Ovo je nastavak prvog dijela Jaskanskog vremeplova koji je objavljen 31. ožujka 2020. U tom sam vremeplovu, kao i u ovom, želio prikazati na koji su način nekadašnji žitelji našega sadašnjega Grada živjeli i zabavljali se u razdoblju od dvadesetih do tridesetih godina prošloga stoljeća. Zanimljivo je da su kroz pjesmu koja je objavljena na zabavi „Jadranske straže“ prikazani brojni događaji tog vremena. U ovom dijelu nastavljam s određenim citatima te pjesme kako bi vam čim bolje približio Jaskance i njihov život. Prilikom ove objave postavljam i prekrasne umjetničke grafike koje su rad poznatog Jaskanskog učitelja Ivice Škrabe. Gospodin Ivica Škrabe je to vrhunski izradio i vjerujem da je vrijeme da njegova djela krase i prezentiraju našu Jasku kako ju je on zamišljao još krajem 19. stoljeća.

Sredinom dvadesetih godina u Jastrebarskom život se odvijao u Kraljevini SHS i naravno da je u to doba imao svoje bitne događaje i značajne osobe. Ovako autor pjesmice prikazuje odlazak Jaskanaca u tada postojeći Hotel „Gradu Zagrebu“, čiji je vlasnik postao Franjo Kralj Puba:
Zato se takvi pod šlapom muži
Če im se samo prilika pruži,
Birati daju v odbore razne
Samo da lekše kupice prazne.
Onda sediju črez noć tak celu
Recimo (ozdek) v Zagreb Hotelu
I kad se takov vu sitni sati
Doma povrne ili povrati
A žena počne zato da špota,
Onda se lehko z toga on zmota.
Veli joj onda: „Ženica mila,
Denes je duga sednica bila
Imel sem dušek posel jen vraži
Odbornik ar sam v Jadranskoj straži!“


Autor zanimljivog teksta o životu Jaskanaca otkriva točno kakva je tada bila situacija. Nije bilo vodovoda, ali je bilo automobila iz ondašnjeg vremena. U tim se riječima lako može prepoznati kako tadašnji općinski oci Jastrebarskog dugo raspravljaju o toj potrebi. Međutim, dugo nisu pronalazili rješenje.
Za Jasku je silna škoda
Kaj još nema vodovoda.
Al općinski oci vaši
Sako leto kad se praši
Kada auti cestom jure
Većaju nam cele ure
Kak vodovod Jaski treba.
Al to se mam zkoleba
Kada vudre kiša z neba.
A i letos bute čuli
Kad bu mesec jun, jul
I prašine bude v letu
Vodovod bu na tapetu
Čak i stručnak bude zvani,
Vodovod se delat kani.
Al kad prve dojdu kiše
Vodovoda nem više!
Putovnica Stjepana Sikošeka s kojom je 1929. putovao u Francusku:
Vrlo simpatična prepirka dogodila se između kotarskog liječnika dr. Branka Davile i jaskanskog odvjetnika dr. Juraja Rendulića, koja je autoru pjesmice poslužila kao inspiracija. Iz priloženih fotografija je vidljivo kako su nekadašnji žitelji Jastrebarskog mnogo posvećivali i modi.




Da nebu ozdek v pesmi mi stanka
Budem spomenul doktora Branka.
Ratoboren to je tić,
Kak i Jurek Rendulić.
Zato kak Jaska zna to već cela
Skoro je došlo i do duela
Ali sudbina drugač je štela.
Jurici kak i Branku Davili
V pomoć su došli automobili.
Jeden se z drugim lepo sukobil,
Jeden je lepo drugoga zdrobil.




Jastrebarsko je oduvijek imalo nekoliko odvjetnika koji su u društvu imali značajnu ulogu pa se autor pjesmice koju je čitao na zabavi posvetio i njihovom radu.
Fiškalske zvanje tu prosperira
Sak čas pisarnu novi otpira
I če tak dale išlo bu morda,
Budu birtaškog stukli rekorda.
Kajti po hižah videt je moći,
Da v sakoj drugoj vino se toči,
A v kojoj nebu birtija stala
Nutri pisarna bu pak fiškala.
Če fiškal jen klientelu
Negde ima v jenom selu,
Onda ni to bogme greh
Če se mota okol sneh.
Hudega ni pri tom nič
Če gre gusto v Cvetković
Il će kušne koju v gubčić
Tko to dela?Ljubek Zubčić




