Ovo je priča o još jednom Jaskancu i o njegovoj obitelji koja je ostavila veliki trag u našem onodobnom trgovištu. Dr. Aleksandar Valenteković jedno je vrijeme živio u Sisku i u dva mandata je bio načelnik toga grada (1916. – 1920. i 1920. – 1924.). On je jedna od dvije osobe iz Jastrebarskog koje su bile načelnik nekoga grada, a druga je Mirko Kleščić, koji je bio načelnik grada Samobora u tri mandata (1898. – 1904., 1913. – 1914. i 1919. – 1923.).


Poslije objave moje priče “Povijesne i cijenjene obitelji Jaske!” na web portalu Radio Jaske, koju možete pročitati ovdje, nazvao me autor mnogobrojnih knjiga, kroničar HNK Hajduk iz Splita i kroničar HOO, gospodin Jurica Gizdić. Njega je zainteresiralo prezime Valenteković jer upravo priprema novu sportsku knjigu posvećenu nekadašnjim dužnosnicima i natjecateljima iz Hrvatske koji su djelovali u olimpijskim sportovima nekadašnjih, obiju Jugoslavija. Upozorio me da je pronašao novinski članak u kojem piše da je Jaskanac Aleksandar Valenteković u razdoblju od 1936. do 1938. bio član proširenog odbora Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Tim povodom me zamolio da mu pokušam pronaći fotografiju Aleksandra Valentekovića koju nisam objavio u prošloj gore navedenoj priči.
Ovdje treba spomenuti i da je još jedan Jaskanac, nažalost pokojni Marijan Bradvić (1948. – 2019.), bivši nogometaš, bio član amatersko-olimpijske reprezentacije koja je 1978. bila prvak Europe. Navedene podatke gospodin Gizdić ima i vrlo dobro pozna tu tematiku koju također ima želju zabilježiti. Ovdje ćemo se posvetiti obitelji Valenteković. Nakon toga sam krenuo u istraživanje o gospodinu Aleksandru i kroz ovu priču ćete saznati s kim i na koji sam način sve kontaktirao kako bi došao do predivnih podataka koji su vezani i za moj grad. Ova priča ima još jednu veliku važnost i zbog koje sam joj se i posvetio…

Na jaskanskom groblju u aleji postoji grobno mjesto obitelji Valenteković. To je prva grobnica ako u groblje ulazite kroz vrata sa zapadne strane uz spomenik “Nevinoj patnji svih žrtava ratova”. To je velika grobnica u kojoj je sahranjeno devetoro osoba. Pošto prezime Valenteković u našem gradu nema potomaka, pitanje je tko će se od dalje rodbine moći brinuti o toj grobnici. Mišljenja sam da ju treba zaštiti jer neki su jaskanski velikani to zaslužili, a tako je na mnogim grobljima širom Lijepe naše koja sam obilazio. Vrijeme je i da mi u Jastrebarskom izradimo jednu brošuru o velikanima po uzoru na groblje Mirogoj u Zagrebu i da neki grobovi ostanu vječno jer su dio povijesti našega grada Jastrebarsko. Zakon o grobljima vjerojatno nalaže nešto drugo, ali pretpostavljam da ima možda i neki stavak članka prema kojem se to može poštivati.
Krenut ćemo redom: nakon višednevnih provjera u knjigama Matičnog ureda Jastrebarsko mnogo toga sam provjerio i usporedio sa ostalim izvorima. Ovdje se srdačno zahvaljujem ljubaznim gospođama Matičnog ureda koje mi rado izlaze u susret i dio ovih provjerenih i povijesnih podataka su i njihova velika zasluga. Jedno veliko hvala od svih ljubitelja ovakvih priča i u moje osobno ime!
Tko je Stjepan Valenteković?
Stjepan Valenteković rođen je u Jastrebarskom 8. rujna 1847., a preminuo je 31. kolovoza 1931. u Jastrebarskom. Oženio se Malvinom djevojački Jagunić, koja je rođena 23. kolovoza 1856. u Jastrebarskom, a preminula 20. siječnja 1941. također u Jastrebarskom. Stjepanovi preci su doselili u Jastrebarsko prije njegova rođenja te stoga možemo Valentekoviće smatrati Jaskancima.

