Kćerka Branka!
Branka Valenteković je bila kćerka Stjepana i Malvine. Pošto je bila u blizini oca koji je bio odličan organizator i prisutan na svim važnijim događajima, i sama se uključivala u brojne akcije. Lokalne novine u Jastrebarskom iz 1906. i 1907. otkrivaju da je Branka pregledavala ulaznice prilikom skupštine Narodne čitaonice i zabave, kao i da je bila mjesna učiteljica uz Valeriju Durbešić. Dana 13. srpnja 1907. Jastrebarsko je posjetio Antun Bauer, a predstavnica gospođa bila je također mjesna učiteljica Branka Valenteković, koja ga je dočekala s cvijećem. U istom mjesecu lokalne novine donose i vijest da je Aleksandar Černe postao zaručnik Branke Valenteković. Černe nije upamćen među mlađim potomcima široj obitelji i neki su mislili da je možda i on bio neki austrougarski časnik. Poznavali su ga stariji članovi potomaka obitelji Valenteković, ali njih nažalost u današnje vrijeme više
nema.
Provjerom u starim crkvenim knjigama upisano je da je Aleksandar Černe rođen u Dugom Selu, rimokatoličke vjere, da je bio odvjetnički perovođa i dao je preminuo u 29. godini života, 17. svibnja 1910. godine. Uz to je sahranjen na mjesnom groblju u Jastrebarskom dana 18. svibnja 1910. u prisustvu župnika Stjepana Niemčića iz Jaske i još nekoliko svećenika. Prema tome, lako se može zaključiti da je Aleksandar Černe došao u Jastrebarsko kod javnog bilježnika trgovišta Stjepana Valentekovića kao perovođa (pisar, bilježnik).
Ubrzo se zaljubio u njegovu kćerku i 1907. su se oženili. Branka je za miraz dobila srebrni kuhinjski pribor, od kojeg svaki dio ima ugravirane njezine inicijale. Taj sam pribor uspio fotografirati jer se u današnje vrijeme nalazi u jednoj jaskanskoj obitelji koja ga je dobila nakon Brankine smrti od šogorice Olge dok je još bila živa. Aleksandar Černe i Branka Valenteković nisu imali potomaka, a živjeli su na adresi Jastrebarsko 70. Branka Valenteković je preminula na isti dan kad se i rodila, 4. ožujka 1949. u Jastrebarskom i sahranjena je također u obiteljskoj grobnici Valenteković kao i njezin suprug Aleksandar Černe.
U podacima iz 1917. Kotar Jastrebarsko ima nekoliko pučkih škola. Iz tog je podatka vidljivo da je i u vrijeme Prvog svjetskog rata održavana školska nastava. U pučkoj školi Jastrebarsko rade: ravnajući učitelj Ivan Rendulić, učitelj Tomislav Sivoš i dvije učiteljice, Branka Černe i Danica Matković. Učiteljsko društvo u Jastrebarskom predstavljali su: predsjednik Ivan Rendulić, potpredsjednik Juraj Rožman, tajnik Tomislav Sivoš, blagajnik Matija Persoli, odbornice Branka Černe i Danica Matković te odbornik Konrad Marjanović.
Aleksandrov sin Zvonimir!
Zvonimir Valenteković se rodio 26. kolovoza 1903. u Varaždinu, dok je još njegov otac Aleksandar obavljao odvjetničku praksu. Po dolasku u Sisak s roditeljima, nastavio je školovanje i postao doktor prava. U vrijeme boravka u Sisku zaljubio se u Siščanku Ljubicu Šuperinu (rođena 4. srpnja 1905.).
Ljubica je bila iz poznate sisačke obitelji čije se prezime nažalost u današnje vrijeme izgubilo. Zvonimir i Ljubica su se vjenčali 18. lipnja 1930 i nisu imali potomaka. Nakon toga sele u Sušak koji je tada pripadao Jugoslaviji, a Rijeka je bila talijanska. Sušak i Rijeku razdvaja rijeka Rječina, a Sušak je nekad bio razvijeniji od Rijeke. Zvonimir i Ljubica su tu bili vlasnici tvornice „UKOD“. Bila je to prva jugoslavenska tvornica ukočenog drva (tvornica za preradu drva). Za vrijeme boravka i života na Sušaku, Zvonimir i Ljubica su upoznali mnoge osobe, a među njima i utjecajne.
