Kolumna

Povijesne i cijenjene obitelji Jaske!

KOLUMNA | Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

 

Žiga Pollak je 1872. godine u privremenom odboru „Narodne čitaonice“ izabran za blagajnika. Miroslav je imao i brata Viktora S. Pollaka (5. svibnja 1859. – 17. studeni 1907.) koji je 1896. godine bio knjigovođa „Jastrebarske dioničke štedionice“ i 1898. prokurist (zastupnik privrednog društva) „Pučke štedionice d.d. Jastrebarsko“. Dana 31. prosinca 1899. Viktor S. Pollak je bio i upravljajući ravnatelj „Pučke štedionice d.d. Jastrebarsko“. Viktor je sa suprugom Marijom (1863. – 1934.) te sinovima Milanom (1893. – 1955.) i Žigom (5. ožujak 1896. – 30. prosinac 1896.) kao i unukom dr. ing. Viktorom (1922. – 1963.) sahranjen na rimokatoličkom dijelu jaskanskoga groblja.

Grobnica obitelji Viktora S. Pollaka (prezime upisano bez jednog slova „l“)

 

U ovom sam dijelu samo htio prikazati i važnost predaka Ladislava, koji je bio uspješan bankar, član Hrvatskog pjevačkog društva „Javor“ iz Jastrebarskog (jedno vrijeme i njihov predsjednik 1906. i 1907.) i na kraju je početkom tridesetih godina prošloga stoljeća postao trgovišni načelnik, na funkciji koja se par godina kasnije zvala predsjednik općine Jastrebarsko. Ladislav je 1917. bio član Nadzornog odbora „Jastrebarske dioničke štedionice“. Već 1925. je član Ravnateljskog vijeća, 1934. potpredsjednik uprave, 1940. potpredsjednik zavoda i konačno jedan od likvidatora 1946. i 1947. Ladislav je poslije Drugog svjetskog rata od „Narodne vlasti“ ostao i bez svoje imovine, među kojom je bila i ciglana na Donjoj Reki.

Berta i Ladislav u braku su imali dvoje djece. Starija kći Izolda (2. rujan 1907. – Zagreb, 13. rujna 2014.), udata Krmpotić, preminula je u 108. godini i u to je vrijeme bila najstarija Hrvatica. O njoj sam napisao jednu priču koju možete pročitati na ovom linku.

Njezina kćerka Neda i unuka Marina su mi dostavile brojne fotografije koje ovdje uz ovu priču objavljujem. Izolda je imala i brata Fedora (Jastrebarsko, 9. ožujka 1910. – 3. ožujka 1985.). Fedor je bio jedan od prvih igrača koji je po osnutku 1925. godine nastupio za NK „Slaven“ (kasnije NK Jaska). Također je jedna od osoba koja je imala funkciju u „Jastrebarskoj dioničkoj štedionici“. Godine 1934. i 1940. je član Nadzornog odbora. Fedorov sin Hrvoje mi je pak dostavio portret pradjeda Miroslava Pollaka koji je objavljen u početku ove priče i na tome mu se srdačno zahvaljujem.

Treće dijete trgovca Josipa starijeg i Julije Matšek koji su živjeli na adresi Jastrebarsko 44, bilo je Josip zvan Pepi (Jastrebarsko, 13. ožujka 1882. – 18. kolovoza 1952.). Josip Pepi je također vrlo značajna osoba našeg današnjeg grada Jastrebarsko. On je isto bio trgovac i nekad se njihova trgovina zvala „Otac i sin“, da bi poslije smrti oca 1918. Pepi sam nastavio raditi. Bio je poznati Jaskanski sokolaš.

Jaskanski sokolaši 1907. Josip Matšek mlađi zvan Pepi sjedi na tlu, prvi zdesna

 

Sestre rođene Matšek (već tada udane) prije Prvog svjetskog rata, Berta, Olga, Marijana

 

Dana 14. veljače 1925. održana je redovita glavna skupština dioničara „Jastrebarske dioničke štedionice“ i tada je Pepi izabran u Ravnateljsko vijeće, u kojem je bio još 1934., 1940. i 1942. kad je bio i potpredsjednik. Za vrijeme ratnih godina Drugog svjetskog rata, dana 26. kolovoza 1942., partizani su napali Jastrebarsko i tom su prilikom opljačkali mnoge potrepštine u trgovini Matšek i uzeli veću svotu novca. U kuću Matšekovih je bez njihovog pristanka smješten ustaški štab i prilikom bombardiranja Jastrebarskog od saveznika u travnju (18. i 25.) 1945. oštećena je bila i trgovina Matšek. Prilikom toga po noći je krađu kroz razbijeno staklo izvršio jedan ustaški vojnik koji je sutradan pred građanima od nadređene zapovjedne osobe dobio presudu strijeljanjem. Po završetku Drugog svjetskog rata u Jastrebarskom su od 1945. do 1947. po „Narodnoj“ vlasti stradali mnogi nedužni i nevini ljudi koji nisu niti primirisali rat. „Narodna“ je vlast našla načina da ih optuži i da im otme imovinu u „ime naroda“ i da im čak presudi (opaska autora: pozivali su se na narod, koji s tim nije imao nikakve veze i morao je biti pokoran sluga vlasti ako je htio preživjeti, a svi su i u današnje vrijeme zaboravili da vlast 1945. nije izabrana demokratskim putem – već je formirana po zaslugama i podobnim osobama iz NOP-a).