Stjepan i Malvina su imali troje djece, sinove Ljubu (rođen 8. rujna 1875. u Jastrebarskom) i Aleksandra (rođen 26. kolovoza 1878. u Jastrebarskom), i kćerku Branku (rođena 4. ožujka 1882.). Stjepan je u Jastrebarskom bio javni bilježnik, osoba koja je pokrenula osnivanje DVD-a Jastrebarsko, osoba koja je zaslužna za spajanje dviju lokacija mjesnog groblja u Jastrebarskom, ravnatelj štedionice u Jastrebarskom, jedan od osnivača Narodne čitaonice 1872., povjerenik Matice Hrvatske u Jastrebarskom dvije godine (1876. i 1877.) i još mnogo toga u društvenom životu.
U Jastrebarskom je 16. srpnja 1901. postojao Odbor zemljišne zajednice (kompossesorata) sastavljen od jedanaest članova, a jedan od njih je bio i Stjepan Valenteković. Taj je Odbor pripremio Pravilnik kompossesorata u Jastrebarskom koji je 1906. tiskan u tiskari Prosen u Jastrebarskom. Listajući lokalne novine “Iskrena riječ” koje su u Jastrebarskom izlazile 1906. i 1907. vidljiv je veliki angažman Stjepana Valentekovića i prisutnost na događajima u svim sferama života Jaskanaca. Dana 25. listopada 1917. Stjepan je kao jušar napisao jedno mišljenje jaskanskim jušarima naziva “Mojim sukompossesoram ili starim jušarima”. To njegovo mišljenje počinje ovim riječima: “Iskustvo nas uči da je zadaća i dužnost svakoga naroda napose, svake korporacije, znati svoju prošlost, jer se na prošlosti gradi budućnost“. U daljnjem tekstu piše da je rođeni sin svoga trgovišta (Jastrebarsko).


Stariji sin Ljubo!
Za prvog sina iz obitelji Valenteković postoji podatak da je u Jastrebarskom bio trgovac, a o njegovoj obitelji podatak nije poznat. U starim zapisima koturaškog kluba u Jastrebarskom koji je osnovan 3. travnja 1902. jedan od osnivača i potpisnika na dostupnom dokumentu je Ljubo Valenteković. Preminuo je 15. svibnja 1925. u Jastrebarskom, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici Valenteković. Uz Ljubu Valentekovića osnivači i članovi koturaškog kluba bili su i: Alfons Marion, Ivan Kozlovac, Josip Stipić, Stjepan Crnilo, Josip Matšek Pepi, Josip Wintersteiger, Franjo Vinšćak, Josip Rade, Florijan Pettauer, Milan Vuletić, Vladimir Pšeničnik (tajnik), Eduard Rupert (blagajnik) i Ladislav Polak (prvi predsjednik) koji je oženio Bertu Matšek, sestru, Olge Valenteković (rođ. Matšek).

Mlađi sin Aleksandar (Šandor)!
U nastavku ove zanimljive i široke priče ćemo se fokusirati na Stjepanova sina Aleksandra, za čijom sam se prošlošću dao u istraživanje naročito nakon upita gospodina Jurice Gizdića. Nakon što sam lagano krenuo u traženje dokaznih podataka, otkrio sam da je Aleksandar bio odvjetnik. Nazvao sam Hrvatsku odvjetničku komoru i tražio tajnika, gospodina Darka Horvata, koji mi je ljubazno poslao dokument s biografskim podacima kojeg je Hrvatska Odvjetnička komora 21. prosinca 2005. poslala u Sisak prilikom izložbe „Sisački gradonačelnici“.

Na tom je dokumentu samo krivo upisana godina rođenja dr. Aleksandra Valentekovića (umjesto 1878., upisana je 1872.) dok sve ostalo nakon provjera odgovara drugim potvrđenim podacima. Po tom dopisu istraživao sam odvjetničku praksu dr. Aleksandra Valentekovića koju je vršio i u Varaždinu. Godine 1902. Aleksandar se vjenčao sa Jaskankom Olgom Matšek (rođenom 15. travnja 1883., preminula 28. travnja 1969.). Aleksandru i Olgi se u Varaždinu 26. kolovoza 1903. rodio sin Zvonimir, o kojem će u nastavku priče biti više riječi. U Varaždinu su živjeli u Optujskoj ulici na broju 10. Krajem 1906. bračni par Valenteković sa sinom Zvonimirom seli u Sisak. U lokalnim jaskanskim novinama 1906. je upisano da je osmi odvjetnik (ukupno sedam odvjetnika sa sjedištem u Jaski) zastupao “Jastrebarsku štedionicu” i privatnike iz Cvetkovića te da stanuje u Sisku. Osmi odvjetnik je dakako bio upravo dr. Aleksandar Valenteković. Desetak godina kasnije dr. Aleksandar u dva mandata (u razdoblju od 1916. do 1924.) postaje gradonačelnik Siska.


Iz tih vremena posjedujem i nekoliko dopisnica koje su primali Aleksandar i Olga od obitelji iz Jaske i od prijatelja iz još nekih mjesta, prvo u Varaždin, a nakon toga i u Sisak. Istraživanje za fotografijom po Varaždinu nije urodilo plodom i krenuo sam prema podacima koje posjeduje grad Sisak. Prvo sam se obratio hrvatskoj povjesničarki dr. sc. gospođi Vlatki Vukelić, koja me obavijestila da u Muzeju nije uspjela pronaći fotografiju za kojom smo tragali.
Ipak, uputila me na još neke institucije u Sisku. U doktorskom radu dr. sc. Vlatke Vukelić upisan je podatak da dr. Aleksandar u godinama Prvog svjetskog rata uspješno organizira opskrbu grada, dok se u poslijeratnom razdoblju ističe po inicijativi za izgradnju sisačke Gimnazije, kao i po drugim kapitalnim projektima onodobnog Siska. Godine 1924. odlazi živjeti u Zagreb.
Nastavak na sljedećoj stranici.