Do ovih sam podataka došao od gospođe Neve Rošić Lonza (rođ. 23. lipnja 1935. u Rijeci). Neva Rošić je hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica te kazališna pedagoginja i redateljica. Od obitelji Krčelić iz Jastrebarskog sam saznao da je godinama u Jastrebarskom sa suprugom Antunom Tonkom Lonza (Zaton kraj Dubrovnika 28. rujna 1930. – Zagreb, 23. 12. 2018.) dolazila na grob Valentekovićima. Tonko Lonza je također bio velikan hrvatskog glumišta, glumac i pedagog.
Potražio sam gospođu Nevu koja me je također ljubazno saslušala i potražila fotografije koje sam ju zamolio, pošto mi je rekla da ih ima sačuvane. Nevin otac Jura Rošić (rođ. 1897.) i njegova supruga Hedviga (rođ. 1908.) su bili veliki prijatelji s Valentekovićima dok su boravili na Sušaku. Za vrijeme djelovanja njihove tvornice na Sušaku kao činovnica kod njih je radila i Nevina tetka Nevenka Juranić. Dio zajedničkog posla su obavljali Nevin otac Jura Rošić i Zvonimir Valenteković jer su obojica bili doktori prava. Neva je prijateljstvo u Zagrebu nastavila s Ljubicom i Zvonimirom Valenteković nakon njihovog povratku u Hrvatsku 1962. i svojim preseljenjem u Zagreb 1953. zbog studija.
Ovdje treba napomenuti da su Zvonimir i Ljubica prije dolaska nove vlasti 1945. napustili Sušak, otputovali u Trst pa ubrzo u Milano. Preselili u Švicarsku da bi život nastavili u SAD-u do 1962. Ljubica Valenteković je u SAD-u na Radiju bila spikerica na hrvatskom jeziku za domovinu.
Irmina kćerka
Prilikom razgovora s gospođom Nevom, kojoj se zahvaljujem na ustupljenim fotografijama, saznajem da su Zvonimir i Ljubica bili u dobrim odnosima i sa zagrebačkim starosjediocima Valentekovićima, za koje ne zna jesu li bili u kakvoj rodbinskoj vezi. Zagrebački Valentekovići su stanovali u Novoj Vesi. U brzoglasnom imeniku NDH-a iz 1942. pronalazim podatak da je Milutin Valenteković (rođ. 1879. u Krapini) od oca Đure i majke Henriete bio konjički kapetan u mirovini i stanovao je sa suprugom Evom na adresi Nova Ves 49/1. Nisam istraživao zagrebačke Valentekoviće i daljnju poveznicu između Stjepana i Đure. Moguće je da su Jaskanac Stjepan Valenteković (rođ. 1847.) i Đuro (rođ. oko 1850.) bili braća, a Aleksandar (rođ. 1878.) i Milutin (rođ. 1879.) bratići. Zbog toga su vjerojatno u dobrim odnosima bili njihovi sinovi Zvonimir Valenteković (rođ. 1903.) i Vlado Valenteković (rođ. 14. siječnja 1904., a nestao 7. lipnja 1945. negdje na Bleiburgu). Vlado i supruga Vera (rođ. oko 1908.) u braku su imali sina Juru (rođ. 1935.) koji u današnje vrijeme živi u Los Angelesu. Gospođa Neva mi je potvrdila i da su se Zvonimir i Ljubica bavili kulturom, bili društveni i da su se često nakon povratka iz SAD-a
zajedno družili u Zagrebu, gdje su nastavili život.
