Kolumna

Vjekoslava Šiktar navršila 99 godina

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Zahvaljujući gospođi Zvjezdani Domladovac iz Izimja, odlučio sam istražiti nekoliko povijesnih zanimljivosti i podataka iz Izimja; osim „Donjeg“, postoji i „Gornje“ Izimje. Naselje Izimje je u sastavu grada Jastrebarskog koje ima puno važnih i vrijednih mještana koji su kroz povijest mnogo toga prošli. O tim se ljudima manje pisalo pa me to motiviralo da više istražim o njima i ponešto zapišem. Pošto sam još uvijek u procesu prikupljanju podataka, vjerujem da ću kroz nekoliko narednih priča uspjeti svima vama dočarati brojne zanimljivosti i događaje koji imaju značaj za naš grad. U prvoj priči sam se odlučio za gospođu Vjekoslavu Šiktar koja je nedavno navršila 99 godina.

Izgled nekadašnjeg dijela Donjeg Izimja

 

Gospođa Vjekoslava Šiktar odgovara na moja pitanja

 

Za početak sam s gospođom Vjekoslavom napravio intervju za Radio Jasku te sam kroz tri emisije „Znaš kaj ti bum rekel“ (koje su emitirane i koje možete preslušati na web portalu Radio Jaske) uspio saznati nekoliko interesantnih događaja o vremenu koje je iza nas. Osim tih brojnih podataka prilikom razgovora s gospođom Vjekoslavom sam saznao još podosta toga, a dio ću pokušati prenijeti i kroz ovaj tekst. Gospođa Vjekoslava je rođena 18. lipnja 1921. godine u „Gornjem“ Izimju. Dakle, bilo je to u vrijeme najprije Države, pa Kraljevine SHS. Mladost i početak školovanja započinje u Kraljevini Jugoslaviji. Najljepše životne godine provodi u vihoru Drugoga svjetskoga rata i nove države NDH.

Vrijeme je to kojeg se ljudi ne vole prisjećati zbog ratnih strahota tih godina. Četiri godine tih ratnih sukoba donijele su mnogo tuge i nesreća, a život se morao nastaviti i poslije tog perioda. Nova država, nova vlast i novi način života, ljude je opredijelio za novi način življenja. Bilo je tako sve do devedesetih godina kad se javljaju osobe koje žele demokraciju i vlastitu državu. Godine 1991. počinje hrvatski Domovinski rat i nova neizvjesnost. Gospođa Vjekoslava ili kako ju neki zovu teta Slavica, a poneki i „bakica Slavica 99“, proživljava i ta teška vremena.

I tako nastavlja svoj životni put koji joj je dragi Bog odredio. U današnje vrijeme živi u „Donjem“ Izimju kod unuka Damira i njegove obitelji koji brinu oko Vjekoslave. Ponekad ode i u „Gornje“ Izimje u nekadašnju kuću gdje je nekad živjela i provela veći dio života. Tada se lagano opušta na nekadašnjem vlastitom dvorištu i kući u kojoj je trenutno njezina unuka Slađana. Ovom prilikom se zahvaljujem i Slađani na pomoći oko intervjua, prikupljenih podataka i fotografija koje koristim prilikom ove priče. Slađana je osim starih fotografija i ovjekovječila sadašnje stanje i baku.

Vjekoslava Šiktar rado čita knjige u dvorištu nekadašnje kuće gdje je živjela na „Gornjem“ Izimju br. 60

 

Ovdje moram napomenuti da sam prilikom razgovora s gospođom Vjekoslavom uživao u njezinom prisjećanju i saznao mnogo toga što nisam niti znao niti pomišljao o tome kako je nekad bilo. Uz ta sjećanja gospođa u visokim godinama često čita brojne knjige razne tematike, prošeće po dvorištu, rado popriča sa svima, a navečer prije spavanja i pogleda TV i teme koje su njoj zanimljive. Osim toga vrlo je popularna i cijenjena u svojem Izimju, a kako sama kaže i vjerojatno najstarija mještanka u našem Gradu Jastrebarsko. Izuzetno lijepo sam se osjećao kad gospođa Vjekoslava pokušava na svaki mogući način tražiti odgovor koji bi zadovoljio moju znatiželju u saznavanju života iz nekadašnjih vremena.