Tadašnji lovci u mjestu Jastrebarsko bili su također vrlo zanimljivi autoru pjesmice da ih prikaže kroz šalu, nakon koje se vjerujem prisutna publika na zabavi slatko nasmijala i nagradila ga pljeskom. Osim lovaca, Jastrebarsko je imalo i brojne članove pjevačkog društva „Javor“ koje se nekoliko puta obnavljalo, ali je više nego uspješno na svojim nastupima pokazalo da Jaskanci i te kako imaju sluha.
Do sad još nisem rekel ni slovca
Niti od jednog vašeg lovca.
Lov vam je jena zabav fina
V kraju gde ima dobroga vina.
V takvom je kraju vu saki cajti
Lovec siguren jopčeka najti.
Vlovi vam nega mnogi tak ztiha,
A da potrošil nikaj ni špriha.
Čul sem za vašu lovačku grupu
Kad v lov zna onak krenuti v skupu
I kad prehaja šume i pole
Zajčeki svi su bolše mam vole.
Onda jen zajček drugoga pita:
„Kaj nam je iz Jaske došla vizita.
Dobri su ljudi-duše su krasne,
Ako i hitec v lovu koj prasne
Zato mi zajci nemamo straha,
Badava tak ti trošiju praha.
Imaju z nami postupek ljudski
Samo im v lovu stradaju cucki.
Lovec si misli: to je lisica,
Pak on na cucka bogoga šica.
Istom kad pesek z nagocom stepa
Vidi da nema kitnastog repa!
Onda zavikne: Vrabec ga skelil
Mesto lisice cucka sem strelil!“


U Jastrebarskom je bilo osoba koje su voljele osvajati i vrhove i stoga su nekadašnji planinari rado odlazili u prirodu i uživali u čarima koje ih okružuju. Naravno, i oni su dobro došli da se i na njihov račun zbije par šala.
Da planinarsko društvo to Jaska
Za mnoge niš ni nek kakti maska.
Znate, ar mnogi vujnega stupi
Samo da lekše pol karte kupi.
V sebi si misli: nema to svrhe
Pejnat se mučno na gorske vrhe
Čoveka v vadli zgrabiju krči
Dok se na brege visoke prči.
Kaj bi se prčil na brege gore,
Kad sez pol cene pelati more!
Al da se ugled društva ne kvari
Jaskanski ipak svi planinari
I da se vidi da su na svetu
Idu na breg kam jenput vu letu.
Dok v brege prči grupa se cela
Teretni auto provijant pela.
Vino na lagve, pivo na kištre,
Sekačkog jela duge pak lištre.
Leda se cele voziju sante
Nutri se vinske hladiju kante.
Dok planinari pejnu se v klajnci,
Već se na bregu pečeju jajnci
I krmenadli debeli svinski,
Vuzto se kuha i gulaš vinski.
Ak se čovek ovak okrepi
Z gore visoke pogled je lepi,
Kajti se potlam brege i gore
Duplično lepo videti more.



U ovoj vam priči donosim i nekadašnje jaskanske žitelje koje sam pred par godina pronašao u popisu „Imenika slobodnog i kraljevskog poveljnog trgovišta Jastrebarsko“. U tom Imeniku su obitelji upisane kad su doselile i prijavile se u Jastrebarskom, a drago mi je da sam uspio doći do tog njega jer mnoge nažalost uopće ne zanima. To sam zaključio po tome kakav je odnos prema tim vrijednim povijesnim podacima. Zapis je sastavljao nekadašnji trgovišni bilježnik Jastrebarskog, a možda postoji i neka pogreška ili netočna brojka. Podatke prenosim onako kako su upisani, bez uređivanja. Ovdje sam izdvojio samo neke osobe koje su narednih godina ostavile veliki društveni trag. U slijedećem nastavku bit će još nekoliko zanimljivih i cijenjenih osoba koje su poznate među građanima Jastrebarskog.
U Jastrebarsko je iz Čehoslovačke 2. travnja 1914. doselila židovska obitelj Strauss. Trgovac Ilija (rođ. 19. studenoga 1887.) i supruga mu Marta (rođ. 1. ožujka 1892.) imali su troje djece: Zlatu, Arnolda (rođ. 11. studenoga 1919.) i Darinku (rođ. 5. ožujka 1925.). Arnold je za vrijeme Drugog svjetskog rata otišao u partizane i u današnje se vrijeme jedna ulica u Jastrebarskom zove po njemu. Opančar Franjo Bradica (rođ. 8. listopada 1897.) iz Vivodine i supruga Bara (rođ. 26. prosinca 1893.) imali su kćer Nadu (rođ. 4. veljače 1925.). Posjednik Đuro Reinhardt (rođ. 1898. u Velikoj Kikindi Dunavska banovina) u Jastrebarsko je doselio 20. listopada 1927. s majkom Elizabetom (rođ. 1864.). Jaskanski Gostioničar i posjednik Đuro Rajačić (rođen 20. studeni 1889. u Brinju, banovina Savska) u Jastrebarsko doseljava 1. listopada 1921. godine. Oženio se Francom iz Cvetkovića (rođ. 11. veljače 1874.), a u braku su imali kćerku Dragicu (rođ. veljače 1924.). Trgovac Ljudevit Lacković (rođ. u travnju 1889.) dolazi iz Vidovca kraj Varaždina. Oženio se Samoborkom Štefanom (rođ. 16. lipnja 1890.). U Jastrebarskom im se rodio sin Marijan (23. srpnja 1920.) koji je bio poznati nogometni igrač Jaška – preteča NK Jaska. Godine 1900. u Jastrebarsko doseljava postolar Petar Fabekovac (rođen 20. kolovoza 1884. u Klakama, Sv. Martin – Galgovo). Vjenčao se sa Evicom iz Ozlja (rođ. 16. siječnja 1893.). U braku su imali djecu Marijanu (rođ. 25. ožujka 1913.) i Vladimira (rođ. 15. ožujka 1920.). Marijana je bila članica Hrvatskog pjevačkog društva „Javor“, a Vladimir u mladosti nogometaš jaskanskih klubova „Concordie“, „Jaška“ i FSD Jaske te pravnik po struci, a i sudac na Sudu u Jastrebarskom.