Godine 1972. dr. Zvonimir Valenteković i supruga Ljubica su doputovali najprije u Zaton Dubrovački i boravili tamo nekoliko dana s obitelji Lonzo. Nakon toga su otišli u srednju Dalmaciju gdje je Zvonimiru pozlilo i dana 5. travnja 1972. je preminuo u Zadru. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Jastrebarskom. Godinama je na grob dolazila gospođa Ljubica Valenteković, koja je preminula u Zagrebu 13. svibnja 2002. i koja je također sahranjena u urni u obiteljskoj grobnici Valenteković. Ljubica je deveta osoba koja je sahranjena u toj grobnici. Prvi je preminuo Aleksandar Černe (zet Valentekovićima i suprug kćerke Branke, 1910.), drugi Ljubo (stariji sin Stjepana i Malvine 1925.) treći Stjepan (otac Ljubi, Aleksandru i Branki, 1931.), četvrta Malvina (Stjepanova supruga, 1941.), peta Branka Černe (kćerka Stjepana i Malvine Valenteković, 1949.), šesti Aleksandar (drugi sin Stjepana i Malvine, 1960.), sedma Olga (Aleksandrova supruga, 1969.), osmi Zvonimir (sin Aleksandra i Olge, 1972.) i deveta Ljubica (Zvonimirova supruga 2002.).
Zvonimir postao krsni kum Jaskancu Zvonimiru!
Tražeći kod naših starijih sugrađana grada Jastrebarsko bilo kakvu informaciju o Valentekovićima došao sam do informacije da je dr. Zvonimir Valenteković bio krsni kum Zvonimiru Ivančiću. Nije mi ništa drugo preostalo nego krenuti i u to istraživanje. Prilikom susreta sa Zvonimirom Ivančićem rođenim 1951. godine saznao sam slijedeće…
Godine 1962. dr. Zvonimir Valenteković i njegova supruga Ljubica vratili su se u Jugoslaviju iz SAD-a. Upitao sam Zvonimira Ivančića kako je moguće da mu je krsni kum bila osoba koja se nalazila u SAD-u prilikom njegovog rođenja. Odgovorio mi je da su kumstvo potvrdili dr. Aleksandar Valenteković i njegova supruga Olga koji su bili u vrlo dobrim odnosima sa Zvonimirovim ocem, gospodinom Franjom Ivančićem (7. srpnja 1919. – 2. listopada 2003.). Franjo Ivančić je 1940. godine iz Plešivice doselio u Jastrebarsko i tom je prilikom kupio kuću od obitelji Mlinarić. To je obiteljska kuća u kojoj i danas sa svojom obitelji stanuje Zvonimir Ivančić Beli. Franjo je Valentekovićima u njihovoj kući u Jastrebarskom pomagao oko održavanja nakon završetka Drugoga svjetskog rata i tada je želio otkupiti tu kuću od Valentekovića. Zbog kumstva je gospodin Zvonimir Ivančić danas u posjedu garniture kućnog pribora koji je Branka dobila na miraz prilikom udaje za Aleksandra Černea. Tu je garnituru dobio za vrijeme života Olge koja ju je sačuvala nakon Brankine smrti. Valentekovići su imali guvernantu (kućna učiteljica i odgojiteljica) koju su svi zvali Rezika. Nekadašnju Valentekovićevu kuću u Jastrebarskom je ipak kupila obitelj Stare.
Krenuo sam dalje u potragu preko Davorina i Mirice Kopić do gospođe Višnje Maznik djevojački Stare. Gospođa Višnja mi je rekla da je njezin otac kupio kuću od Valentekovića jer su oni do tada u njoj bili podstanari i da su tu zatekli Reziku, pravim imenom Terezija Walcher (1898. – 1981.). Rezika je gospođu Višnju i njezinu sestru Lilju prihvatila kao svoje i da je se rado sjećaju. Uputila me i na grobno mjesto gdje je Rezika sahranjena u Jastrebarskom.
Poslije ovako opširne priče o obitelji Valenteković i svima koji su surađivali s njima mišljenja sam da od zaborava moramo sačuvati podatke koju su na ponos svima nama i jednostavno su vrijedan dio jaskanske povijesti. Hvala još jednom svima onima koji su mi izašli u susret da ovo mogu i objaviti.
Zdenko Vuković Cena