Stari živući Jaskanci dobro znaju kako je Josip Matšek Pepi morao pod „uvjetom“ potpisati da se odriče svoje kuće u korist „Narodne vlasti“, u protivnom bi bio optužen (opaska autora: vjerojatno za suradnju s okupatorom, ustaški štab se nalazio su njegovoj kući!). Pitanje je kako im se samo mogao oduprijeti u godinama Drugog svjetskog rata, kad je zakon bilo oružje? Josip je u braku imao troje djece: Vilka koji je bio sudac u Sisku i Bjelovaru te 1942. i član Nadzornog odbora „Jastrebarske dioničke štedionice“, Nadu, i Milenu (1918. – 2012.) koja je početnih tridesetih godina s tadašnjom mladom generacijom Jaskanaca uspješno igrala tenis na teniskom igralištu u dvorištu obiteljske kuće Mikuličić (nekadašnja kuća do župne crkve i rodna kuća slikara i Jaskanca Ljube Babića).

U srpnju 1932. na teniskom igralištu u Mikuličićevom dvorištu, Milena Matšek treća slijeva

 

Poslije bombardiranja školske zgrade 1945., koja je morala biti u potpunosti srušena, polaznici školske nastave nisu imali prostor. Josip Matšek Pepi je tada dao prostor u svojoj kući da bi učenici nižih razreda mogli biti u improviziranoj učionici, a jedan dio nastave za više razrede se odvijao i u prirodi. Nakon toga se uredila učiona u zgradi Narodnog sveučilišta pa u bivšoj grofovoj sirani (iza zgrada gdje su kasnije izgrađeni stanovi za vojne osobe), a u školskoj godini 1949./50. je nastava započela u novosagrađenoj školi, koja je danas nažalost u privatnom vlasništvu u derutnom stanju i to u centru Jastrebarskog (nekadašnje Japetićevo skladište).

Pepi je pod dug od jednog Jaskanca uzeo kuću (u kojoj je danas kineska trgovina) i sva je sreća da se odlaskom 1947. nekadašnjeg kotarskog liječnika dr. Branka Davile koji je do tada živio u toj kući (a u dvorištu imao ordinaciju) mogao s obitelji preseliti u tu kuću. Vrijedno je spomena da je stariji Matšek gradio kuću za svu djecu i njihovu obitelj. Neki su ostali tu živjeti uz poslugu i sluge, a neki su otišli sa svojom obitelji. Po odlasku obitelji Matšek iz svoje kuće „Narodna vlast“ ju koristi za svoje potrebe.

Olga Valenteković rođena Matšek

 

Stjepan Valenteković

 

Četvrto dijete iz obitelji Matšek je bila Olga (Jastrebarsko, 15. travnja 1883. – 28. travnja 1969.). Olga se udala za Aleksandra Valentekovića (26. kolovoza 1878. – 9. listopada 1960.). Aleksandar je u „Jastrebarskoj dioničkoj štedionici“ bio: 1917. i 1918. – član Nadzornog odbora, 1925., 1934., 1940. i 1942. – član Ravnateljskog vijeća te 1944. i likvidator. Njegov otac Stjepan Valenteković (1847. – 1931.) bio je mađarskog podrijetla, bilježnik trgovišta u Jastrebarskom, posjednik, glavni inicijator osnivanja DVD-a Jastrebarsko te izabran u prvi privremeni odbor da bi bio i zapisničar sa prvog sastanka. Iste godine po osnivanju DVD-a Jastrebarsko je izvršujući član i prvi tajnik do 1895., od godine 1895. do 1897. je zapovjednik. Stjepan Valenteković je dana 2. studenoga 1872. bio sudionik grupe mještana koja je na sastanku donijela odluku o osnivanju „Narodne čitaonice“. Tada je izabran u privremeni odbor i na mjesto tajnika. U „Jastrebarskoj dioničkoj štedionici“ je 1896. i član Nadzornog odbora, 1917. i 1918. upravljajući ravnatelj, a 1925. poslovođa. Godine 1910. član je Hrvatskog pjevačkog društva „Javor“ iz Jastrebarskog.

