Djeca Marijane i Franje Zubčića!
Prvo dijete Marijane i Franje je bio Ljubomir (Jastrebarsko, 23. kolovoza 1897. – Zagreb, 8. srpnja 1981.). On je kasnije postao odvjetnik i o njemu sam već pisao u priči “Povijesne i cijenjene obitelji Jaske”.

U Karlovcu su rođene najprije blizanke Marija (15. lipnja 1900. – Zagreb, 5. prosinca 1983.) i Jelena (15. lipnja 1900. – Zagreb, 28. prosinca 1977.), a nakon njih i Zlatica (12. listopada 1901. – Zagreb, 14. veljače 1990.), koja je po struci bila profesorica. Poslije toga obitelj seli u Sarajevo gdje se rodila još jedna kćerka Vilma (9. kolovoza 1904. – Zagreb, 4. prosinca 1994.). Ovdje se može primijetiti da su djeca iz obitelji Zubčić skoro sva doživjela visoke godine, a njihovi su roditelji preminuli mladi, otac Franjo u 37., a majka Marijana u 46. godini života. Djeca Ljubomir, Jelena i Zlatica nisu imali potomaka. Ove podatke sam provjeravao u Matičnom uredu Jastrebarsko kako bi vam prikazao vrijeme u kojem su živjeli, a osim toga to su provjereni i povijesni podaci osoba koje su živjele u našem mjestu i čiji su daljnji potomci također cijenjene osobe i porijeklom iz Jastrebarskog. U nastavku će biti riječi o daljnjim potomcima.


Veleposlanikova baka!
Od poznavaoca obitelji Zubčić koji žive u Jastrebarskom saznao sam da je Marija Zubčić, u obitelji zvana Mica, po zanimanju bila učiteljica i da se udala za Miloša Drobnjaka. U tom su braku imali sina Predraga (Sarajevo, 28. siječnja 1924.) koji je po zanimanju bio liječnik i profesor. Predrag se također oženio liječnicom, Biserkom Sužnjević, koja je rođena na Sušaku. Njihov je sin Vladimir Drobnjak (rođen 5. ožujka 1956. u Zagrebu), bivši novinar Vjesnika, dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz SAD-a i UN-a sa sjedištem u New Yorku. Vladimir je 1995. godine promaknut u zvanje veleposlanika. O gospodinu Vladimiru možete mnogo toga pročitati na dostupnim digitaliziranim podacima na internetu koje sam i ja koristio i za koje se nadam da su sasvim točni.





Liječnici Dimnjakovići!
Kako sam već na početku ove priče naveo, susret u Jastrebarskom sa gospodinom dr. Jankom Dimnjakovićem (rođen u Zagrebu 6. ožujka 1947.) mi je omogućio da napišem ovu priču koja ima značaj za moj grad Jastrebarsko kako iz povijesnih tako i zbog interesa mojih građana koji me prilikom susreta često pitaju koje su mi naredne teme. Prilikom toga imam od njih povratnu informaciju da ih ovakve priče privlače i da ih redovito čitaju.
Jankova majka je Vilma Zubčić koja se udala za Cvetkovćanca Stjepana Dimnjakovića (rođen u Jastrebarskom, 12. kolovoza 1901., a preminuo u Zagrebu 3. srpnja 1964.). Stjepanovi roditelji zvali su se Janko i Jela. Još u mladosti je Stjepan odselio iz našeg kraja u Zagreb i školovao se da bi po profesiji bio liječnik. Koristeći knjigu dr. Dunje Čop „Liječnici jaskanskog kraja“ iznosim objavljene podatke o Dimnjakovićima. Dr. Stjepan je bio specijalist internist – kardiolog. Svojom je izvrsnošću stekao status primariusa te je radio u zagrebačkoj bolnici „Merkur“ gdje je bio i dugogodišnji šef internog odjela.


Njihov sin Janko je nakon studija također postao liječnik. Specijalizirao je internu medicinu i njene subspecijalnosti kardiologiju i endokrinologiju. Godinama je vodio internističku ambulantu u Domu zdravlja Samobor, a sad je u mirovini. Zanimljivo da je njegov hobi pisanje proze i poezije te je autor kratkog romana, zbirke pjesama i zbirke kratkih priča. Po novom susretu s njim u Zagrebu rekao mi je da se žuri na pjevanje. Na kraju zahvaljujem još jednom bližim i daljnjim potomcima, rođacima i svim osobama koje su mi pomogle kako bi složio ovu priču.

Iz priloženog se može zaključiti da skoro svaka kuća u Jastrebarskom, bila ona nastanjena ili napuštena, ima svoju priču koja je vrlo interesantna. U narednim pričama bit će još zanimljivih Jaskanskih prezimena, obitelji i osoba o kojima trebamo voditi računa jer su oni za vrijeme svojeg života gradili našu Jasku. Sad je na nama da to nastavimo i cijenimo!
Zdenko Vuković Cena





