Nastavio sam istraživanje u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac u Sisku i obratio se ravnateljici gospođi Dubravki Šurlan, prof. koja se trudila pronaći traženu fotografiju. Nažalost, niti tamo nije bilo sreće po pitanju fotografije, ali sam na poklon poštom iz njihove naklade dobio knjigu “Sisački biografski leksikon” autorica Đurđe Zorko i Jasminke Jagačić-Borić. Potonja je i voditeljica Zavičajne zbirke Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak. Po prijemu vrlo temeljitog istraživanja i vrijednog leksikona, zahvalio sam i gospođi Jasminki Jagačić-Borić. U tom leksikonu među podacima o Aleksandru (Šandoru) Valentekoviću je zapisano da je bio odvjetnik, javni bilježnik i gradonačelnik Siska (30. 11. 1916. – proljeća 1920. i drugi puta do kolovoza 1924.).
Osim već navedenih podataka u Sisku, zaslužan je za dogradnju drugog kata zgrade “Pučke učionice”, obnovu Munjare i otvorenje novog Sajmišta. Bio je član Upravnog i Nadzornog odbora DVD-a Sisak u kojem je pokrenuo inicijativu osnutka vatrogasne glazbe. U izvornom znanstvenom radu Davorke Obradović, dipl. politolog (Gradski muzej Siska) i dr. sc. Vlatke Vukelić (Odjel za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta Zagreb) zapisano je da je u Gospojinskom odboru za prehranu siročadi vojnika 1914. uz mnoge “sisačke gospoje” bila i Olga Valenteković. Odbor je djelovao plemenito.
Po preporuci gospodina Jurice Gizdića nazvao sam direktora Muzeja u Sisku, gospodina Vlatka Čakširana. U razgovoru s njim dobio sam informaciju da nažalost oni također ne posjeduju fotografiju Aleksandra Valentekovića. Isti odgovor sam dobio i od voditeljice odjela za korisnike Državnog arhiva u Sisku, gospođe Nade Sarkotić.
povodom osmog rođendana
Morao sam dalje i krenuo sam zvati potomke obitelji koja je bila vezana za Valentekoviće, među kojima su gospođa Neda Dabelić te gospoda Hrvoje Polak i dr. Janko Dimnjaković. Istovremeno sam pretraživao mjesto sahrane dr. Aleksandra (na digitaliziranim podacima o grobljima dostupnim na internetu), koji je preminuo u Zagrebu 9. listopada 1960. i živio je sa suprugom u vlastitoj kući Gajeva 35/1. Od Jaskanca gospodina Zvonimira Ivančića, koji je to provjerio sa osobama koje su poznavale Aleksandra, saznao sam da je kuću u Gajevoj kupio od jednog Židova. Po dolasku nove vlasti 1945. ostao je bez te imovine, no s pravom stanovanja u jednom dijelu.
Ponadao sam se da neka od groblja imaju objavljen grob obitelji Valenteković na kojoj bi mogla biti i fotografija, no tada još nisam znao da je Aleksandar Valenteković zapravo sahranjen u Jastrebarskom. Na kraju sam saznao da je uz oca Stjepana, majku Malvinu, brata Ljubu, šogora Aleksandra Černea i sestru Branku sahranjen, kao i njegova supruga Olga, u već spomenutoj grobnici na groblju u Jastrebarskom. Nikako nisam uspijevao pronaći fotografiju, ali dodatna istraživanja mi otkrivaju još neke zanimljivosti zbog kojih je možda i njegova fotografija uklonjena iz institucija nekadašnje države nakon Drugoga svjetskog rata.
Konačno, nakon nekoliko mjeseci potrage za fotografijom dr. Aleksandra, trud se isplatio. Dr. Janko Dimnjaković je u obiteljskoj arhivi pronašao fotografiju na kojoj je Aleksandar. Jankova baka Marijana Zubčić je sestra Aleksandrove žene Olge. Povodom toga zahvala svima onima koji su mi za ovu priču pokušali pronaći Aleksandrovu fotografiju, a naravno najviše gospodinu Janku o kojem će više riječi biti u novoj priči vezanoj za obitelj Zubčić i njihove potomke.
Pronašao sam i podatak da je dr. Aleksandar 22. prosinca 1948. Državnom arhivu u Zagrebu dostavio gradivo fonda Valenteković. Među tim podacima piše da Aleksandar i Olga nisu imali djece (Aleksandar vjerojatno nije htio objaviti rodbinsku povezanost, jer se bojao za sudbinu sina Zvonimira koji se rodio 1903. u Varaždinu kao i za vlastitu sudbinu poslije Drugog svjetskog rata, pošto je krajem 19. stoljeća još bio i austro-ugarski časnik). Nekad su u časnike te vojske išli visoki mladići (Aleksandar je bio dosta visok) i iz bogate obitelji, kakva je upravo bila obitelj Valenteković. Godine 1901. Aleksandar se ipak opredijelio za osobno zanimanje te krenuo na odvjetničku praksu i konačno diplomirao.
Zanimljiv je podatak i da su Aleksandar i supruga Olga Zagrebačku zavičajnost dobili tek osam godina kasnije (1932.) nakon dolaska u Zagreb gdje su došli živjeti 1924. Tri godine kasnije (od 1935.) pa sve do 1944. dr. Aleksandar je radio kao gradski odvjetnik pri Pravnom odsjeku zagrebačkog poglavarstva. Godine 1941. je nastala NDH i vjerojatno je to bio “grijeh” koji mu nova vlast 1945. nije oprostila pošto je u rujnu 1945. brisan iz Imenika advokata jer se odrekao prava na obavljanje advokature.
Svakako je vrijedan spomena i podatak zapisan u Šumarskom listu br. 12 od prosinca 1940. urednika ing. Petra Prpića: “U predmetu tužbe Zemljišne zajednice kompossesorat iz Jastrebarskog protiv rješenja Savske financijske direkcije u Zagrebu od 8. svibnja 1937. broj 4300/37 u stvari oslobođenja od zemljarine po toč. 5. čl. 11. Z. o. u. p. nakon dne 26. travnja 1939. održanog javnog ročišta u prisutnosti tužiočevog zastupnika Valenteković dra Aleksandra odvjetnika iz Zagreba, čl. 44. Presuda je glasila da se tužba uvažava i utužena odluka poništava kao neosnovana na zakonu.” Dr. Aleksandar je uspješno zastupao zemljišnu zajednicu Jastrebarsko i spriječio naplatu poreza na šumsko zemljište.
fotografija se nalazi u Gradskom muzeju Jastrebarsko
Nastavak na sljedećoj stranici.