Julijan Matšek

 

Julijan je bio sudionik Prvog svjetskog rata

 

Štefica Matšek oko 1924. (rođena Videtić)

 

Peto dijete iz braka Julije i Josipa bio je Julijan (Jastrebarsko 30. ožujka 1889. – 24. srpnja 1952.). Po završetku pučke škole nastavio je daljnje školovanje, da bi u Beču studirao medicinu, odakle je možda tada svom jedanaestogodišnjem nećaku Ljubomiru Zubčiću (dijete njegove sestre Marijane) donio prvu nogometnu loptu. Pošto mu se nije previše sviđala medicina odustao je od nje i završio pravo te postao odvjetnik. Bio je i sudionik Prvoga svjetskog rata. Po povratku se oženio Šteficom Videtić (1893. – 1967.). Štefica je bila kćerka jaskanskog kožara Stjepana Videtića (1868. – 1936.), još jednog izvršujućeg člana prilikom osnivanja DVD-a Jastrebarsko, zatim dozapovjednika u razdoblju od 1897. do 1898. i Pauline rođ. Kozlovac. Stjepan Videtić je dana 31. prosinca 1899. bio član Nadzornog vijeća „Pučke štedionice d.d. Jastrebarsko“, a 1916. i 1917. potpredsjednik. Godine 1932. izabran je u ravnateljstvo štedionice.

Stjepan Videtić

 

Paulina Videtić rođena Kozlovac, supruga Stjepana

 

Julijan i Štefica su u braku imali dvije kćerke, Blaženku (1923. – 1999.) i Pavicu (1929. – 2014.), koja se udala za Stjepana Sertića (1924. – 1992.). Pavičina kćerka Ljerka zvana Lela mi je ispričala da joj je njezina majka pričala kako se kuća Matšekovih izgradila kad je njezin otac Julijan (Ljerkin djed) imao pet ili šest godina. Pošto je Julijan rođen 1889., može se zaključiti da je Matšekova kuća izgrađena oko 1895. godine. Julijan je s obitelji iz Matšekove kuće, nakon što im ju je 1947. otela „Narodna vlast“, život nastavio u kući Videtićevih koja se nalazila u donjem dijelu Jastrebarskog (danas je u toj kući prodavaonica limarije Sebastijan). Blaženka je do svoje smrti ostala živjeti u toj kući, a Pavica se preselila suprugu u kuću na kojoj su godinama obitavale rode i pravile gnijezdo. Julijan Matšek je također imao funkciju u „Jastrebarskoj dioničkoj štedionici“. Godine 1925., 1934., 1940. i 1942. je bio član Ravnateljskog vijeća i 1944. jedan od članova likvidatora.

Dana 16. travnja 1939. ispred kuće Videtić, slijeva: Pavica, Štefica, Blaženka

 

Nekadašnja kuća obitelji Sertić na čijem su dimnjaku redovito dolazile rode

 

Ova priča ima još jedan značaj kojeg bi se mlađe generacije ili svi oni koji odlučuju o nečemu trebali držati, jer na jaskanskom groblju postoje obiteljske grobnice ovih nekadašnjih cijenjenih i vrijednih obitelji te njihovih potomaka. Njihova se prezimena gube, njihovih nasljednika je sve manje ili ih nema, a neki su potomci i odselili živjeti negdje drugdje. Zbog toga je važno da se za sva vremena sačuvaju njihove grobnice jer su to osobe i obitelji koje su ostavile veliki trag kroz povijest Jastrebarskog svojim radom, izgradnjom i društvenim aktivnostima i značajem.

Oko 1960. na Štrossu u Jastrebarskom, stoje slijeva: Pavica Sertić (rođena Matšek, majka Ljerki), Berta Pollak (rođena Matšek, baka Hrvoju), Marija Pollak (supruga Fedoru, majka Hrvoju), djeca: Ljerka Nevistić Lela (rođena Sertić) i Hrvoje Pollak

 

Zahvaljujem obiteljskim potomcima na podacima i fotografijama koje su mi ustupili, našem Jaskancu Siniši Lajnertu na znanstvenim radovima o Jastrebarskoj dioničkoj štedionici i privatnim novčarskim zavodima, Matičnom uredu Jastrebarsko. Uz sve navedeno sam koristio i objavljenu literaturu te vlastitu arhivu i dostupnu građu da bi mogao ovo napisati.

moj potpis na glagoljici
Prethodna stranica 1 2
Oznake

Zdenko Vuković - Cena

Istraživač, pisac i kroničar. Novinar našeg radija. Jaskanac.

Slična tema:

Pogledaj i ovo:

Close
Back to top button
Close