Meni kao istraživaču jako je bilo interesantno slušati sve ono što nisam znao i način na koji to gospođa priča. Moje čuđenje na događaje, izgled našeg kraja i neke ljude još je više pobudilo sjećanje bake Slavice. Povodom njezinih 99 navršenih godina želim joj još rođendana da ih proslavi u krugu svoje obitelji. A ovdje ću pokušati napisati još nekoliko podataka o gospođi na koju možemo svi biti ponosni jer nam je izvor vrlo vrijednih i povijesnih podataka.

Gospođa Vjekoslava se djevojački prezivala Benac iako u nekim zapisima stoji i prezime Benec. Vjerojatno je neki tadašnji pisar u neko vrijeme zamijenio slovo „a“ sa slovom „e“ i tako je prezime bilo pisano. Njezin se otac zvao Stjepan Benac (1888. – 1972.), a majka Milka rođ. Pintur iz Volavja (1889. – 1968.). Prezime Benac se kroz naredno vrijeme izgubilo u naselju Izimje, a nekad je to prezime bilo vrlo poznato jer postoje dokumenti obitelji koja je živjela u zadrugi Benac. Stjepanova unuka Slađana je rođena prije djedove smrti, koji joj je ostao u sjećanju kako je sjedio ispred kuće i znao ju tražiti da mu donese vode za piće.

Stari zdenac u današnje vrijeme stoji u dvorištu na Gornjem Izimju

 

Milka i Stjepan Benac

 

Milki i Stjepanu se u Gornjem Izimju rodila kćerka Vjekoslava kao peto dijete, koju sam prilikom gostovanja u Donjem Izimju uspio kroz pitanja vratiti u vremena mladosti, ratnih neizvjesnosti, životnih zgoda i nezgoda te udaje za Benedikta Šiktara. Benedikt se priženio u obiteljsku kuću Benac.

Vjekoslava i Benedikt Šiktar

 

Svadba Božice Šiktar i Miroslava Domladovca, do mladenca desno sjedi Vjekoslava Šiktar

 

Gospođa Vjekoslava se za Benedikta udala u mlađim godinama i to u teškim vremenima kad je Drugi svjetski rat odnosio žrtve na svim stranama. Kao mlada je mnogo pomagala roditeljima oko seoskih poslova. Tad se trebalo prilagođavati novim životnim situacijama koje su se iz dana u dan mijenjale. U ratnim godinama Vjekoslavi i Benediktu se rodila kćerka Božica. Tada je nastupilo vrijeme života u drugoj Jugoslaviji – kako to kažu nekadašnji stariji živući žitelji naših krajeva koji se jako dobro sjećaju vremena koja su iza nas. Njihova svjedočanstva su dokaz tih vremena o kojima se nažalost u nekadašnjoj državi na ovim našim prostorima jednostavno moralo šutjeti. Gospođa Vjekoslava mi je to upravo i potvrdila. Kćerka Vjekoslave i Benedikta, Božica, se također udala u mlađoj životnoj dobi. Bilo je to 30. siječnja 1960.

Božica i Miroslav Domladovac

 

Božica Domladovac

 

Vjekoslava Šiktar je svoju kćerku Božicu te unuka Damira i unuku Slađanu odgajala ulijevajući u njih vjerske principe te im pridavala mnogo važnosti i vremena. Svojim znanjem i umijećem omogućavala im je prisutnost u crkvenim i društveno korisnim događanjima koja su obogatila dječji život kroz mladost te kasniju fazu života. Nažalost, gospođa Vjekoslava je doživjela preranu smrt kćeri Božice (1943. – 2001.) i zeta Miroslava (1940. – 2013.). Život je nakon toga morala nastaviti uz unuke i praunuke Luku, Nikolu i Brunu. Praunuci baki pomažu u raznim situacijama.

Cvjetni korzo u Jastrebarskom 1976. na kojem su nastupili i unuci gospođe Vjekoslave

 

Cvjetni korzo u Jastrebarskom 1977., u prvom planu djevojčice iz Izimja

 

Na Škapularskom proštenju u Jastrebarskom 1977. Božica Domladovac, baka Vjekoslava Šiktar, te djeca Slađana i Damir Domladovac

 

Ovo je samo jedna od priča iz Izimja, za koje je jedan poznanik rekao da je to naselje najljepših djevojčica, cura i žena. Pa neka tako i dalje ostane!

moj potpis na glagoljici

 

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Sličan sadržaj

Back to top button