo će se pamtiti na poseban način.

U večernjim satima smo sretno svi stigli u našu župu Preobraženja Gospodnjeg gdje nas je dočekao mons. Milan Stipić i rodbina, a otac Marjan je blagoslovio sve poklone i darove koji su stigli iz Poljske i Ukrajine. Ocu Marjanu je to bio i prvi susret s nekim novim hodočasnicima, neke je od ranije poznao, ali najvažnije je da je sa svojom smirenošću prihvatio svaku situaciju i svakog pojedinca, a mi smo u Jaski dobili odličnog župnika, koji je rodom iz Makedonije.

Atraktivan restoran u Lavovu

 

Budimpešta

 

Kad smo već kod hodočasnika vrijedno je spomenuti da je bilo molitve, zafrkancije, smijeha, opuštanja i raznih zgoda i hvala Bogu niti jedna nezgoda. Posebno priznanje ide bogoslovu Andriyu Savyaku koji je na vrijeme mnogo toga pripremio i predvidio, iako nikad ne možete sve predvidjeti i uvijek se nešto novo po putu događa. Samo putovanje nas je iscrpilo zbog određenih udaljenosti i dugotrajnih čekanja na određenim granicama, ali isplatilo se.

Blagoslov poklona u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom

 

Jastrebarsko je postao zanimljiv gradić za mnoge narode koji u njemu žive ili povremeno dolaze u njega. U njemu svi pronađu svoje prijatelje i zadovoljstvo, a nekima ostaje u trajnoj uspomeni. Ovdje ću samo po nekim mojim brzinskim istraživanjima (koje bi trebalo i proširiti) podsjetiti da u mojem i Vašem gradu žive: osobe iz svih republika bivše države Jugoslavije (Hrvatska, Slovenija, Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora te albanci), zatim osobe iz Rumunjske, Poljske, Kine, Ukrajine, Njemačke, Rusije, Brazila i Siera Leone.

Potpis na glagoljici

 

video:

Oznake

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Slična tema:

Pogledaj i ovo:

Close
Back to top button
Close