Krojač Dragutin Delhunija (rođen je u Donjoj Kupčini, 22. rujna 1903.) doselio je 13. siječnja 1927. godine. Oženio se Štefanijom iz Jaske (rođ. 5. veljače 1905.). U braku su imali kćerku Ivanu (rođ. 17. srpnja 1927.) i sina Ivana (rođ. 9. veljače 1930.). Živjeli su kod poljodjelca Hočevar Vjekoslava (rođ. 10. svibnja 1887.) koji je u Jasku doselio iz Bučke – Krško. Stolar Ivan Kržan (rođen 17. siječnja 1896.- preminuo 12. prosinca 1940.) je sa sestrom Marijom (rođ. 1886.) također doselio u Jasku. Oženio se Zlatom (6. siječnja 1912.) iz Reke. Kćeri su im bile Silvestra (rođ. 3. studenog 1934.) i Ivana (rođ. 1941.). Kolar Nikola Žunac (rođ. 23. rujna 1905. u Gornjem Mekušju) doselio je u Jasku 1. siječnja 1929., a oženio se Dragicom (rođ. Jurak 29. rujna 1909.). U Jaski su im se rodila djeca: Marija (rođ. 1931.), Branka (rođ. 25. veljače 1933.), Vladimir (11. listopada 1935.), Dragica (rođ. 17. kolovoza 1937.), Nikola (rođ. 24. siječnja 1939.) i Trešnja (rođ. 1940.). Vladimir je bio poznati jaskanski brijač, a Nikola odvjetnik i nogometaš „Jastreba“. Limar Nikola Štimac (rođen 10. veljače 1882., Mušaluk-Perušić) stanovao je kod Kapušin Josipa, a bio je udovac. Imao je troje djece koja su rođena u Jaski: Štefanija (18. prosinca 1906. udata Kolaković), Dragica (rođ. 25. kolovoza 1908.) i Ljubomir (rođ. 23. siječnja 1913.). Ljubomir je bio nogometaš NK Slaven (također preteča NK Jaska) i član HPD „Javor“. Staro jaskansko prezime je Ban, koje je nosio limar Ivan rođen 14. svibnja 1897. u Jaski. Oženio se Dragicom (rođ. 4. travnja 1898. iz Klinča Sela). Ivanov otac je bio Franjo (rođ. 11. siječnja 1868. u Jaski), a majka Rozalija iz Brezovice. Njihova su djeca: Ljubica (rođ. 24. kolovoza 1922.), Ivan (rođ. 21. svibnja 1926.), Zdenka (rođ. 1932.) i Vladimir (rođ. 1939.). Vladimir je veliki zaljubljenik u Jasku, iako danas živi u Zagrebu, a u mladosti je bio nogometaš „Jastreba“. Trgovac Rudolf Vrbos (rođen 8. svibnja 1894. Konjarić Vrh-Jastrebarsko), oženio se Ankicom (rođ. 23. srpnja 1905.). Djeca su im rođena u Jaski i to Velimir (rođ. 26. travnja 1926.) i Čedomir (rođ. 4. lipnja 1929.). Njihova je kuća bila „kod Vrbosa“ na skretanju za Zdihovačku cestu. Rudolf je bio aktivni član HPD „Javor“, a sin Velimir član jedne sjajne generacije nogometaša NK Jaske.
Ovo su fotografije Jaskanskih osoba koje su živjele prije u vrijeme i nakon ovih godina koje autor spominje prilikom čitanja svojeg uratka na već spomenutoj zabavi. Za ovu sam priču koristio i prilagodio dostupne fotografije koje su mi ustupili gospođe i gospoda iz Jastrebarskog: Ksenija Davila, prim. dr. sc. Biserka Čičak dr. med., Ksenija Maljevac, Mirica Kopić, Mirko Kos, Vladimir Karas, Franjo Medvedovski Dado i novinar Ivica Krčelić.
Zdenko Vuković Cena