Jedna od zanimljivosti je i da su viši razred jedne smjene bili orijentirani na sport, a druge smjene na kulturna događanja. Na taj se način širila zainteresiranost i održavala ravnoteža koja je početkom šezdesetih godina obogatila jaskanska događanja. Bilo je to vrijeme kad se jedna skupina učenika ozbiljno primila folklora. Među zainteresiranim Jaskancima tada se pojavila i grupa zaljubljenika u glazbene instrumente. Tadašnji nastavnik muzičkog odgoja Ferdo Đuga vježbao je grupu harmonikaša OŠ koji su nastupili na koncertu 1962. u kino dvorani u Jastrebarskom.
Nosioci svih tih školskih aktivnosti su i dalje učitelji Osnovne škole koji koriste svoje znanje i uporno ga prenose na sve nadolazeće generacije školaraca, koji su pak vrlo rado prihvaćali ponuđene programe u kojima su pronalazili mogućnosti za kreativnim izražavanjem. Sve te dodatne aktivnosti su privlačile i mnoge ostale učenike da se uključe i provode zabavni i društveni život u krugu svojih školskih kolega, prijatelja, poznanika, susjeda i mještana. Na taj su način svi jačali društvo, zajedništvo, suradnju i naravno natjecateljski duh, koji je itekako bio potreban da bi se napredovalo na mnogim poljima, pa i u samom obrazovanju.
U Jastrebarskom se početnih šezdesetih godina počela graditi i ostala komunalna infrastruktura i potrebe za široku zajednicu. Izgrađivane su ceste širom općine i otvarani pogoni novih poduzeća te ostali potrebni objekti. Jaskanci su se počeli naveliko zapošljavati u svojem mjestu pa mnogi nisu morali putovati na posao u Zagreb ili Karlovac. Početnih šezdesetih godina krenula je ZET-ova linija Zagreb-Jastrebarsko tako da vlak više nije bio jedino javno prijevozno sredstvo. Sredinom šezdesetih godina mnogi ljudi odlaze na rad i u zapadne europske zemlje nakon otvaranja tadašnje države prema Europi.
Vodstvo mjesta Jastrebarsko, na čelu s predsjednikom općine Jastrebarsko kojem su uz Jasku pripadali Žumberak, Krašić, Klinča Sela i Pisarovina, ima strategiju razvoja mjesta. No, sve je to bilo dosta sporo, ali ipak se nešto pokrenulo i osmislilo. Bilo je to vrijeme kad su članovi Saveza komunista vodili glavnu riječ i ništa se nije smjelo bez partije. Omiljeno mjesto brojnih dogovora vodstva općine Jastrebarsko je bilo Japetić. Ipak, najvažnije odluke su se donosile u zgradi komiteta u Jastrebarskom.
Jastrebarsko je oduvijek turistički bilo privlačno brojnim posjetiteljima koji su dolazili iz Zagreba, Karlovca i okolnih mjesta. Izuzetno dobar potez je bila manifestacija „Berba grožđa“ koja se od 1964. godine redovito održavala u Mladini. Mjesec rujan je bio vrlo dobro posjećen u Jaskanskom kraju. Tada nije nedostajalo dobre zabave i par sportskih natjecanja, koji su nekoliko dana u Lokošin Dol dovodili brojne posjetitelje.
Općina Jastrebarsko je nakon šezdesetih godina bila zanimljiva u svim godišnjim dobima, od proljeća do zime. U proljeće i ljeto je bio privlačan ciganski restoran „K Lajošu“ u parku i dvorcu, a nekoliko folklornih događanja bili su uvod u jesensku Berbu grožđa i sanjkaška zimska natjecanja na Plešivici. Neki od ovih godišnjih perioda imao je i popratne događaje poput obilježavanja važnih datuma vezanih za Drugi svjetski rat, jaskanskih tradicionalnih susreta na Prvi maj, izleta na Japetić, obilaska jaskanskih znamenitosti i povijesnih spomenika. Bila je to Jaska koja je nama starijima nekako draža i bliža srcu. Bila su to drugačija vremena za kojima mi i dalje žalimo zbog sjećanja na mladost, ali i vremena koja su se kad-tad morala promijeniti u nova i sadašnja. Naravno, ne smije se zaboraviti reći da je i u to vrijeme bilo i loših situacija i događaja, kao i u svako drugo. Bilo bi pretjerano reći da je sve bilo bajno i lijepo.
Za ovu priču zahvaljujem Zlatku Bohačeku koji se pismeno prisjetio svojeg života u Jaski te svima onima čije sam fotografije koristio. Među njima su: Ljubica i Damir Dabović, Pavao Jakšić, Dubravko Ćurković, Dragutin Tandarić, Katica Mačešić, Ivica Krčelić, Ksenija Maljevac, Jasna Dužić, Davorin Kopić i Goran Obradović.
